Što ću biti kad sam već odrasla?
31.03.2007., subota
POMOZITE PSIĆU!!
Ako imate mogućnosti i ljubavi prema životinjama, ili pak znate nekoga tko ima (oboje), na "lageru" imam jednog preslatkog psića, poznatih mi roditelja koji bi volio imati dom. Evo i slike sa kontakt telefonima, a evo i mog maila za full size verziju slikice nesretnog peseka:kstar@net.hr |
27.03.2007., utorak
Prokletstvo prve ljubavi-"mala" ispovijest o The One
Opet dragi mi bloger Experiance.blog.hr izaziva prstiće da zaplešu po tipkovnici svojim postom o prvoj ljubavi. Prokletstvo i ljubav riječi su koje baš nekak i ne idu zajedno. Osim možda u mom slučaju. Vrijeme je za koju riječ više o osobi u mom blogu poznatoj kao The One. Kad sam ga prvi put vidjelam, da mi je neko rekao da će upravo on biti TAJ, poslala bi ga na liječenje. The One je bio po svemu totalno moj anti-tip. Sam njegov izraz lica i način na koji me znao pogledati zano me natjerati u stanje krajnje agresivnosti. Bila bi mu glavu razbila i to sa velikim veseljem. Zašto? Pa eto tak, jednostavno me iritirao...Do trenutka kad mi se, zbog nekakve moje banalne geste, zahvalio i nasmiješio. E tu sam ja ostala ko' mokrom krpom opletena. Samo sam ostala buljiti u njega ko' zadnje tele i to je bilo to. Zašto? Opet pojma nemam. Rado to danas zovem upletanjem sudbine ili neke više sile, jer da se ničim izazvan zaljubiš ko' pas u nekog koga ne možeš živog vidjeti to je meni nepojmljivo. Od tada The One i ja provodismo dane i većinu noći nerazdvojni, uglavnom razgovarajući do iznemoglosti. Već tada mi je bilo jasno ako svatko ima svoju polovicu, ja sam svoju upravo našla. Nikad nisam bila umorna od njegovog društva i ponekad me doslovce morao otpremiti doma kako bi ulovila barem dva tri sata sna. Ma kakvo spavanje, jelo, pilo...The One je bio moja duhovna hrana, moja životna energija- moje sve. I onda su živjeli sretno i zadovoljno i imali 10-oro djece... E pa nisu! Cijela moja "bajka" događala se za vrijeme mog života na jednom Otoku. Točnije za vrijeme moja zadnja dva mjeseca boravka tamo. HEJ!! Zadnja dva mjeseca ja nađem ljubav svg života, a provela sam tamo DVIJE godine!! Go figure!!  The One je to saznao dva tjedna prije nego me čelična ptica odnije natrag u moje pravo gnijezdo. A ja sam obećala da ću se vratiti brzo. Obećanje ludom radovanje. A stvarno sam htjela vratiti se, ali nije išlo. Zid koji nas je razdvajao, dizao se na koju gdo stranu bo se okrenula. Ljubav preko telefona trajala je 10 mjeseci, a onda je The One rekao da više ne može čekati. Kad dođeš, dobro dođeš, ali.. Fair enough! U životu su mu se događale mnoge ružne stvari koje je trebalo riješiti, a ja sam se osjećala izravno krivom. Jer da sam se vratila, možda bih mogla pomoći... Godine su prolazile, The One je nestao u akciji, nisam imala nikakvihvijesti o njemu,ali sjećanje na njega niju isparilo. I nisam nikada srela nikoga tko bi mi mogao nadomjestiti ljubav koja je obilježila naše živote. Nakon 12 godina ponovnoi sam u kontaktu sa The One. Živi na nekom drugom, još udaljenijem Otoku sa petogodišnjim sinom (njegova sliak i prilika) i njegovom mamom, koju navodno ne šljivi pol posto...zbog ovog i onog...nije važno. Ponovni kontakt sa mojoj prvom ljubavi bio je pravi pakao. Uplašila me bujica emocija koju osjećam prema tom čovjeku, jo me više uplašio izljev emocija s njegove strane..Pa se pitaš, a čemu sve to, zašto osjećaji nisu nestali, sad kad smo posvećeni drugim ljudima, živimo drugačije živote? Jerbo prva ljubav doista nema zaborava, bila sretna ili tužna, prava ili "ljubav iz vrtića". Da pojasnim naslov, moja prva ljubav je prokletstvo. Jer je još uvijek jednako živa kao prvog dana. I to me smeta. Jer ja sam se odlučila provesti život s mojim mužem, a moje srce je malo tijesno kad se u njemu naguravaju dvojica. I zato me boli. Pitali me jednom, da sam znala da ću ponovno pronaći The One, bi li se udala za mog muža. Odgovor je ne. Iskreno, najiskrenije. Jer morala bi sebi i The One dati šansu koju smo, smatram nepravedno izgubili. The One smatra da bi trebali pokušati ispočetka. Šta košta, da košta! A ja mislim da je cijena koju bi danas platili za to previsoka. Pitali me jednom, da moram birati, koga bi izabrala? Odgovor je:niti jednoga! Radije bi život provela sama ko prst. Jer život bez mog muža ne bi bio život. A život bez The One bi bio ko juha bez soli. Jer zahvaljujući njemu upoznala sam ljubav u svom najveličanstvenijem obliku; takve je ljubav inspirirala pisce, slikare, arhitekte, pjesnike... egomanijački tvrdim da je takva ljubav pokretačka snaga svijeta. LJudi o njoj čitaju, gledaju filmove, slušaju legende,...a koliko njih prođe kroz život ne osjetivši makar i mrvicu TAKVE ljubavi? Zato se smatram srećkovićkom. Koliko kod me to koštalo, isplatilo se!  |
24.03.2007., subota
Subota predvečer....
.....a ja još uvijek bauljam po kući u pidžami!!?? Valjda zato kaj je lijepa nova i zgleda onak... za van nositi, ne!? Ne želim niti pomišljati na opciju da mi se nekakva depra prikrada iza ćoška, pa da me boli guz kak izgledam i vučem se u pidžami ko strašilo! Ide se van, Nina jedva čeka ker me prošli vikend nije bilo i cijeli tjedan mi priča "kaaaaak buuumo seee strgaaaaali, staaaara onoooo neeeee..!!" A valjda bumo heheh   Samo kaj tome prethode kraće pripreme: prati kosu, krotiti istu ( fenom,gelom, lakom, žbukom, živim vapnom..), izbor obleke ( zmazane tenisice, nema smisla u "mom" klubu fine cipelice nosit, trapke, crno nešto s diskretnim "ja-sam-udata" dekolteom), žbukanje face ( opa, nova bora - daj još deci tekućeg pudera!), vješanje điđa i baja na sebe ( lančuga s mlinskim kamenom oko vrata, naušnice do pupka, prsten za kopanje očiju slučajnim prolaznicima...). I za čas sam spremna! Pošto se u zadnje vrijeme radije izražavam slikovno ( "jetna sliiika goforila tisuća riječ") pozivam sve moje omiljene blogere (vi iz kućice s desna!) i sve koji se nekim čudom tu zateknu da "linknu" na galeriju Pticica.com ( k8astrophe se kličem!) i bace oko na moje "umjetnosti".   |
23.03.2007., petak
Najseksi hrvatica
 ako mislite da se radi o joše jednom Severina-postu, na krivom ste mjestu. Van!  Dopao mi je u ruke visokotiražni domaći časopis (nikome reklama na mom blogu osim meni  ) koji donosi slike 100 najseksi hrvatica. Listam, listam, ... gledam slike,... pa gdje sam,.. nema me tu.. Aha! To su najseksi POZNATE Hrvatice Zurim ja u čudu u 1. na listi najseksi: curetak od svojih 18 godina, kći poznate mame i još poznatijeg tate, smješka se kiselo s naslovnice. To je najseksi Hrvatica?? Namjerno naglašavam TO jer s 18 godina nekako baš nisi sasvim siguran što si još, kaj ne? Mislim, osjećaš se svakako, a najmanje seksi, a ako to već jesi u tim nježnim godinicama, onda to (uglavnom) pokušavaš sakriti. Osim ak ti furka nisu grupnjaci po školskim zahodima još od 6. osnovne, pa s 18 već nosiš haltere i dvostruki push up ( ima toga, ima, ali fala bogu ne toliko koliko se piše). Promatram novoustoličenu najseksi Hrvaticu i biti ću brutalno iskrena: na okruglom lišcu, (kakvog ima vaša susjedica, mlađa sestra, ili bilo koja druga prosječna curica), farbanoj plavoj kosici i tijelu koje se tek riješava "dječjeg sala" ne nalazim ništa seksi. A tko god da to smatra seksipilnim ima ozbiljnih problema sa vlastitom seksualnošću. Žalostan pokušaj da djevojku, koja je lijepa zbog svoje bezgranične mladosti ( ali nikako seksi ), lošim stylingom i lopatama šminke pokušavaju prodati pod seks simbol zbog nečije samo-reklame ( njenih roditelja možda?!) Ostale "pratilje" spomenute curice šaka su prenapirlitanog ( pazi riječ!) jada koju većina Hrvata prepoznaje kao seks bombe zbog: velikih usta ( da ne kažem čvalja, čuba..jer TO tak izgleda!), dugih kosa, velikih (gumenih) cica i nekih olovčica koje bi trebale biti noge. E da, i ak ima više od 40 kila onda je debela krava! ( među spomenutima nema gđice. Ane Begić kojoj seks viri iz očiju. Niste to primijetili?? ) Među ovakvim karikaturama žene strše 2-3 istinske ljepotice - šteta što ih nije više. Je li Sevka ( aha! ipak pišem o njoj) izvršila lobotomiju nad Hrvatima, i postavila hrvatse standarde o tome što je zapravo seksi?! ( vidi opis koji prethodi) Moja frendica Vana uspješno me uvjerava kako ima nade za hrvatske muškarce. Vana je metar šumska jagoda, brineta, sa dvoja leđa ( čitaj. ak nema push up, nema ni cica!), ima kratke nogice i veeeeliku guzicu. Dobro možda ne tak veliku, ali ona je tak mala da joj rit izgleda ko Velebit. Frajeri padaju u nesvijest. Gdje god dođemo, Vana nam pobere sve komade. Bez pretjerano truda. Jer Vana ima osmijeh širok poput svoje pozadine, velike smeđe oči iz kojih pali vatra, zarazan smijeh i još zarazniji šarm. U našem je društvu ona najseksi Hrvatica. Što me podsjetilo na moje brojne obožavatelje koji su me salijetali ko komarci, iz doba kad sam nosila hlače broj 44. Vrag ti po kompleksima- kad sam izgubila rit i mast, odoše i obožavatelji. Ostade ih samo par najvjernijih.  Da sam muško vjerojatno bi padala na žene poput Vane- nema mi ništa seksipilnije na ženi ( ili muškarcu ) nego smisao za humor i način na koji zrači netko tko se dobro odjeća u svojoj koži. Sama ljepota nije dovoljna. Možda zato što je (brzo)prolazna i nekako - šuplja. Uostalom prave ljepotice i seks bombe kriju se upravo po našim stubištima, menzama, na šalterima banaka, tramvajima, trafikama, za volanom u traci do vas... |
22.03.2007., četvrtak
Odvojeni život u dvoje
|
Taman kad sam mislila da niš od bloganja danas, netko me poškaklja po mozgu i eto ti vraga! Današnji post moram zahvaliti blogerici Just a woman koja se, piše, uvalila u frku: došla doma poslije "policijskog sata" i dragi joj složio frku. Je, slažem se, kad čovjek uđe u vezu, zajednički život ili brak, teško je održati navike iz dana kad smo špilali "vuka samotnjaka". Ako smo dominatna polovica u vezi, desi se da nastavimo sa starim navikama ( kakve god one bile ), a on/ona nek se izvole pomiriti sa time. Or else... Ako smo fleksibilnija polovica para, dozvolimo velikodušno onom drugom da nastavi sa svojim navikama preuzetim iz solo-brija života. Pa se, kad nam to prestane pasati, žderemo u sebi, gruntamo, gutamo.. dok ne puknemo. I gdje je tu zlatna sredina??!! Da skrenem pažnju na moj "slučaj". Od kad sam se udala društveni život mi je bolji, veseliji (da ne kažem luđi) i zanimljiviji nego ikada prije. Idemo redom: 1. Zašto bolji - izlazim više, gotovo svaki vikend, uglavnom u moj omiljeni klub na zagrebačkim bregima (nema reklame, sorry ). Koristim svaku priliku, jer znam da možda nemam puno vremena, planira se beba u skoroj budućnosti, pa kad to stigne sve ostalo ide na "stand by". Zato dobro koristim preostalu slobodu.2. Zašto veseliji - kad odem van, spuštam ručnu. Porok mi je red bull votka i već prvu kad zveknem ode sve kvragu! Plešem dok me kosti ne zabole, pjevam dok ne zdrapam grlo, glupiram se - i baš me briga što će zgodni komadi naokolo misliti o meni, jer se ne moram "reklamirati", ne moram nikoga impresionirati. Kad si neopterećen tuđim pogledima, opušteniji si, veseliji i nekako više svoj.A onaj kojeg sam htjela zadivit, već zadivljeno spava doma u našem krevetu. 3. Zašto zanimljiviji- "Taštino ime ti je žena" reče netko slavan i mudar. Pošto sam žensko, licemjerno mi je reći da me ne zabavljaju "uleti" slobodnih komada ( u "mom" ih je klubu napretek- aaah!  ), osjećaj da te netko značajno mjerka, ili ti šalje cuge da te "udobrovolji". E onda ja "flešam" zantiželjnike vjenčanim prstenom. Sorry buraz, kasno je, nisam u opticaju. Ali evo, imam frendicu...Nema većeg veselja nego srediti curkama tipa kojeg si već dugo mjerkaju ,ali nemaju hrabrosti...Tu moja svodnička crta dolazi do izražaja. I nikad ne znaš kak to sve može završiti. Zanimljivo! Bet ya!Svega ovoga ne bi bilo da ja svog muža, prije nego što smo uopće počeli hodati nisam lijepo posjela i rekla: čuj, ja ti imam potrebu s vremena na vrijeme izaći solo, otići na bordanje solo, biti solo. I amen. Take it or leave it. Izabrao je "take it". Sa puno povjerenja koje nemam namjeru izigrati. Ne ljuti se i nije ljubomoran. I ne slaže mi sranja kad dođem u 5 ujutro doma. Jednom čak i sa šljivom iznad oka, jerbo sam pogodila dasku od wc... malo mi je bilo zlo, bull vodka previše hehehe ..Ali to je već druga priča! I nije ljubomoran. Jer zna da sam se udala ZA NJEGA. Pri punoj svijesti i zdravoj pameti, pred Bogom i u crkvi, jer mi to nešto predstavlja. Zaključak: sve je stvar dogovora. Brak i svaki ostali vid veze težak je i naporan rad, puno tolerancije s jedne i s druge strane. Kliše, ali istina. A sav trud i muka, nije toliko težak AKO ste sigurni da ga ulažete u PRAVU osobu. Koju boli ona stvar ako netko misli da je papučar ak sjedi doma a žena banči. Zaružit će i on s ekipom, usvinjit će se i doći doma mrtav. Drugi put će izaći zajedno i moliti boga da se probudi s većim mamurlukom. Jer tko se budi s glavoboljom taj ne kuha ručak. Takav je DOGOVOR!  |
20.03.2007., utorak
Jednostavno nema drugog naslova da opiše moje veselje nakon svakog chata sa The One! Sjeli mi tako, svaki na svom ćošku svijeta, i udri 2 sata, tuć truć,bla bla, ko' dve babe, samo su nam vikleri na glavi falili... Bez emocionalnih ispada, bez sranja, samo razgovor dvoje ljudi koji si jako fale i rado bi sjeli tako uživo, srkali kavicu i žlabrali do iznemoglosti... Da je tako, možda bi nam život bio kompliciraniji nego što već jest, možda bi bilo povrijeđenih, ranjenih, ubijenih ( u pojam )... Ovako je bolje, a drugačije niti ne može. I zato hvala Bogu na netu. I svim svecima na čelu sa Svetim Isidorom od Sevilje-taj čuva nas koji bauljamo po netu. Valjda od prevelikih računa. Saint Isidore of Seville Sanctus Isidorus Hispalensis Proposed Patron Saint of Internet Users  |
19.03.2007., ponedjeljak
Kog b(l)oga pišeš!?
|
Jedan bloger kojeg rado čitam ostavio je komentar u kojem primjećuje da eto "meni nitko ne komentira". Vidi fakat!! Nije da me ta činjenica nešto posebno pogađa. Blog mi služi uglavnom kao neka vrsta kauča za psihoterapiju. Samo košta otprilike 100 puta manje nego session kod pravog psihića. Umjesto da ostavljam silne pare na monolog o tome što se događa u mojoj glavi, ja lijepo sjednem pred komp i udri po tastaturi! Nakon što se lijepo "ispištoljim" valjajući misli, uglavnom već sto puta prežvakane sa mojim društvancem, poneke preosjetljive da bi o njima raspravljala sa A1, lijepo odahnem sretna. Ana Frank jednom reče da "papir više trpi nego ljudi". Amen to that!! S obzirom da je blog dnevnik 21 stoljeća, a ekran papir - neka samo trpi! Gđica. Frank bi danas bila zasigurno najčitaniji blogger u povijesti ovog izuma. I tako ja drndam po tipkovnici, očekujući chat sa The One. Izveo je sina na doručak ( na njegovoj strani svijeta nije još ni podne ), a onda ćemo zasjedati o najnovijim događajima u našim kutovima kugle zemaljske. Nadam se da neće biti u nekom pretejrano emocinalnom raspoloženju. Danas nisam raspoložena za dubokoumno razglabanje. Još me drži "high" vikenda u Istri. Pes, muž, moj stari i ja uputili se u petak na 3 dnevni izlet u srce Istre. Rođendanski dar za muža i imendanski dar za mog starog, uvijek avanturistički raspoloženog. Višnjan, Hum, Motovun,Oprtalj, malvazija, istarska supa ( obavezno probati kad vas put nanese u Istru!!), branje šparoga (drapanje hlača po trnju i grmlju), biciklijada off road, miomirisi mediteranskog raslinja, fritaja sa šparogama, pa red mora ( cucak se nabio na ježa! ), red maslinovog ulja, ombolo, njoki sa tartufima... Ma mogla bi tako to penzije, stvarno!! Povratak u Grad došao je prebrzo, kaj je najgore opet smo se ubacili u zimsku obleku. A kaj je još gore serija doista mrak slika ( fućkaš lažnu skromnost!) ostala je zauvijek izbrisana zahvaljujući feleru na programu za download slika. Tak da se nažalost ne mogu hvalisati svojim vikendom u slici, kao i u riječi.Sva sreća da te slike neću moći samo tako izbrisati u glavi! Danas A1 slavi rođendan. I to 32. po redu. Čestitam ocu, čestitam majci i ovom im se prilikom zahvaljujem na mom mužu! Da je bolji ispao, možda ne bi valjao!  Silazim s kauča, rekla sam si kaj sam imala. I odmah mi je bolje. |
15.03.2007., četvrtak
Zašto mrzim proljeće
|
Ljudi misle da se neke stvari vole po defaultu. Djeca, životinje, cvijeće, priroda, npr. Jer ako ih ne voliš, kao nešto ti ne štima u glavi. Zašto bi inače neki psihotestovi sadrže pitanja tipa "da li voliš proljeće?". Slušam 2 tipa u tramvaju, razgovaraju o jednom takvom psiho testu. Jedan ga je rješavao i na pitanje " da li voliš proljeće?" odgovorio sa ne. Onda ga je teta psiholog tlačila sa " a zašto ne ". Iz daljneg razgovora zaključujem da dečko pati od alergije i da se užasava proljeća ( i zato mu izgleda pada karijera vojnog pilota u zahod, jer eto, odmah je sumnjiv, potencijalni psiho-brijač). Došlo mi je da skočim i kažem- to stari, evo high-five, ja te kužim. Naime kad osjetim proljeće u zraku dobijem "proljevče". Od 17 godina hrvam se sa teškom alergijom na raznorazne peludi i najradije bi sve pupoljke, pogotovo one na drveću spalila brenerom. Onak, drvo po drvo. Dok zamišljam ovu sočnu scenu, mažem nos i usnice kremicom, zgrebani su i natečeni od silnih maramica kojima brišem nepresušne izvore, tj, slapove sline i šmrkalja koji mi cure. Previše detalja? Pa pokušavam objasbiti zašto mi se proljeće gadi, ne? Šarena sam natečena i cijelo me lice svrbi. U stvari sad mi je super. Bilo je dana kad nisam mogla disati, kad sam šištala iz pluća ko ekspres lonac. Sad mi je stvarno super. A ako ću imati sreće, u 5 mjesecu ćemo već svi hodati u gaćama po gradu na plus 40. Onda se sve biljke i cvatovi spale pod suncem. Da ne moram ja s brenerom hodat uokolo. Tak da je sad valjda jasno zakaj mrzim proljeće.. Mislim, ne zato kaj sam neki psycho... A možda jesam malo.. al to je od proljeća. |
04.03.2007., nedjelja
Pričica o trećem
|
Probudila se iz polusna, bojeći se izviriti ispod pokrivača, zahvalna na mraku u sobi. Zrake sunca s mukom su se probijale ispod spuštenih roleta. Čulo se tapkanje u mraku, nervozno uzdisanje.. Pokušavao se snaći u nepoznatom, tražeći cipele, mobitel, ključeve od auta, .. koraci su odavali nesnalaženje u stranom prostoru, pazio je da se ne sudara sa predmetima da je ne probudi... Držala je oči čvrsto zatvorene, praveći se da još spava i prebirala misli u glavi... Kako se našao u ovoj sobi? Popilo se puno prošlu noć, uvijek se previše popije...Neobavezni razgovori, neobavezno plesanje, uobičajeni subotnji folklor neobaveznog...Drušvo se opraštalo ispred kluba, a ona krenula lagano kući s noge na nogu, tek toliko da sredi misli i udahne malo svježeg zraka.. " Do kuda ideš? Trebaš prijevoz..." U nevjerici je pogledala kroz poluotvoreni prozor auta. On to nju pita? On koji bježi od njenog pogleda danima, tjednima, mjesecima...ON to pita?? " Ma neka , hvala, tu sam blizu...ne treba.." " Nije problem, uđi...malo je nezgodno kaj sama ideš...tu ti ima svakavih ..." I tako se našla na suvozačkom sjedalu, gledajući ravno pred sebe, rutinski odgovarajući na rijetka pitanja... Šutnja je prevladavala, ali to im je odgovaralo. Ona radije šuti nego da ispadne dosadno blebetalo, on inače voli šutnju... Uživala je potajno u činjenici da je ovo najbliže što će mu ikada biti. Više od ovoga niti ne smije poželjeti. I to je boli. Neugodni trzaj automobila prekine iznenada tišinu. "Kaj je sad ovo? Ne vjerujem...baš sad .." A zatim nervozno čeprkanje oko motora, okretanje ključa u bravi... " Ovo ne ide nikuda... k vragu ...Kog da zovem u 5 ujutro...još u nedjelju..." Minute šutnje duge kao tjedni.." Čuj znam da se baš ne znamo ali...tu sam ti blizu, daj ga sparkaj, pa možemo popiti kavu kod mene, brzo će jutro..neko pristojno vrijeme da možeš nekog nazvati...ak hoćeš..." Njegov pogled pun nevjerice, opet šutnja, minute duge kao mjeseci... "Ak ti nije nezgodno..." I tako se našao u njenom krevetu, skinuo je samo cipele... Ona kao dobar domaćin, sklupčana na trosjedu...a dan je došao brzo, prebrzo... Iz kupaone začuje šaputanje,... on priča sam sa sobom, u glasu mu panika...Izvukla je glavu ispod pokrivača da bolje čuje...isprekidan, nepovezan monolog..." ... i sa ćeš opet pobjeći, ha? bježati kao zadnja kukavica...nemoj opet sve pokvariti..daj si šansu.. kad ćeš si KONAČNO dati šansu..." Bira broj na mobitelu "halo,.. sori što sam te probudio , imam problem... zapeo sam u gradu.. možeš doći po mene?" Skupila je hrabrost i izvukla se ispod sigurnosti pokrivača i svog trosjeda. "Hoćeš kavu? Čuj, žao mi je zbog auta..." "Ma nema veze , evo sad će doći po mene pa ćemo ga šlepati...hvala što si me primila..." Skriva pogled. Ne gleda je. Neugodno mu je i jedva čeka da ode i ostavi je tu sa njenim izmješanim osjećajima. I već ga nema. ............. Ponedjeljak je donio olakšanje. Standardna doza stresa, gužve, guranja u tramvaju i misao na njega laka kao oblak i teška kao kamen. Otvara vrata od stana, izgleda joj drugačiji, gleda krevet uredno složen, s plavim prekrivačem...Tu je spavao. Otvara ormar naglo i nervozno, udarac vratima i okus krvi na usnici trgne je iz misli...Pa koji sam ja promašaj! Ni vrata ne mogu otvoriti kak spada...Oštar zvuk zvona na vratima, presječe suze koje su krenule. Otvara , a na vratima on. Izvlači čokoladu negdje iz dubine jakne, velika je, sa lješnjacima. " Evo...za jučer.." nervozan pogled luta po predsoblju, stoje tako, a minute duge kao godine.. Mahne rukom pozivajući ga da uđe, a njemu se pogled zaustavlja na njenom licu... " Ide ti krv..." "Ma da..nije ništa, lupila sam se..." "Daj da vidim..." Dodir njegovih dugih, drhtavih prstiju boli je više nego rana iz koje krvari. Prsti mu dodiruju njen obraz, polako i pažljivo kao otvorenu ranu, ne gleda u natečenu usnicu, gleda je ravno u oči, a glas mu podrhtava... " Reci mi sad...reci mi sad jedan razlog zbog kojeg se ne smijem zaljubiti u tebe... ne znam zašto sad tu stojim i pričam ti ...ali ne mogu više šutjeti...pa mi ti reci...nešto mi reci..." A ona ga gleda, rekla bi nešto, ali riječi ne izlaze... boji se, pobjeći će ako progovori... " Susjedaaaaaa, ...dajte brzo imam poplavu ispod... jel to možda od vas?? Dajte da vidim di to curi...jel to sigurno nije od vas? Treba cijevi zatvoriti, dajte nazovite hitne intervencije.. telefon su mi opet iskopčali...A jel' mladi gospodin možda doma il je još na putu?? Aaaaa goste imate?? O pardon kaj smetam, nemojte se ljutiti, al jako je hitno..voda curi sve bu mi parkete digla..." A minute duge kao vječnost... |
03.03.2007., subota
O slatkišima, PMS-u i suboti...
 Još mi je zlo od sve sile slatkiša koje sam jučer uspjela strpati u sebe. Spužvasti bomboni rozi bijeli i žuti - živa kemija!- 1 vrećica Gumeni bomboni u obliku miki mausa, "bez umjetnih boja i sladila" (šatro!)- moji omiljeni, 2 vrećice PMS, nema dileme i to u najgorem mogućem obliku! A1 je u nevjerici promatrao moju "search and destroy" misiju po kuhinjskim ormarima i umirao od smijeha. Ja sam u nevjerici promatrala u ogledalu ima li ova faza proždiranja efekta na popunjenost džepova mojih traperica. I bojim se da ima. Nekako mi se guzica malo zaokružila, na sveopće veselje A1. Dosta mu je kosti koje su počele stršati na sve strane, posljedica stresa na (sad već bivšem) poslu i mog neprekidnog jurcanja sim- tam kroz dan bez jednog poštenog obroka dnevno. Obećala sam si da neću očajavati zbog kile-dvije viška. Sve će to potrošiti s-faktor, dokazivanje na novom poslu (daj Bože što prije- imam neki dobar feeling!) i vikend-dijeta na koju sam prisiljena jer nakon noći utapanja u redbull votki nemam volje gledati hranu,a kamoli jesti. Osjećam se sigurno jer je The One ušutio u zadnje vrijeme. Nakon izljeva jada i očaja ( točno prije dva tjedna) što nismo skupa, potaknuto čašicom- dvije vinca, od njega ni traga ni glasa. Znam da je jedan od uzroka tome i moj mail u kojem mu suptilno dajem do znanja da su takvi emocionalni ispadi neprimjereni našoj situaciji i da nema smisla razbijati glavu nečim što ne možemo promijeniti. Lijepo je to kad imaš feeling da držiš sve pod kontrolom, ali koga ja tu muljam??!! Čim se javi ja ću opet skakati od sreće i upijati svaku njegovu mudru i svaku njegovu glupost kao da mi život o tome ovisi. Kvragu i ženski mozak! Eto opet i subote! Prošla nije bila bogznakako značajna, osim što se A1 konačno pojavio vani samnom. I gunđao ostatak nedjelje zbog previše ljudi, previše dima, jednih te istih faca, i previše cuge koju je uspio strpati u sebe u 2-3 sata. "I'm tooo old for that shit!" mantrao je cijele nedjelje. Čim mi na tekući počne sjedati regularni cash flow obećala sam mu izlazak po njegovom ukusu uz finu capirinhu, koktelčić koji voli popiti na litre. Nisam baš puna entuzijazma oko izlaska danas... Je li to zbog činjenice da je sve manje više predvidivo, ili zbog podsvijesnog saznanja da je i meni pomalo pun k*** istih faca, istog dima, iste cuge...jesam li i ja "2 old for this shit"? Možda, možda... Ali znam da će me, čim uđem kroz ofucana drvena vrata, obuzeti groznica subotnje večeri! Samo da me prestane boliti trbuh od slatkiša... |
