nakon svega ostaje samo uspomena
vratila sam se... poražena... ali sam se vratila...
neću se pretvarat, ali neću ni plakat.
bila sam toliko blizu sreće, ali čini se da me ona neće...
razum mi zataji... i učinim goleme greške, koje onda plaćam
kasnije i dugo...
život se kreće, vrti svoje kolo straica ...
na nama je da prihvatimo igru...
i nastavimo do kraja...
u noći magla mi je bila plašt,
zvijezde svjetlo u kojima tražila sam spas.
zadnji put molila sam gluhog boga,
zadnji put željela biti dio srca tvoga.
umjesto nade u meni zasijano je sjeme tame,
srce je postalo hladnije i od ledene sante.
venama mi samo vino teče,
vino i tek neko sjećanje na prvo veče.
tvoja tišina bit će mi grob,
zaboravljena bit će i zadnja riječ.
sada slomljena sjedim, vezane mi ruke,
umjesto tebe smrt će da mi skrati muke.
u noćima čuti ćeš moj glas,
bit će to vjetar, a željet ćeš da sam ja.
ostat ćeš vezan na ovom svijetu,
nikada više nećeš vidjeti sjajnu zvijezdu.
† †4† Bring Those Roses...† ...To My Grave...†
utapam se u vatri, u vodi izgaram...
vrijeme... jedino što nikada neće stati... jedino što će uvijek prkositi svima nama...
što će nas veseliti, uništavati i poticati...
jedino što nikada nećemo kontrolirati...
vrijeme je iznad nas i uvijek će biti dalje od nas...
živimo smrtne živote i trošimo dane na svašta...
mnogi to i požale, požele da je bilo drugačije, ali ne može...
svatko je proživio svoje...
i gospa vremena dolazi da ubere zadnji cjelov
sa smrtnih usana bića koje u taj tren želi samo još jedan tren...
krvave suze niz obraz mi se cijede,
to moje srce plače zbog tebe i mene,
to moje srce zbog ovog svijeta vene.
i sad kada nestalo je nade,
kad jutro više neće da svane,
sad tuzi se predajem,
zavijam u crno preostale sate.
nikada nemoj plakat zbog mene,
ne dopusti da obuzmu te sjene.
priznajem sad svoj poraz,
sudbi okrenut ću i drugi obraz.
primit ću kaznu za trenutke sreće,
žalit zbog njih moje srce nikad neće.
pusti na mene noć neka padne,
tebi će novi dan da svane.
† †4† Bring Those Roses...† ...To My Grave...†
samo trag krvi na praznom listu
lijepo je pisati i živjeti u svom malom svijetu… dok mogu… nastavit ću…
moje pjesme su samo moje, moje riječi napisane od mojih ruku…
tražila sam prihvaćanje, željela da netko kaže da su dobre…ali danas mi je jedna kritika značila više od svih pohvala…
neću se zavaravati da znam pisati, jer ne znam… ovo je samo plod mog truda, klice mojih suza… tek mali pokušaj da sudjelujem u onome što volim…
u onome što me već tako dugo drži živom…
oči su zatvorene,
oko mene mrak,
ali nije me strah.
kroz stoljeća i
kroz stranice
zacrtane su granice.
jednom nestat će i one
ništa nije tu
za vječnost da bude.
osušit ću ti suze,
ostaviti na srcu traga,
moj lik nestat će u
dubini mraka.
bijele ruže zasadi
na prazan grob
i idi dalje, čeka
te put tvoj.
kroz vječnost naći
ću si novi dom,
dalje od krvavih suza
srca tvog.
† †7† Bring Those Roses...† ...To My Grave...†
