romantična ljubav

utorak, 01.04.2014.

KRIŽNI PUT BOLESNIKA

1. postaja
Isusa osuđuju na smrt

Rekli su mi što se sa mnom događa. Mene je zanimalo jedino - „zašto“. Presuda je pala. Od sada bolest ima kontrolu nad mojim životom. Ili ipak ne? Odgovor na to saznat ću tek onda kada otkrijem kako prihvatiti bolest.
Bože, kod mene pitanja, kod tebe odgovori; u mene volja, od tebe snaga.

2. postaja
Isus prima na se križ

Još se nisam ni upoznao sa svojom suputnicom a već me hvataju sumnje. Hoću li moći? Hoću li izdržati? Neće li ovaj teret biti pretežak za moja leđa? Ne znam što me čeka sutra, ali znam gdje sam danas. Nas dvoje, bolest i ja, morat ćemo prihvatiti jedno drugo.
Tek čovjek sam straha i sumnje što traži Boga da sa mnom hodi na putu tom.

3. postaja
Isus pada prvi put pod križem

Nisam od onih kojima su bol i patnja radost. Mene je strah. Želim se predati. Htio bih odustati. Ako je sam početak ovako težak, što će biti do kraja? Pitanja, sumnje, strah, a nigdje odgovora, nade, ohrabrenja.
Na mojim plećima teška bolest: i mene i nju nosi moj Bog.

4. postaja
Isus susreće svoju majku

Svi su se sjatili oko mene: braća, znanci, susjedi, prijatelji. Već mi idu na živce. Najradije bih da me ostave na miru. A onda u njima prepoznam brižno lice svoje majke. I drago mi je što je tu.
Ja dvije majke oduvijek imah, na zemlji jednu, drugu na nebu.

5. postaja
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Danas mi je bilo nešto bolje. Moji misle da je to zbog mučne a po njima korisne terapije. Neka im bude. Ako će njima biti lakše, nastojat ću svakog dana – stisnuti zube.
Uvijek se pitah: «Tko je moj bližnji?» A On me pita: «Komu si ti bližnji?»

6. postaja
Veronika pruža Isusu rubac

Više nije u cvijetu mladosti. Nikud ne žuri i uvijek ima vremena. Ne priča mnogo i ne pruža jeftinu nadu. Uglavnom sluša a čini mi se da već sve zna. Medicinska sestra – moja Veronika.
U svijetu uvijek ima dobrih ljudi koje Bog šalje na putove kojima prolazim.

7. postaja
Isus pada drugi put pod križem

Nisam čovjek koji bi drugima mogao poslužiti kao uzor, ali nisam ni razbojnik. Toliko je drugih oko mene koji su prije mene zaslužili ovako nešto. Zašto, Gospodine? Zašto baš ja?
Ponekad je potrebno doživjeti mrak da bi se shvatila ljepota svjetlosti.

8. postaja
Isus tješi jeruzalemske žene

One su uvijek tu negdje. Ponekad su dosadne i nametljive. Rado govore o drugima i zaviruju u tuđe živote. Pa ipak i pomažu. Sretne su kad im dopustite da vam pomognu. Zašto uvijek gledamo njihovu lošu stranu?
Ja sudim. Ti sudiš. On sudi. Mi sudimo. Vi sudite. Oni sude. Bog oprašta.

9. postaja
Isus pada treći put pod križem

Više ne mogu iz kreveta. Potpuno sam ovisan o drugima. Voda, hrana, higijena... Najgore poniženje što ga čovjek može zamisliti. A bojim se da još nisam dosegnuo samo dno.
Strahovi sputavaju. Samo istinski Bog oslobađa nas svakog straha.

10. postaja
Isusa svlače

Mislili su da spavam. Čuo sam kako šapuću da jedva čekaju da «odem». I njima je svega dosta. Učinili su što su mogli. Već su izvan sebe. Zar ih mogu suditi?
Odnosi se prekidaju i pucaju ne zbog onoga što se kaže, nego zbog onoga o čemu se šuti.

11. postaja
Isusa pribijaju na križ

Bol je postala nepodnošljiva. Sve češće se gubim. Tek kroz izmaglicu opažam ljude oko sebe. Još su tu, nijemi i bespomoćni. Osjećaju kraj. Poput djeteta upijam njihove poglede. Želim ih zapamtiti i zauvijek ponijeti sa sobom.
Odrasli se srame biti poput djece. Smatraju to slabošću. A Bog voli djecu.

12. postaja
Isus umire na križu

«Gotovo je», rekoše oko mene. «Tek počinje», uskliknuh u sebi. A duša se vinu put neba, visoko, visoko nad zemljom...
Što više imam, manje jesam. Što više jesam, manje TREBAM.

13. postaja
Isusa skidaju s križa

Plaču. Osjećam toplinu njihovih suza i bol njihovih duša. Oni plaču, a ja sam radostan. Ne mogu im pomoći. Svaki se čovjek rađa sam. I svačije Rađanje traje različito: 5, 20, 50, 80 godina...
Čovjek kada dolazi na svijet plače dok se svi drugi raduju, a kad odlazi s ovoga svijeta on se raduje dok drugi plaču.

14. postaja
Isusa polažu u grob

Riječi su utihnule, truba umuknula. Tek nijemi pogledi puni zebnje. I čežnje: za pravim životom, istinskim Rođenjem. A ponad svega vjera: duboka, najdublja - da smo stvoreni za vječnost i da ćemo se opet vidjeti.
Zaista, zaista kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. (Iv 12, 24)

<	travanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Svibanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (4)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (4)
Svibanj 2014 (7)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (6)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (4)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (9)
Ožujak 2012 (6)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv