Marelice, susjedi i apstraktni pojmovi
Danas su me spopale suhe marelice. S police u dioni. I da, sada sam posve uvjerena da i nežive stvari imaju volju. Ovim mojim marelicama se, bit će, ćefnulo prošetati iz dućana. A možda im ni susjed nije odgovarao. Možda je prženi lješnjak u vrećici zapravo najobičnije đubre. Nešto tipa onog para iz Jutarnjeg koji se svake večeri ševi sve u šesnaest pa sada zgroženi i nenaspavani susjedi pravdu traže od boga, policije i novina. Osobno mislim da je nekoliko sati vrištanja malo pjesničke slobode od strane susjeda ili novinara koji je napisao članak, ali bože moj, mišljenje je kao šupak. Svatko ga ima, a ja nisam izuzetak 
Na kraju se zapitam tko je tu u pravu i dolazim do žalosne spoznaje da bi moje mišljenje ovisilo o trenutnom raspoloženju. Recimo da sam danas sklona lagano se nasmiješiti i reći, ma hajde, pa ljudi uživaju, a susjedi sa svojim malim životima, malim strastima i malom djecom su samo jalna stvorenja koja povremeno jebu u ograničenom vremenu i ograničenom intervalu decibela jer eto, piše u ženskim časopisima da i u braku mora biti seksa i da je to zdravo, a bome i određena minutaža aktivnosti te vrste može ubiti koji gram sala. Onda se sjetim sebe jučer i mislim da bi bila prva koja glupim konjinama zove policiju, možebiti i kuca na vrata vidno iznervirana.
Istina je uvijek jedna i ista, samo je ćošak iz koje je gledam uvijek drugačiji 
S tom mudrom, M. off
)