Job report
Bilo bi vrijeme da stavim novi post. Nismo stigli prije, jer, kao što ste mogli pročitati, M. je dobila posao. Da, POSAO koji će joj platiti PRAVIM NOVCEM.
Doduše, postoji i jedna kvaka, posao nije u ZG, već u jednom selu pokraj Virovitice.
Tako smo ovih zadnjih dva tjedna M. selili i smještali Tamo, tamo daleko. Zahvaljujući formatiranom tati prvi kontingent stvari se kombijem preselio u Špišić Bukovicu, drugo seli pokraj Virovitice gdje je M. dobila stan. Da, tu još funkcioniraju blagodati komunizma - doktorima i ostalom deficitarnom kadru se nudi i smještaj samo da bi došli raditi. Inače, M. je dobila trosobni stan od 100 kvadrata na korištenje, doduše prazan, ali kako bi rekao moj tata, džabe je i sirče slatko.
Inače ambulanta gdje moja najdraža M. radi je prilično nova, (kad se pogleda stanje u zg domovima zdravlja reklo bi se čak i svemirska), sestra koja radi s njom je vozi na posao službenim autom (pazi, ima i svog vozača ), usput je još i mlađa i vrlo simpatična djevojka.
Ali najbolja stvar su pacijenti. Inače petkom ima terenski rad, pa idu u još jedno dalje i primitivnije selo- jedna istinita priča: Dolazi stari deda i kaže: tu, tu i tu imam pokvareni zub, dajte mi stavite plombu da mi traje dok ne umrem. A na pitanje čime pere zube dolazi odgovor kao iz topa: PIVOM I RAKIJOM! Kakva četkica, kakav zubni flos. I tako M. radi punom parom, pacijenti kapaju do 16 sati a onda praktički fajrunt.
S moje strane, ja sam više manje, kako mi posao dopušta, na relaciji ZG - VT i nazad, a dane u Zagrebu kratim probama i MAXtv-om. I tulumima s dečkima. I kavama s frendovima. I servisiranjem tuđih računala... Al mi svejedno fali. Sreća da ima telefon pa se stalno čujemo, a osim toga budem joj kupio i laptop pa ćemo koristiti sve čari web kamerice.
Evo, toliko od mene za sada... M. piše report u petak.
Pozdrav
I.