Rafting na Kupi
Kao i svi pošteni Hrvati, i mi smo za produženi vikend odlučili skoknuti negdje. A gdje bolje otići nego na rafting.
Okupilo se nas par entuzijasta, popakirali toplu obleku i materijal za roštilj, uskočili u škodilak i odvezli se na Kupu. Bilo je odlično. Dva i pola sata veslanja nam je prošlo kao 15 minuta. Prvi smijeh je pao ispred agencije kad smo se pokušavali obući u neoprenska odijela ( u daljnjem tekstu neoprana jer smo zaključili da se to nikad ne pere i da lagano smrde po vlazi), a drugi kad smo se vidjeli kako izgledamo. Ostatak smijeha je ravnopravno bio podijeljen na kombi koji nas je dovezao do starta, rute i završetka. Uspjeli smo se dva puta navući na kamen, ali obzirom da nitko ni u jednom trenutku nije ispao iz čamca to smo shvatili kao uspjeh, zafrkavali ekipu iz drugog čamca, a na kraju se par hrabrih i bacilo u vodu. Doduše, bilo je i par bačenih, ali sve u svemu, prošlo je veselo.
Poslije je kuhar u paprika pregači (I. of course) uspio zadimiti pola dvorišta u kojem smo radili roštilj, ali klopa je bila izvrsna, a gladna ekipa nije ni pisnula za vrijeme prve ture. Samo se halapljivo jelo koliko smo bili gladni od veslanja 
U drugoj turi su se već čuli prijedlozi tipa fali ajvar, luk i pomfri, pa smo pametno zaključili ostaviti treću turu za reprizu danas kod nas, Palo je tu i neko kestenje na ražanj, domaće jabuke i bela. A što reć?! Ne može dobar kuhar dobro još i belu kartati 
Sve u svemu, zaključili smo da smo imali sreću sa vremenom obzirom da je dva dana porije toga kiša lijevala. Taman nam je vodostaj bio dobar, a vrijeme dovoljno toplo da se ne smrznemo ko' guzice koliko nas je voda oprala. Recimo da smo se smrznuli ko' guzičice 
Evo i malo fotki nek se vidi kud će se ponovo ići.
Spremni za boj s rijekom
U punom zaveslaju
Nasukani
Još jedan brzac manje
