srijeda, 14.11.2007.

Prijateljice

Kada pada u Splitu ovako kao danas, ja pjevam, hodam i sanjam u ritmu kiše.
Sve je sivo, spojilo se nebo i more, sve je mokro, vlažno, izmijenjenih obrisa, zamagljeno kao staklo, a sve je živo.
Provlačim se kroz današnji dan kao kroz mokru travu i gdje god da dođem ostavljam svoj svjetlucavi trag a trava me zove da se povaljam u njoj, da se do kraja smočim. Svaka grana krije iznenađenje, puno više kapi nego li očekuješ koje padaju iz svih smjerova.
Ne volim kišobrane, volim kišu na svom licu kišu na tijelu, na usnama.
Ne volim zidove, okvire i brane.
Ne volim laži, glumu i maske.
Volim bujice, vodu u bilo kojem obliku, vodu tihu a tako jaku. Onu koja mijenja obrise naših života a da ne primjećujemo, onu koja oblikuje sve što joj se nađe na putu.
Ona pere i nanovo rađa, daje utočište od ovoga svijeta kada ti je puno, hladi i grije (već prema tvojoj potrebi). Ona se smije tebi, smije se sebi, smije se s tobom i u tome čuješ glas anđela čuvara.
Razbija sve ono što si godinama gradio baš u trenutku kada to možeš podnijeti.
Ona te nosi kroz uzbudljivu životnu igru, vesla s tobom u istom smjeru, postaje duboka kad trebaš preći prepreku skrivenu u plićaku rijeke.
Ona skriva tvoje suze od svijeta i nudi ti sebe kao ispriku.
Ona je ponekad nepredvidljiva, ne odgovara ti njen smjer pa je napustiš na neko vrijeme i odeš daleko, najdalje da je ne vidiš. Ali nakon nekog vremena prišuljate se ponovno blizu i oduševljenje bistroćom, okusom i mirisom je još jače.
Godinama se pokušavate ukrotiti, ja tebe ti mene....ja bi da tečeš ovim smjerom, ona bi da idemo tamo...
Ponekad sam ja rijeka a ti si oblutak kojeg pokušavam smrviti, ponekad si ti more koje me proguta i udara o škrape.
Ono što se nikad ne mijenja je ljubav koju osjećamo.
Jučer smo se srele i ja sam rekla...kad samo čuješ što sam učinila....
A jutros si mi prvo poklonila jedan magnetić za hladnjak a nakon toga sebe.
Na njemu piše: Prijatelj je netko tko razumije tvoju prošlost, vjeruje u tvoju budućnost i prihvaća te danas onakvim kakav jesi.
I onda si rekla: A sad pričaj i nasmijala si se smijehom anđela čuvara...
Sretan put prijateljice (znam da se bojiš aviona)...i budi uvijek moja voda, ona koja neprimjetno ali odlučno svojom ljubavlju mijenja moj svijet, mijenja mene.

14:44 - Komentari (2) - Isprintaj

<< Arhiva >>