pjemasloz

subota, 17.01.2015.

JUTROS UMRLOM PRIJATELJU MARKU VASILJU

Sjaj Oriona
KADA TI PRIJATELJ UMRE …


Jutros umrlom prijatelju Marku Vasilju

Kada ti prijatelj umre iznenada,
odmah te iza tog pristiglo osupne
sa svim onim što ste, puni žarkih nada,
sanjarili dok vas crna kob ne lupne ...

Kada ti prijatelj umre iznenada,
odmah se iza tog oblaci nakupe,
a ptice zlo slute i maknu se tada;
samo netopiri ne slijeću pod kupe …

Kada ti prijatelj umre iznenada,
odmah se iza tog i štošta ostvari:
tek izmišljeni stih dahom biva pada,
da bi sonet bio čisto Božjom stvari …

Kada ti prijatelj umre iznenada,
gle! KROZ MOJE OKO – blista slavom Grada!

Zadar, 15. siječnja 2015.

________________________________________
* Riječ je o vrijednoj i značajnoj knjizi eseja
i bio-bibliografija o 90 pisaca zadarskoga
književnog kruga „Kroz moje oko“ Marka Vasilja,
izišloj u izdanju Matice hrvatske Zadar 2005.
godine.

________________________________________

Dragi prijatelju Roko!

Osjetih potrebu tvoj oproštajni sonet-odu prijateljstvu
prenijeti iz prostora za komentiranje na razinu novoga
posta i zajedno s tobom izreći:

Neka našem pokojnom prijatelju Marku bude laka tijelu
hrvatska hercegovačka zemlja, a duši mu osvijetljen put
do "stanova" Oca našega.




- 15:53 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.01.2015.

MARKO VASILJ: IVAN VIDOVIĆ, PJESME, Zadar, 2002.

MARKO VASILJ: Ivan Vidović, PJESME, Zadar, 2002. Plantak graf, d. o. o.


GORJETI KAO ČOVJEK

Ivana Vidovića već tridesetak godina bolje kao pjesnika znaju njegovi učenici, negoli "šira javnost" (koje li bedaste sintagme preuzete iz politike).

Tako to biva u životu, pa nije netko pametan davno odvalio kako je život umjetnika težak, u svakom slučaju je nezgodan. Taman kada čekaš kakvo priznanje, najbliži uza te pitaju koji je to čovjek. (E, ovo već nije sintagma, ovo je ne znati poštovati vrijednosti koje ostaju.). Ali, ovu sirotinjskovapijuću ostavimo onima koji sude sudbine. Ne bi valjalo ni pjesnicima (umjetnicima općenito), pa ni meni, koji se trudim zabilježiti neke ljude koji u jednom vremenu, koje su, na nekoji način, obilježili zavazda, suditi napamet. Ovaj nekakav skeptički izliv srca, koje nekako vapi istinu i pravdu vrijednosti, jest ljudski i stoga treba biti blizu njega. Poezija, naime, nije samo stvar razuma, nego i problem srca. A, srce, prema Pascalovim riječima, ima svoj razbor koji sam razbor (razum) ne raspoznaje. I, tu je nekakav analitičar u koliziji s pameću. Dotaknuti ili ostaviti! A, kako onda zabilježiti jednu generaciju po kojoj će čeprkati pra i prapraunučad, koja pojma nemaju što se tada, nekada davno, zbivalo u vlastitoj im povijesti iz koje su provirili u svijet svjetla. Treba kazati o svakome ono njegovo malo što je njegovo za se i za sutra.

Ja ču ovdje čitateljima preporučiti Vidovićevu zbirku Pjesme koju sam naznačio u naslovu. Ona sadrži 130 pjesama na 151-oj stranici, uz pogovor, bilješku o piscu i recenziju. Nije odijeljena u cikluse, ali se može naslutiti četiri-pet cjelina, kako motivskih, tako i tematskih.

Ovo je hrabar pjesnički govor koji piše o bolesti, zdravlju, ćaći, materi i zemlji, pa o standardu, o domovini i, u međuređu, o politici, kao uzroku i posljedici socijalnoga stanja njegova vremena.
A, to je, zapravo, sve ono što pjesma treba imati, uz ljubav, koju Vidović, dakako, izražava kroza sve ove teme.

Zemlja mu je, zamalo, sve, pa mu je i čovjek zemlja:

čovjek nije ono što vidiš
ni ono što čuješ
čovjek je ono što ne vidiš
zaroni pa ćeš čuti

(Čovjek)

Zgodno tako prof. Juraj Gracin ocjenu knjige naslovljuje kao POZITIVNI (geo)TROPIZAM...Ja, gotovo, ovdje ono "geo" ne bih stavio u zagrade, jer, u Vidovića je motika, loza i kamen:

što će ti zid
ako nije od kamena
i zemlja
ako nije u kamenu
meni je najdraže vidjeti lozu
gdje je bio škrip
a sad se zemlja smije

............

Rođen u selašcu Vidovići kraj Vrgorca, dolazi u Zadar, odlazi u Stankovce, tamo nalazi svoju ljubav, svoju pratilju i družicu i tu je opet uz lozu prema kojoj je ljubav naslijedio od roditelja:

Ćaća:

...
ćaća je moj zemljina radost
jer krči kamen i sadi cvit
ćaća je moj vičita mladost
jer budi sunce i stvara svit

...

a, majka:

lice moje matere
namriškano
ko nebo
u dodirnutom siću
punom vode
bistre


i draga:

kojeg li bogatstva dana
što me u trenucima klonulosti
oči tvoje miluju

(Bogatstvo dana)

i on:

nije mi teško
što sam sam
kad sam sam
teško mi je
što sam sam
kad nisam sam

(Osama)

i socijala:

jebi se klaso
preteška maso na glavama mravi

...
(Jebi se klaso prvoklasno)

i propale žene:

...aureola vagina na čelu im piše
cjenik na grudima umjesto djeteta slike

(Aureola vagina)

i bol:

sve što imaš u sebi tvoje je
bol prije svega..
.
(Bol)

i domoljublje:


ostani tu
samo tu možeš biti poskok
budi poskok
ovaj gologuzi kamen
samo poskok obraniti može
poskok zna dubinu pukotine
i visinu užarene stijene
litica do litice
poskok do poskoka
poskok brani svoje pojilište i svoje gnijezdo
i nije licemjer
i nije kurva
budi poskok
i nije kalkulant
i nije prevarant
poskok se sunča u svom kamenom stanu
i želi mir u svojoj kamenoj domovini
poskok neće ujesti sunce
poskok kažnjava uhode
istiktivno
jednostavno
bez proračuna
precizno
neiscrpno
to je to
budi poskok
ni mudar ni blesav
ni kratkovidan ni dalekovidan
budi poskok
neiskorjenjiv
i rađaj poskoke
i rađaj poskoke za svaki kameni nagriz
za svaki škrip
za svaku kamenu opuzinu
za svaku kameno dlanište
za svaku kameni štit
za svaki piljak
na jednog provalnika kamenih škrinja
stotinu poskoka
ostani tu i budi poskok
ne vodenzmija u svijetu kreketavaca
budi poskok u svijetu kamenih pradjedova
kamenih orača i kamenih pjevača koji bosi gaze tvojom kamenom stazom
budi poskok u suživotu s krvavim kamenim palcima
sa suhim kamenim vinogradarima
to je to
budi poskok
i obranit ćeš sunce bez kojega ne možeš
to je to
samo to
budi poskok
u zazidi kamenoga krova
na glavici iznad sela
svojega i mojega
ostani tu i budi poskok
to je to
poskok

(Ostani tu i budi poskok)

Potpuno ispravno zaključuje dr. Gracin kada zaključuje: "pod lozom-ljubiti ženu svoju prašnjavu-te pri tome kamenom rastjerati dosadne mu ptice izlizane", njemu je počelo, nakon kojega slijedi sve drugo što život sobom donosi, do virilnog uvjerenja da "gologuzi kamen" njegove životne sredine "samo poskok obraniti može".

Ovdje bi se čovjek mogao i zaustaviti i označiti liriku Ivana Vidovića kao priču iz svojega vremena, koja govori o svim životnim fenomenima. Takav stil odgovara samosvjesnoj, naoko povučenoj osobi, suverenoj prirodi autora koji se izražava u kratkoći, odmjerenosti i prirodnoj jednostavnosti pjesničkog iskaza. On krišom vrlo zanimljivo prilagođuje oblik i ritam sadržaja razvoju motiva u potpuno nevezanom, naracijskom, slobodnom, antiinterpunkcijskom stihu. Piše čistim standardom i idiomom svojega izvorišta. Često dopušta jezične elipse kako bi izrazio izvjesno dramatično stanje uznemirene duše koja ište moralne vrline u čovjeku. U izvjesnoj turbulenciji pjesnik, čini se, pada u očaj i rezignirano veli:

moj isuse
koliko li isusa
prije tebe
poslije tebe
razapetih
poniženih
moj isuse
kako li je ovaj svijet
nepopravljiv

(Prije i poslije)

Sad ću zašutjeti. Vi nastavite.

Marko Vasilj
(S predstavljanja u crkvi Srca Isusova u zadru, 18. 12. 2002.)

RECENZIJA objavljena u knjizi "KROZ MOJE OKO"
(Suvremeni pisci Zadarskoga književnoga kruga), Zadar, 2005.


Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Image and video hosting by TinyPic
(Marko, lijevo)

U Zadru je nenadano preminuo Marko Vasilj, novinar i književnik, rođen 9. listopada 1940. u Miletini, Međugorje, javlja Zadarski.hr.

U travnju prošle godine izjavio je: „Nakon šezdeset godina došao sam u moju Miletinu, došao sam umrijeti, ja se smrti ne bojim, sveti Franjo je rekao: ˝Smrti sestrice moja˝".

Nedavno se vratio u kraći posjet Zadru i zauvijek ostao ondje gdje je cijeli radni vijek posvetio komunikaciji s ljudima, Hrvatskom Radio Zadru, glumcima i književnicima.

Diplomirao je hrvatski i njemački na ondašnjem Filozofskom fakultetu u Zadru i nastavio raditi kao novinar i urednik na Radio Zadru. Resili su ga neposrednost, temperament, pitoma narav i ljubav za hrvatski jezik. U vrijeme hrvatskog proljeća degradiran je, zabranjeno mu je emitiranje uživo i navođenje imena uz priloge.

Vodio je Radio u najtežim uvjetima Domovinskog rata, prvo kao urednik govornoga programa, a odmah zatim kao odgovorni urednik. Kao kuriozitet, pokrenuo je, među ostalim, program za prognanike koji je Jadranka Kosor preuzela na Radio Zagrebu i s njim postala poznata. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata i Medaljom Oluja za doprinos u obrani. Svojevoljno je 2001. godine otišao u prijevremenu mirovinu kao komentator Hrvatske radiotelevizije.

U kulturnoj javnosti Zadra zapamćen je posebno kao aktivan sudionik i veliki ljubitelj književnosti i kazališta. Punih je 40 godina pratio i analizirao zadarski kazališni, književni i likovni život. Životno djelo mu je zbornik eseja i bio-bibliografija o 90(!) pisaca zadarskoga književnik kruga, svojevrsni vodič kroz književno stvaralaštvo u Zadru i rijedak doprinos otkrivanju zadarskoga kulturnog identiteta. U pripremi su ostale knjige o zadarskim likovnim umjetnicima i kazališnom životu.

Bit će pokopan u svojoj rodnoj Miletini.

Dragi prijatelju Marko! Hvala ti na svakoj riječi, na mnogim susretima na Radio Zadru, na svakoj kapljici razgovora...

Opraštam se od tebe svojom pjesmom SVIĆA, vjerujući da je prijateljčovjek vječan, a prijateljstvo nesrušivo:

kad nađeš
prijatelja
dugo ga tražeći
svićon
utrni sviću
prijatelj svitli




- 21:20 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.01.2015.

ZDRAVICA

ŽIVIO ANTE GOTOVINA! ŽIVIO MLADEN MARKAČ!
ŽIVIO SVAKI ANTE I SVAKI MLADEN U HRVATSKOJ POVIJESTI,
SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI!
ŽIVJELI NEUMORNI HRVATSKI BRANITELJI, TEMELJ HRVATSKE DRŽAVE!

Sile bi htjele sve čiste Hrvate
bacit u ponor, zatrpati zemljom,
kad dođe vrijeme, gradit rezervate,
vjeru zamijenit tek bezbožnom sljedbom.

Novi svjetovi, iz loža, i stari
trguju snima hrvatskim i mesom.
Dok se molimo čistoj svetoj Klari,
crkve nam ruše zlim krvavim bijesom.

Hrvatska lijepa životu mi žena,
plodnost što sije na njivama živim!
Tu su mi djeca i bistra sirena.
Sve je to čisto i čistom se divim.

Živjeli, kličem, Hrvati svi čisti!
Hrvati živi! Živi! Ne na bisti

- 11:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.01.2015.

ČESTITKA

ZDRAVO, VESELO i POSKOČNO u 2015. GODINI!

- 11:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se