RAZMIŠLJANJA

29.05.2013.

Reče mi Netko, u snu šapnu meni,
bez ustezanja: još život ti teče
k'o nepresušni slap, pače, pripomeni
još posve tiho, i neka ti kleče

misli žestine na ognjištu nade.
Prokletstvo i spas naše je trajanje,
i na tom putu još rosnih imade
jutara za plov, vrata za kajanje.

Kada očistiš puteljke i piste
za uzlet vedri, svrni se ničice
zbog suputnika i ideje čiste.
Čovjek je zloća. A naspram ptičice

uvijek će biti cvrkutalo blijedo.
Jeca li dijete ili brdo sijedo.


"DUBROVNIK", 1./2013.

ULICOM SIVOM

23.05.2013.

Ulicom sivom prolaze ljudi.
U očima
tuga životinje u kavezu.
Sve zatvoreno.
Samo iznad otvori u beskraj
kojim putuju oblaci crni, ranjeni.
A misli otrovane vrte se u krugu:
kruh, meso, auto, butine žena...

Ulicom sivom prolaze ljudi.
U trbusima životi malih bezvrijednih bića,
smrvljene kosti janjeta, kokoši,
izmučeno meso, mirisi vina...

Ulicom sivom prolaze ljudi,
svezani lancima.
Stupam u povorci bez vodiča
i ne znam hoću li imati vremena i prostora
za uzlet.

"Osmijesi i suze", Umag, 1974,

BEZ NASLOVA

19.05.2013.

Ljubav je temelj života zdravoga.
Pogledi blagi jutarnjeg biserja,
rosne dragosti osmijeha plavoga.
Planine bijesa slike su mizerja.

Mesina nije pravac umnog kreta,
lokanje vina nakon karmenadli.
Drobina nema nekog sretnog sreta,
kemija znana u snu drvenadli.

Možeš do sutra nizat razne stavke,
samome sebi skakati u usta,
gotovom nebu nudit pretpostavke.
Ljubljena duša nije nikad pusta.

A što je ljubav, nikome ne kaži.
Ne gubi volju, već se gradnjom snaži.

"DUBROVNIK", 1./2013.

JUČER, DANAS, SUTRA...

12.05.2013.

Rađaju se životi
kao valovi na vodi,
rađaju se boli...

Rastu životi
kao vulkani strasni,
rastu boli...

Žderu se životi
na stolu besmisla,
žderu se boli...

Bol na bol
slaže se
u krvoloku općem
i okrutnosti crnoj.

OSMIJESI I SUZE, Umag, 1974.

NEŠTO O SREĆI

10.05.2013.

Svaka je sreća na svoj način sreća
i na svoj način veća što je manja.
Ako je tiha, nije prazna vreća,
niti je novac kojem sve se klanja.

Prvotni čovjek nije znao pisat
o sreći svojoj ni o sreći stada.
Pa tako nije ni kušao brisat
nijedno slovo, a bila je klada.

Danas smo društvo, nismo više čopor
i reći nam je da smo ljudi sretni,
plemeniti smo, nije život opor.
Džepovi puni, a u glumi spretni.

Lijepi se dani s oblacima tmurnim
gurkaju stalno na stazama burnim.

"DUBROVNIK", 1./2013.


DUBOKA BRAZDA

09.05.2013.

Ozbiljnost nigda nije dobro došla
u svijetu dreke, drskog kukurijeka.
Pretiha sjetnost kao voda prošla.
Korito pusto u snu izrijeka.

Maštanje zvijezda-strašilo na putu.
Daješ li srce, zgazit će ti dušu.
Osmijeh je uma bolesnik u kutu.
Čovjek je takav: zblatit će ti skrušu.

Imaš li srce, tad snivaj još jače,
zaori dublje brazdu pravednosti,
zanosa danjeg, svenazočnog, pače.
Ne boj se vike klike nečednosti.

Rušitelj tvrdi da rušiti mora,
a ti si more, nosač tvrdih kora.


DUBROVNIK, 1./2013.


SVJETLO I SJENA


Nema ni svjetla ako umre sjena
i usred dana, usred crne noći.
Bezbojna mutljež i očiju pjena.
Dašak mi treba pa ću kročit moći.

Kako sam uvijek, to ti želim reći,
stremio sadit voćke usred polja,
čekajuć sunce da već počne žeći.
A ja u sjenu: snažna mi je volja.

Nema ni sjene amo umre svjetlo,
ni ljudi više ak' se smrkne ponos:
gubi se svima sjajno podrijetlo,
nebo se ruši, sutrašnjice donos.

Ova je stvarnost već prepuna rupa
crnih, bez sjena, sred bezbožnog skupa.


"DUBROVNIK", broj 1./2013. g.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.