utorak, 08.05.2007.
Stara dobra naiva
Prije nekoliko trenutaka pročitah blog žene koja je rekla da odlazi, da više neće pisati, što je mogla da je dala, kad je bila il' sretna il' tužna pisala je, na ovom mjestu je iznosila sve svoje emocije. Bila je iskrena.
Sada joj je dosta i da ovo više nije bloganje što je nekada bilo, a bilo je bolje.
Kaže da su ljudi postali neiskreni, da vrlo malo ima onih koji pišu iz duše, da svi bježe u onaj drugi, virtulani svijet.
Moram priznati da me mrc dirnuo taj post, jer očigledno da žena ima staža ovdje, da je posvetila svoje dragocijeno vrijeme pišući ovdje, naravno za svoj gušt, ali i nakon nekog vremena kada ti nekolicina ljudi svrati i ostavi koji komentar imaš osjećaj da nešto vrijedi to što si napisao, da si na neki način dirnuo osobu koja je to pročitala.
I još je poručila ljudima da pišu iskreno tj. da žive iskreno bez sranja, laži, spački, jednostavno budite ono šta jeste, mislim da je krasno sve to šta je rekla.
Slovim za recimo jaku osobu sa nogama čvrsto na zemlji i da su rijetki ti trenuci koji me mogu onak jako iznenaditi. Naravno postoje iznimke, kad te netko iz dana u dan iznenađuje sve više sa svojim postupcima ili nepostupcima, no nisam na to mislila nego na to kako ja samu sebe iznenadim svojom naivnošću. Zapravo sam ja stari naivac, lagani slikar naive, i to svaki dan kao da slikam novu sliku, dobro ne svaki dan ali brate milji mjesečno minimalno 4 puta.
Ja kao znam pročitati ljude ili ja to sama sebe zavaravam, ne znam, al kao da da sve je super, osoba je do jaja, dobri smo si, ja tebi pokažem svoju ak ti meni svoju, i tak dalje, u principu kuhan i pečen i onda te na kraju tak fino lijepo skajla da se okreneš za 360 i ne znaš više di si ni kaj si, di ti je dupe a di glava.
Joj imala sam ja takvih osoba u životu , uf preko nekoliko, ali ne ja ko sivonja idem dalje s glavom kroz zid, ne dam se ja smesti, hoću još, dajte me još malo s tom mokrom krpom malo po glavi jer sam zaboravila kak je bilo prošli put, čisto samo da se malo prisjetim.
E pa jednoj od tih osoba (čitaj osoba sa mokrom krpom) je danas rođendan, e pa draga moja drugarice želim ti sretan rođendan! Da bi mi bila živa i zdrava i žilava kakva si i dosad bila.
Ovo drugarice ću objsasniti u nekom od slijedećih postova.
A sad da se vratim da osobu s početka ovog posta, nisam ju čitala dugo, dakle ne poznajem ju kroz njeno pisanje, gotovo uopće, ali ovaj njen zadnji post mi je nekako dao naslutiti da ona zna, ona zna koje su osobe dobre za nju, žena nije naivac, žena ima staža s ovim glumcima koji se šeću kroz život.
A i ja ću, konačno sam izbacila takve ne osobe iz svog života, poklanjam vrijeme samo dragim, dobrim i kvalitetnim osobama koje su tu, nekak uvijek blizu.
E pa pozdrav tim meni dragim osobama, da mi bile uvijek silne i dobro stajale.
- 18:00 -
subota, 05.05.2007.
Putovanja
Ja bih putovala točka
Odgovor na pitanje gdje glasi svugdje, nije uopće bitno
Prijevozno sredstvo manje bitno i isto kao ni tip smještaja.
Čitam na ovoj lokaciji ine ljude kako putuju i mene zaboli, to me toliko jebe da si ne mogu pomoći, ona varijanta kad si ljubomoran na nekog jer je nešto postigao u životu u tom nečem u čemu se i ti trudiš ili ne znam, pjevaš a ovaj pjeva bolje o tebe i nemreš si pomoć, e a kod mene takva boljka su putovanja, JA BIH PUTOVALA.
Stvarno mi nije bitno gdje, može ruksak na leđa i recimo godinu dana po evropi sa malim stajanjima u određenim mjestima radi kakvog posla jer si ne mogu to jednogodišnje putovanje priuštiti, da mogu naći osobu/osobe koje bi pristale na taku ideju išla bih odmah, kad ću ako neću sad, mlada, bez djece, muža, ok imam dečka, ali njega sam uračunala da ide, a ako ne bi išao ostao bi doma i namaknuo nam lovu za život.
Evo plana krenemo Srbija, Grčka, Turska, Bugarska, Rumunjska, Mađarska pa kratko doma. Pa opet Slovenija bez velikog zadržavanja prelazak u Austriju, Češka, Slovačka, Poljska, Danska, Njemačka, zemlje Beneluxa, Francuska, Španjolska, Portugal i onda nekako do Italije i Grčke pa Albanija Makedonija i domeka. Za Skandinaviju i Englesku i Irsku bi ostavila posebno putovanje ne u ovih godinu dana.
Sad kad gledam zvuči odlično, malo organizacije vezano uz gdje, što i kako u određenoj zemlji i mislim da bi bilo predobro. Da trebalo bi tu VELIKE pripreme ali za dobar cilj.
Ili ne sve odjednom svakih nekoliko mjeseci ili jednom godišnje po dvije do tri zemlje, ni to nije loše, samo da se ide negdje.
- 20:48 -
petak, 04.05.2007.
Koncentracija
Bratoljub Kalić navodi slijedeće: Koncentracija lat. (kon...+isp. centar) 1. usredotočenje, skupljanje, sabiranje, zgušćivanje; postizanje visokog stupnja sabranosti, tj. sposobnosti da se nešto pažljivo prati ili da se o nečemu duboko razmišlja;...... ima još broj 2. i 3. što u ovom slučaju nisu bitni.
Šteta što Bratoljuba nema u džepnom izdanju..... ja bih ga stalno nosila....
E da šta sad ja imam reći o tome, ja zapravo i nemam visok stupanj sabranosti, pogoto ne onda kada mi to najviše treba, a to su trenuci npr. na faksu kada se objašnjavalo nešto zbilja važno i ja bih to stvarno trebala pratiti i svijesna svog čina u tom trenutku no svejedno sam dopuštala ili prepuštala mislima da odu u sasvim drugom smjeru. Ili čak npr. na blogu čitam jedan blog super zanivljiv, osoba super piše, tema odlična no ja kliknem na naslovnicu i tražim dalje. Da ne pričam o knjigama isti slučaj počnem ju čitat i super je zanimljiva no ne ja ju prestenem čitati i uzmem drugu ili ne uzmem.
Dakle moja sposobnost da se nešto pažlivo pratim je ravna nuli, imam želju, imam volju ali ta se želja nekako brzo izmigolji, nestane, i zapali me nešto sasvim deseto, tako da nekoliko stvari radim a jednu do dvije završim, a to je već patologija, lagana bolest, ukucam koncentacija na guglu a ono izlista mi liječenje ovo, doktori ono... ustanove za liječenje... ej.. stani malo...
Ali sva sreća da prva stavka (na guglu) je naime plaćeni oglas brzog čitanja, a druga stavka Yoga, a tek treća su ovi doktori i ustanove..
Sposobnost da se o nečemu duboko razmišlja, e to već mogu, razmišljane ni nije strano, ali isto tako brzo skačem s jedne misli na drugu, ali to znači da brzo razmišljam, jel da?!
ili ipak ustanova, hm, ne brijem da yoga ili brzo čitanje bi mogli meni pomoći...
Užasno puno toga me interesira ali nikako da se prislim da jednu po jednu stvar, ja bi sve odjednom htjela saznati, naučiti, ili tipa kad čitam idem uredno dva reda naprijed nebili što prije saznala šta će se dogoditi.
Uglavnom, poanta ili rezime svega ovdje napisanog je da vrlo brzo izgubim inters za dosta stvari, vrlo brzo mi iz jako zanimljivog zakorača u ne zanimljivo, postoji li rješenje za to? Osim naravno posjeta onim ljudima sa onim slovima iza imena mr.dr.sci. i ostalo.
- 20:20 -
