ponedjeljak, 22.01.2007.
Planovi
Nije me bilo sad već par dana, nisam bila baš od volje za pisanje, umor me svladao. Novosti: već dva vikenda zaredom idem pješke na sljeme, hm to je za moju guzicu veliki uspjeh. Moram prizznati da sam prvi put riknula, stala sam jedno 10 puta, i pritom jedva hvatala zrak, a dedica pred mene lagano trčkara, da ne vjeruješ, ali stigla sam na vrh! Sad u subotu je bilo puno manje ljudi nego prošli vikend i to mi je nekak bolje, lakše nađem stol u puntijarki, e a vezano uz hodanje puno lakše i brže.
M i ja imamo nove planove vezane uz naše aktivnosti, tjedno 2x badminton, 2x neko trčanje ili teretana i vikendom hodanje/planinarenje sljeme,japetić ili nešto treće. Moram priznat da zvuči odlično malo za rekreaciju da se više ne uspušem kad dođem na treći kat pješke ali, ili ti bat ponedjeljkom i srijedom imam engleski od16.30 do 18.10 i dok dođem doma je sedam i sad u tom trenutku kad sam konačno došla dom a nakon 8 sati rada i 2 sata engleskog, mislim da mi ovo trčanje nekak i ne bi leglo, vidjet ću.
Prošlu srijedu mi je bakici pozlilo kad je išla u ambulantu po svoje lijekove koje redovno uzima, i došla kod doktora kad je ostala bez zraka, i na kraju su pozvali hitnu i dok su čekali hitnu da dođe imala je napad kao pred infarkt, M je bio s njom i bilo je strašno kaze da se ne sjeća kad se tako prestrašio.
Hitna ju je odvezla u KBC Rebro na internu, i mi smo došli (mama, perhan,ren i ja), i dok smo čekali da nam se doktori obrate šta se dogodilo ren je aktivirala frenda dr. sa drugog odjela da ispita, i na kraju su je hosiptalizirali i napravili pretrage i ima plućnu emboliju.To je neki ugrušak koji putuje kroz žile i zaustavlja dotok zraka i krvi u srce, opasno uglavnom, mora strogo mirovati. Danas kad je mama bila doktor joj je rekao da bi sutra trebala ići doma, što mi je nevjerojatno s obzirom da mora primati lijekove intravenuzno i ako joj zatreba kisik kroz one cijevčice, ma strašno, vjerojatno im treba krevet, nemam komentara.
Jučer samo bili na maloj vožnji kroz samobor preko ruda na plešivicu i spustili se na jasku, tamo je stvarno prekrasno, puno malih vikendica, vinograda, a navodno da se i dosta njih prodaje po relativno niskoj cijeni,e da imam love...Stali smo na kavi u nekoj kleti sa prejeb...pogledom. Vratili smo se kući oko pet poigrali se malim čovječuljkom (nećak od šogora) u parku, e da u parku, tamo ima neko drveno zdanje sa penjačicama, mostom , toboganom itd. i tako se mi penjemo i ostalo i dolaze lokalni hahari ne puno stariji od Jure(6god) najviše godinu dana, i kad su krenuli, jeb..ti pas mat.., pič..mat... ja izbezumljena a Jurski mi šapće da su oni zločesti na ih ne gledam i ne obraćam se jer su zločesti, ma zlato malo, ja nisam vjerovala pa gdje su ti klinci čuli te rječi doma? da ne povjeruješ, i kao zezali curice da su one za pashu i gjuru da šta tu rade, ma strašno, nisam znala jel da se smijem ili plačem, strašno.
Još malo pa mi sestra (ranije spomenuta kao Perhan) treba roditi, službeni termin je 05.03. ali dr, je rekao da će biti i ranije, sad je već velika, bit ću teta malom Jakovu, joj jedva čekam, a buuuuu, sad je u fazi nabavljanja stvari koje su joj potrebne tipa, krevet, kolica , dudice i šta još treba, planirala je otići u ikeu, ali ja ne mogu dobiti slobodan dan, pitala danas i lagani odjeb jer jedan kolega fali pa ništa do drugo slijedećeg tjedna, što mi u ovom trenu i odgovara s obzirom da ne znamo šta će biti sa bakom a i najavili su snijeg.
Idem sad, M je u sobi na drugom kompu, montira, još malo pa ćr doći tu jer je tekma, a ja, ja ću u kupaonu, pa malo terkma pa uvod u anatomiju. S toga, do slijedećeg puta, pozdrav!
- 20:11 -
subota, 13.01.2007.
M
Prehlada me još drži, što bi značilo da pričam kroz nos više no obično, kašalj, i ogromne količine papirnatih maramica, i lagana temperatura, no to me nije jučer spriječilo da odem na ročkas. Bilo je dobro, s obzirom da to nijemoja ekipa više sestrina, ocjena dobro je sasvim u redu. Jako mi se svidio prostor, riječ je o podrumu koji je obučen u staru ciglu sa par slika na zidu, mali šank i par stolova. Muziku je puštao di đej imenom boris (mislim), uglavnom rock, strani i naš, tako da je bilo plesno veče. Šogor i ekipa su poslije ponoći nakon par kašeta vina bili u elementu, razumljivo, draga sestrica sa trbuhom do zuba nije bila baš od plesa isto razumljivo. Majne MAN je popio par pivi što je njemu sasvim dovoljno da se opusti , plesao gotovo cijelu večer i bio u relativno dobrom raspoloženju.
Nešto o NJEMU, mi svi nekad u životu u nekoj situaciji se zapitamo zašto nas neke osobe baš ne fermaju tj. imamo osjećaj da im nismo baš simpatični, a MAN je konstantno opterećen time jer se uz njegovo ime i pojavu dodaju svi pozitivni pridjevi i onda kad oni rijetki ljudi mu ne pokazuju simpatije je opterećen, da zašto? E pa tako on misli da se nije baš svidio mom šogoru, mislim to već traje neko vrijeme, a ja sa druge strane ne mislim tako. Ne bih htjela pitat sestru jer mislim da bi mu ona rekla a ne znam kako da to izvidm, znam da je jednom prilikom izjavio da je M još malo balav u nekim situacijama, i tu se moram složiti ali, kak bi rekla moglo mu je biti, ja sam sa 19 god. počela raditi i plačati račune i ostalo a M živi(o) i radi(o) doma sa roditeljima koji plaćaju račune a on "samo" kredit za komp.opremu i firmu koju jekupio i račun za mob. Dakle ne brine se o hrani, struji, vodi itd. Sada živi kod mene, što se tiče plaćanja nije se puno promjenilo jer većinu vremena nema dovoljno novaca za sve jer je kupio novu kameru na moj diners i rata je velika tako da velika većina njegovih novaca ode na to. A opet svjestan je situacije vezane za plaćanja režija a ništa se ne poduzima u tom smjeru i onda sam ja frustrirana jer razmišljam kako ćemo platiti sve te račune i zar on misli da nama grad poklanja struju i vodu jer ne pita koliko trebam dati za režije, mada znam da razmišlja o tim problemima kako ali nikako da počnemo zajedno razmišljati. Mislim tu ima toliko toga a ja sad pišem one loše stvari vezane uz njega, jedine loše stvari, nepošteno. Idu sad dobre. Zgodan, lijep, dobar, naočit, pametan, "velik", suosjećajan, humorističan, nježan, kada treba grub, kreativan, ma svaka bi ga majka za zeta! Ja na drugu stranu nisam ni svjesna šta ja imam jer ponekad se ponašam ko govno jer znam pogoditi gdje boli kada nije vrijeme ni mjesto i onda se dogodi situacija ko jučer na povratku sa tuluma u autu, on vozi ( a ne vozi baš, ja sam mrc bolja, a i on to priznaje) i nešto mi priča a ja prigovorim po 3 put nešto za vožnju (tipično) i on se naljuti jer ja stalno nešto prigovaram ne samo za vožnju nego i na druge stvari,a i u pravu je, jer sve proizlazi iz moje nezadovoljštine prema sebi i onda se iskaljam na njemu, isto istina, a užasno mi je žao i da želim sve to promjenti, i budem čvrsto odlučujem. Treba prvo počet od sebe. Da skratim posvađali smo se, on je tužan, a i ja, i sada je kod sebe u kvartu, frend slavi rođendan (muška ekipa) a ja doma, filmić(limunada) i lagana ćorkica. Uf, raspisala sam se, dosta je idem, počinje limunada.
- 21:02 -
petak, 12.01.2007.
Konačno petak!!!
Petak, volim petak, pogotovo u pola četiri kada odlazim s posla stavljam osmjeh na lice i veselim se vikedu, ah konačno. I tako danas sjedam u auto i vozim se prema sestri kod koje sam trebala pokupiti svoj šos davno posuđen, a zašto mi je trebao taj šos, e ovako u zadnjih par mjeseci uspjela sam na "teškim mukama" natući jedno 7 kg i nemam odjevnog predmeta u kojem nebi izgledala ko krvavica na večerašnjoj proslavi rođendana frendice a s obzirom da taj šos ima neku caku oko struka tako da u njega ulazim.
I da došla tamo, pričica, kavica, poigrala se sa Jurom krenula doma, i evo me.
Unazad mjesec dana na poslu smo dobili nove komitente/klijente koji su iz Turske i komunikacija je na engleskom, i s obzirom da ja kao takva pohađam vrlo skupu školu za strane jezike fuc..jeb..vodnikovu mislih jao pa to će biti pis of kejk a kad ono nemrem se sjetit ničeg, što blokada što poslovni jezik mi fali, ono pre loše, no oni su jako simpatični i susretljivi i umiju da čitaju sa mojih crteža i pantomime tako da sve to funkcionira odlično.
A što se tiče onih višak dobivenih kilograma, stvarno ne znam odakle, e tome je došao kraj i stala sam na loptu sa čokoladom, keksima i ostalim primamljivim slatkišima i slanim grickalicama i krenula na dijetu, već pet dana, 85 to go. Jer traje 90 dana ona neka UN-ova za bolji metabolizam, jer mi je i to u ku...
Druge novosti su da sam odliučila kupiti fotić, mislim kupovina nije bila upitna samo odluka između nikona i canona i nakon nekoliko konzulatcija odlučih se za canon, e sad je samo pitanje modela i koliko sam spremna mjesečno izdvajati za njega, objektiv ili objektive i fleš ili ti bljeskalicu. A s obzirom da su mi uvodili plin u kuću i da već plaćam poveću ratu za to, ne znam, to je sad za još par tjedana razmišljanja, ali bit će, valjda. Možda neki part time poslije posla, hm.
Idem se sad malo preprat, pa na ročkas.
- 18:56 -
utorak, 09.01.2007.
A šta da radim.....
Evo teče i drugi radni tjedan u novoj godini i nema baš posla i neki ljudi su odsutni pa tak da mogu pisati. Unazad par dana opasno me boli grlo i više ne znam sa kojim okusom sterpsila ili septoleta bi tu bol otjerala što dalje od mog grla.
Iskreno ne da mi se više raditi ovo šta radim,o promjeni razmišljam preko nekoliko mjeseci, ali nikako da odem, ali tu su i neki drugi problemi ili zapreke koji su vezani za moj ostanak tako da i dalje ništa od promjene. To je toliko naporno kad čovjek ne radi ono što imalo voli, kad se pogledava na sat kad će doći kazaljka na 16h da odem iz ovih prostorija,ahh.
Ali ja imam plan, da kroz nekoliko mjeseci se aktiviram po pitanju fotografije koju sam zapostavila i nisam išla u korak sa novostima, ali da vraćam se. Planiram se upisat na par tečajeva vezanih obradu i doradu i za samo fotkanje. Mislim da će me to dići iz mrtvih, da se konačno maknem iz tog stanja jednoličnosti dana, tjedna, mjeseca.
Sad idem popiti još jednu kavicu i još nešto raditi pa doma.
- 13:19 -
ponedjeljak, 01.01.2007.
Nova godina, nov početak!!
Barem tako kažu, kad stigne nova, možeš krenuti ispočetka i sve što si krivo ili loše (naravno iz osobne perspektive) napravio možeš ispraviti i krenuti dalje.
Kako je Giboni to lijepo otpjevao "ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije....."
Tako sam ja odlučila da na današnji dan krenem sa svojim prvim postom, već nekoliko mjeseci čitam i čitam sve zanimljive i one malo manje zanimljlive kako pišu a ja nikako, kao stalno krivim vrijeme, to vrijeme mi je krivo za sve, almost. Ima i inertnost svoju ulogu u tome.
No o mojoj inertnosti kasnije, za sada želim samo reći sve najbolje u godini novoj,od najboljeg zdravlja do najluđe srece i najslađe ljubavi!
- 19:12 -
