subota, 15.12.2007. 21:20

"It is I, Leclerc!"

Dragi blogeri,

Vrijeme doslovce leti i otkako sam napisala svoj prethodni post, za mene je proletjelo izrazito dinamično. Bila sam maksimalno angažirana oko posla na novom radnom mjestu te pored svih obaveza u privatnom životu nisam smogla snage uhvatiti se pisanja bloga. Žao mi je ako su neki od vas razočarani mojim online izbivanjem, ali željela sam vam samo poručiti kako vas nisam zaboravila! Kada malo uskladim sve svoje obaveze, ponovo ću nastaviti s pisanjem bloga!

Navratite povremeno, a mi se čitamo, nadam se, uskoro!

Lijepi pozdrav!



ponedjeljak, 17.09.2007. 21:39

Žene nisu dovoljno samosvjesne?

Kada sam prije godinu dana ušla u politiku nisam ni sanjala da je položaj žena na političkoj sceni toliko loš. Bilo je očito da ima manje žena na lokalnoj i županijskoj razini međutim šokirala sam se kada sam vidjela i službene podatke...

Jeste li znali da je zastupljenost žena:

u Saboru 21,7% ,
u županijskim skupštinama 14,5%,
u gradskim vijećima 15,7% i
u općinskim vijećima 8,4%.

Među dužnosnicima je 31,6% žena, a među veleposlanicima 14,8%.

Pokušavala sam si objasniti zašto je to tako, međutim kada sam iskusila čari politike na vlastitoj koži, postalo mi je malo jasnije. Organizirati politiku i obitelj zahtjeva 100% organiziranosti i mnogo odricanja.

Sjećam se jednog interesantnog predavanja g.Žarka Puhovskog, na Političkoj Akademiji. Pričali smo o izborima i o položaju žena u politici. Rekla sam kako je "očito da imamo manji postotak žena u politici, (naročito kad žena rodi), jer živimo u tradicionalnom duštvu gdje se očekuje da je žena i domaćica i ljubavnica i savršena majka i po mogućnosti - poslovna žena, koja će donijeti koju kunu u domaćinstvo. Ako na tu piramidu zadataka dodamo još i aktivno sudjelovanje u politici, što znači održavanje sastanaka i do 22:00 sata, radne subote i nedjelje mislim da velika većina žena (naročito majki) s razlogom odustane od te priče".

G. Puhovski nije se dao smesti, te mi odgovorio: "Gđo. Erak, žene se ne bave politikom jer nisu dovoljno samosvjesne". Moram priznati da sam se malo osjetila povrijeđenom tom rečenicom. Nisu samosvjesne? - pomislila sam. Pa kako može biti toliko drzak. Nakon svega što se očekuje od žene u modernom društvu, on ima hrabrosti reći da nismo samosvjesne?!

Vjerojatno je primjetio moj pogled, te dodao: "Pa vi ste žena, imate dijete i u politici ste - dakle vi ste samosvjesna žena". Hmm.. koliko god mi je godio kompliment, nisam se složila s njegovim argumentom. Politika je zaista naporan i stresan posao, a žene su u ovom modernom, a istovremeno tradicionalnom društvu, preopterećene obvezama! Možda bih mu više povjerovala da se nalazi u ulozi žene koja ima obitelj.

Međutim, koliko god politika u ovom današnjem društvu više pogoduje muškarcu, žene u neku ruku ipak imaju prednost. Kakvu? Jutarnji list je prošlu nedjelju objavio jedan zanimljiv članak pod nazivom "Intelektualni seksipil ili diplomatski šarm" u kojem je to prilično dobro opisao: "Pojava novog ženskog lica na svjetskoj političkoj sceni uvijek izaziva pažnju, a ako je k tome riječ o poličarki koja ulaže u svoj izgled, komentari muških kolega su neizbježni. ... Ženski šarm postao je gotovo dio političkog marketinga nakon što su neki diplomati priznali da im je ipak ugodnije biti u društvu kolega koji ljepše izgledaju".

Dakle, s obzirom da je politika preplavljena muškarcima, svaka pojava novog ženskog lica dobro je popraćena. Stoga koliko god ženama bilo teško uskladiti posao, obitelj i politiku, osobno smatram da se bavljenje politikom isplati - jer dobijemo više medijskog prostora. Također bih htjela naglasiti da je politikom kao zanimanje, za ženu možda i nužno, jer upravo ćemo na taj način moći mijenjati tradicionalno društvo koje nam je nametnuto.

Što vi mislite o tome?



ponedjeljak, 10.09.2007. 09:45

Političarke o blogu

Posljednjih tjedan dana sam doslovce bila pretrpana obavezama i žao mi je što nisam mogla izdvojiti čak niti pola sata za svoj blog. Moram priznati da sam imala grižnju savjesti što ne odgovaram na komentare i ne pišem postove. tuzan

Jedan dio vikenda provela sam na seminaru u Donjoj Stubici za "Žene liderice u lokalnoj zajednici" koje redovito organizira nevladina udruga CESI. Tema ovog seminara bila je "Unapređenje sudjelovanja žena u izbornoj kampanji za parlamentarne izbore 2007. godine". Moram priznati da je seminar bio izuzetno koristan. Uživala sam, jer većinu vremena usavršavale smo svoje PR vještine - održavanje tiskovnih konferencija, davanje kratkih izjava pred TV kamerama, pisanja priooćenja, i sl.

Također, imala sam priliku i posebno zadovoljstvo, zajedno s Marijom Lugarić iz SDP-a, ispričati iskustva o pisanju bloga! Uglavnom, zaključak je bio:

  • da je pisanje bloga "gore od droge, jer se jako lako navučeš", rolleyes

  • stekneš jako puno "online prijatelja", koje inače, možda i ne bismo upoznali!

  • korisno je imati blog, jer možeš iz prve ruke čuti što blogeri misle o nekoj temi,

  • najteže je preživjeti prvih 48 sati od otvaranja bloga!!!! eek

Zanima me koja su vaša iskustva sa pisanjem bloga i
jesmo li što izostavile?
sretan



ponedjeljak, 03.09.2007. 13:23

Napokon borba za opće dobro?

Danas sam pročitala u Večernjem listu jednu informaciju koja me razveselila. Inače, veliku većinu vremena dvije najveće oporbene stranke napadaju jedna drugu i rijetko kad se slože oko pitanja koja se tiču općeg dobra hrvatskog naroda. Zato velika većina ljudi i ne voli politiku i naše političare. Građani plaćaju poreze, prireze i ostale namete, a s druge strane imaju osjećaj da taj novac nije kvalitetno utrošen. Svaki dan se čita o nekoj novoj aferi, o milijunima eura koji su nestali, itd., a rijetko kad o stvarnom poboljšanju standarda života. Građanima je mučno od svega toga... Razumljivo!

Međutim, izgleda da nada ipak postoji. Danas sam pročitala da su se oko jedne stvari i HDZ i SDP uspjeli dogovoriti - a to je nastavak gradnje opće bolnice u Blatu. Nova bolnica, navodno, nije politički obojena, ili bolje rečeno, ni HDZ, ni SDP neće je pripisati u svoju političku korist. Najveće je iznenađenje kako je koncept za gradnju bolnice - zajednički prijedlog stranke koja vodi državu (HDZ) i stranke koja vodi Grad Zagreb (SDP) i da se na novom konceptu radi već šest mjeseci!! Dogovoreno je da političke zasluge za bolnicu mogu isključivo ravnopravno podijeliti...

Sveučilišna bolnica u Blatu

Bolnica u Blatu je svaki put iskorištena upravo pred izbore. I jedna i druga stranka znaju da ta tema na građane djeluje kao crvena marama na bika. Predizborne 1999. godine, HDZ je gradnju bolnice aktualizirao, a u izbornoj, 2003. godini, SDP je donio nove zaključke za pokretanje gradnje bolnice. Obećanja, obećanja, obećanja i post-izborna razočaranja... ništa novo! Hrvatski građani već su navikli na to!

Lijepo je vidjeti da stranke koje su na vlasti i koje naravno raspolažu državnim i gradskim proračunima rade na tome da podignu kvalitetu života građana Zagreba. Žalosno je to da je 1992.g. obustavljena gradnja i da su Zagrepčani do tada uložili 160 milijuna eura, čime je završeno samo 45% radova. Također je žalosno što je gradnja obustavljena i punih 15 godina nijedna stranka na vlasti nije u nju ulagala. Da nije bilo obustave, sigurno bi se puno manje trebalo uložiti nego sada, kada je u ruševnom stanju.

Ovaj put odlučila sam pohvaliti vlast, ali moram priznati da me kopka je li i ova najava o obnavljanju bolnice u Blatu zaista - borba za OPĆE DOBRO, ili je najava za veliku koaliciju HDZ-SDP? Daj Bože da je ovo prvo!

Što vi mislite o tome?



četvrtak, 30.08.2007. 10:41

Uspješne banke = lihvarenje

Već par godina čitam kako se naše banke besramno hvale s povećanjem svoje dobiti. Da sam na mjestu sadašnjeg predsjednika Uprave neke strane banke i da zarađujem toliku dobit pokrila bih se po glavi i molila Boga da nijedan novinar ne dođe do tog podatka. Zašto? Zato jer velika dobit znači izvlačenje novca iz gospodarstva i velike kamatne stope, drugim rječima - lihvarenje! Najviše boli činjenica da je 98% banaka u stranom vlasništvu i da velika većina tog novca nije REINVESTIRANA već izvučena iz zemlje.

Banke i novacPrivremeni revidirani podaci Hrvatske narodne Banke (HNB) pokazuju da su banke u Hrvatskoj u prvom polugodištu ove godine ostvarile brutto dobit od 2,48 milijardi kuna. To je za 20,43% veća dobit nego u prvom polugodištu prošle godine!!!! Radi usporedbe - u zemljama EU uspješne banke ostvaruju dobit od 5-7%.

Ove činjenice jasno pokazuju da su "hrvatske" banke usmjerene na destimuliranje gospodarstva s velikim kamatnim stopama i na izdavanje super brzih potrošačkih kredita. Danas u ovoj državi čovjek prije dobije kredit za auto nego za proizvodnju. Zašto? Zato jer se potrošački kredit počne vraćati odmah, a gospodarski kredit može imati i poček od nekoliko godina. Ako imaju hrabrosti, neka banke objave specifikaciju plasmana svoje novčane mase i kamatnu stopu.

Kanađani su to riješili na sljedeći način: osnovali su Federal Development Bank (FDB). To je banka koja u suradnji s vladom određuje koji su to projekti od strateške važnosti (naravno, u skladu sa strateškim gospodarskim planom) te navedene projekte kreditira sa 1%. Dakle, ovdje se ne gleda zarada banke, već isključivo strateški razvoj gospodarstva. To znači da ako je u strateškom gospodarskom planu razvoj brodogradnje, tada će projekti koji razvijaju sektor brodogradnje biti kreditirani s 1%. Dakle, država je ta koja ima glavnu ulogu! Država mora napraviti strateške smjernice i osnovati državnu banku koja će poticati te strateške smjernice.To je princip i u drugim razvijenim zemljama kojima je gospodarska politika na prvom mjestu. Bitno je naglasiti da se takvi krediti, koji su od strateškog interesa za državu, RJEŠAVAJU U ROKU OD 2-4 TJEDNA te za njih jamči država, ukoliko poduzeće nema imovine za hipoteku.To je bitno za mlade poduzetnike i početnike.

U Hrvatskoj bi se slična stvar mogla napraviti od Hrvatske Poštanske Banke (HPB). Hrvatska Poštanska Banka je jedina banka u državnom vlasništvu. Kada bi naše državne institucije i firme poslovale preko HPB-a, a ne preko stranih banaka, tada bi imali vlastiti kapital za plasman u naše gospodarstvo bez zaduživanja u inozemstvu.

Ovakvom strategijom stvorili bi se uvjeti za povećanje produktivnosti i konkurentnosti našeg gospodarstva, čime se rješavaju i svi drugi problemi (zaposlenost, infrastruktura i sl.). Mikroekonomija bez ovakve strategije nema šanse konkurirati na EU tržištu.



ponedjeljak, 27.08.2007. 12:54

Zaslužuju li neki i smrtnu kaznu?

Prije neki dan Sarkozy je odlučio najstrože kazniti pedofile - odlučio ih je kastrirati i staviti im narukvicu na ruku kako bi ih se moglo nadzirati nakon izlaska iz zatvora.

Zaštitimo djecu!Danas sam pročitala da neki naši stručnjaci ne bi bili tako rigorozni prema pedofilima te da bi u nekim slučajevima kastracija bila zadiranje u ljudska prava. Mučno mi je već i sada, dok ovo pišem. Ma kakvo zadiranje u ljudska prava??!!! Nema gore stvari od toga da odrasla svjesna osoba seksualno iskoristi malodobno dijete pred kojim je tek život! Posljedice koje će to dijete osjećati cijeli život su katastrofalne i nijedan lijek to neće moći izliječiti. Ta osoba uništila je jedan život! Od nevinog i sretnog djeteta naprave osobu sa osjećajem grižnje savjesti, povučeno i potpuno traumatizirano.

Neki stručnjaci čak tvrde da "pedofili recidivisti" moraju biti pod odgovarajućim nadzorom ali ... nastavlja gđa. Gordana Buljan Flander, "kad je posrijedi kastracija mislim da bi trebalo provesti stručnu raspravu i vidjeti iskustva iz svijeta pa odlučiti o tome". Pedofili recidivisti???? Pa koliko nevinih života taj pedofil treba uništiti prije nego ga naš sustav odluči podvrgnuti tom "zadiranju u njegova ljudska prava"? . Baš me zanima da li bi ti naši stručnjaci tako pričali da se to desilo njima ili njihovoj djeci. Uostalom, sutkinja Lana Peto Kujundžić izjavila je da "nikad u 30-40 sudskih postupaka pedofilije nije srela pedofila kojem se sudilo za teško djelo na štetu djece, a koji je rekao: Žao mi je što sam to učinio!".

Hrvatsko zakonodavstvo kažnjava pedofile na sljedeći način:

- Za spolni odnošaj s djetetom ili s njim izjednačenu spolnu radnju kazna je od 3-12 godina, a ako počinitelj pritom primijeni silu ili je žrtva nemoćno dijete, onda je najmanja kazna pet godina zatvora ili dugotrajni zatvor (od 20-40 godina)

- Najteža kazna predviđena je ako je spolnim odnošajem prouzročena smrt djeteta, ili je dijete teško tjelesno ozlijeđeno, ili mu je zdravlje teško narušeno, ili je žensko dijete ostalo trudno. Tada počinitelju prijeti najmanje osam godina zatvora ili kazna dugotrajnog zatvora.

Prestrašno! Znači jedan pedofil može ubiti dijete i najgore što mu se može dogoditi je da dobije kaznu dugotrajnog zatvora (20-40 godina)...

Zaštitimo djecu!O ovakvim se stvarima u našem društvu ne priča jer roditelji žele zaštititi svoju djecu. Međutim zataškavanje ovakvih slučajeva ne znači da ih nema. Najbolji način za smanjenje broja pedofila je upravo - smrtna kazna. Kinezi to rade prilično učinkovito s dilerima droge. Čim te uhvate, stave te na glavni trg i dobiješ metak u čelo. Nekada ovako brutalne metode djeluju krajnje necivilizirano, međutim učinkovite su. A i zašto bi brutalne i necivilizirane osobe dobile civilizirani tretman?



četvrtak, 23.08.2007. 21:10

Hrvati rade za samo 37kn dnevno

Poskupljenje cijenaIspričavam se što nisam odgovorila na vaše komentare ranije, međutim zbog radova oko nove aplikacije Blog.hr-a, to je privremeno svima otežano. Hvala puno na komentarima, neki su me zaista razveselili (i obećajem da ću odgovoriti)! sretan


U današnjem postu htjela bih pisati o Vladinu povećanju cijena.

Izgleda da je povećanje cijena proizvoda i sirovina najbolje najaviti kada su svi na godišnjem - ili ljeti ili zimi. Tada se svi pokušavaju što bolje odmoriti i ne opterećivati se previše politikom. Zbog toga je baš ovo vrijeme idealno za nepopularne mjere. I ova vlada je to iskoristila.

Poskupljenje cijenaPosljednjih nekoliko dana počelo mi se vrtjeti u glavi od popisa što bi sve u nekoliko tjedana trebalo poskupjeti - kukuruz, meso, jaja, kruh, itd. Vlada govori da je socijalno osjetljiva te je obećala da "socijalno prehrambene" proizvode neće poskupljivati. Moram priznati da mi se sviđala ta odluka Vlade i pohvalila ju! Međutim, o "socijalnoj osjetljivosti" nema ni "s". Hrvati već sada izdvajaju čak 39,5% kućnog budžeta za hranu, dok Europljani izdvajaju samo 12,5%.

Ova vlada je na pragu izazivanja inflacije, naročito ako se nastavi sa ovakvim povećanjem cijena. Dok s jedne strane rastu troškovi života, s druge strane nema ni govora o povećanju plaća. Znači, hrvatski narod uskoro će živjeti još siromašnije!

Ovo povećanje cijena bilo je očekivano. Bilo je samo pitanje dana kada će Vlada to najaviti.

Zašto?

1. Vlada vodi lošu gospodarsku politiku i uništava primarnu proizvodnju. Uvozimo sve više sirovina za prerađivačku i prehrambenu industriju, a svjetske cijene rastu (uljarice - cijena na burzi porasla preko 50%) TAKO DA SAMI IZVOZNICI POVEĆAVAJU I UVOZ!!!

U prvih šest mjeseci 2007. godine uvezli smo gotovo 1 milijardu $USD poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a po uzoru na Austrijance MOGLI BISMO PROIZVODITI HRANE ZA PREKO 20 MILIJUNA LJUDI.

2. Ankete su pokazale da od 100 pravnih subjekata gotovo 60 naših poduzeća ŽIVI OD PROVIZIJE (trgovina, posredovanje, uslužne djelatnosti). Troškovi poslovanja su sve veći, proizvodnje nema, dakle nema novostvorene vrijednosti i POVEĆANJE CIJENA JE NUŽNO - Dakle lošu vladinu politiku plaćaju - upravo građani!

3. Gotovo nam je svima jasno kako je privatizacija najveće zlo koje je upropastilo hrvatsko gospodarstvo. Jučer sam dobila informaciju da je HITROREZ PREPORUČIO VLADI RH DA ZAKON O PRIVATIZACIJI BUDE ZADRŽAN. To je dokaz da je Hitrorez samo predizborna farsa!

37 kn po osobi na dan?

Izgleda da je naša vlada zaboravila tko je populacija kojom ona "vlada". Radi se o 800.000 ljudi koji žive na granici siromaštva, milijun umirovljenika s mirovinama od 1.500kn, 300.000 nezaposlenih i radnika koji primaju prosječnu plaću od 4.500 kn (s tim da velika većina prima plaću od 2.000 kn). Možda vladi 4,500 kn izgleda kao jako puno novaca, ali kada se brojke stave na papir, dođe se do zastrašujućeg podatka: hrvatska obitelj radi za hranu i jedva preživljava.

Evo izračuna:

4.500 kn na četveročlanu obitelj znači sljedeće: 4500kn / 30dana = 150 kn po danu ili 20 eura. 150kn po danu / 4 osobe = 37,5 kn po osobi po danu (ili samo 5 eura).

37,5 kn po osobi po danu dovoljno je samo za hranu za svaku osobu, a gdje je tu još novac za režije, obuću, odjeću, školski pribor, kućne potrepštine, novi namještaj, ili auto? Dakle za najosnovnije...

Prije nekoliko dana pročitala sam u Jutarnjem Listu izjavu predsjednika Udruženja mlinsko-pekarske industrije Žito zajednica, Davorina Hrste. Poludjela sam! Čovjek je rekao da "nije riječ o znatnom povećanju cijene kruha, jer ako se računa da četveročlana obitelj dnevno kupi jednu štrucu kruha, uz rast cijene za 65 do 70 lipa, to je samo 1,25 kuna tjedno po članu obitelji". Sramota. Prvo, nekome je i ta kuna puno, a drugo, kada bi svi proizvođači tako razmišljali većina Hrvata bi vjerojatno završila na ulici i prosila. Neki ljudi nemaju osjećaj za realnost, jer nažalost sit gladnome ne vjeruje.



ponedjeljak, 20.08.2007. 09:57

Dnevnik s ljetovanja

Jučer sam se vratila sa godišnjeg odmora. Bilo je mrak! Prvo sam imala problem s opuštanjem i shvaćanjem kako sam se zapravo došla - odmoriti na par tjedana, a sada imam problem sa shvaćanjem da se moram vratiti na posao.

U sklopu ovog posta htjela bih vam ispričati dva najljepša događaja sa svog godišnjeg odmora. Prvi je prisustvovanje humanitarnoj reviji posvećenoj zakladi Ane Rukavine i drugi je - moj boravak na prekrasnom Velebitu!!!!

Pretprošle subote (11.08.2007.) organizatori humanitarne revije pozvali su me da nosim modele poznatih hrvatskih kreatora - Gene, Mine Petre, Hippy Gardena, Maka, Akeksandre Dojčinović, Emke itd. Modele su također nosile gradonačelnice Šibenika i Knina, manekenke Mia Šlogar, Rajna Raguž, Iva Ergović, Iva Jerković, Aleksandra Grdić, itd. Matija Vujica velikodušno je svoje dvije haljine darovala Zakladi, a uskoro će se prodavati na aukciji.

Kada su me pitali da li bih htjela nositi reviju za humanitarnu reviju posvećenu zakladi Ane Rukavine bez razmišljanja sam pristala. Sjećam se kada sam prvi put primila email od Ane Rukavine pod nazivom "Želim život", a sjećam se i dana kada je umrla. Moram priznati da sam se divila njenoj hrabrosti. Svaka druga osoba pala bi u depresiju i zatvorila se u četiri zida. Ana je odlučila napraviti nešto potpuno drugačije od drugih - odlučila je unatoč teškim trenucima progovoriti i upoznati javnost sa svojom bolešću.

Zahvaljujući njenoj upornosti, osnovana je Banka krvi iz pupkovine i proširen je rad Hrvatskog registra koštane srži. Ana Rukavina svojim javnim istupima, napravila je u samo par mjeseci ono što Država nije mogla od osnutka. Ja joj jedino mogu zahvaliti, jer sutra će ova bolest možda zahvatiti i mene, ili možda nekoga od vas, a Ana Rukavina je napravila temelje za određeni pomak prema boljem razumijevanju i izlječenju od ove bolesti...

Na slici su: Darija Perkovič, Josipa Rimac, Mina Petra, Mia Šlogar, manekenke iz Šibenika i ja te nosimo kreacije gđe. Mine Petre. Od svih hrvatskih kreatora najviše su mi se sviđale njene kreacije jer je napravila savršen spoj modernog stila i tradicionalnog hrvatskog. Najviše su me se dojmile poslovne torbe koje će se prodavati pod brandom izvorno Hrvatsko. Simpatičan poklon za poslovnog partnera. rolleyes Stoga, ako nemate ideju za poklon - toplo preporučam!

Modna revija

Foto - Nikolina Vuković Stipaničev


Posljednja dva dana godišnjeg provela sam na Velebitu. Moja ljubav prema planinama počela je kada sam još bila dijete. Tamo sam uvijek odlazila kada sam trebala napuniti baterije. Najčešće bih odlazila na Sljeme ili Samoborsko gorje. Međutim preporodila sam se otkad sam se učlanila u planinarsko društvo (ja sam u Velebitu). Od tada vrlo često znam otići na Velebit i prespavati u šatoru. To sam napravila i ovog ljeta na Lubenovcu. Nema ljepšeg od spavanja u šatoru, bez televizora, bez radija, bez dnevnih novina, kuhanja u šumi i buđenja u prirodi. Ono što me najviše oduševilo u planinarskoj školi su ljudi - toliko su neopterečeni, zabavni i druželjubivi da uživam u njihovom društvu! Preporučila bih svima koji vole planinariti, a ne mogu naći partnera za planinarenje da se učlane u neko planinarko društvo. Dobar provod je zagarantiran (barem u mojoj školi)!
Velebit

Na slici smo moja kćer Karla, prijatelj iz
planinarske škole Siniša, Ivan (onaj koji radi bivak), i ja.



četvrtak, 09.08.2007. 19:31

Zdrpi i briši!

Pljacka! Pljacka!Nikada nisam bila ljubitelj velikih trgovačkih lanaca. Dapače, sve namirnice kupujem na placu ili u susjednom dućanu. Bila sam i prva političarka koja je protestirala protiv Bandićevog povećanja cijena za korištenje vaga, suncobrana, skladišta, i dr. na placevima. Rekla sam da g.Bandić na taj način pogoduje velikim trgovačkim lancima, a osiromašuje kumicu koja je simbol Grada Zagreba. Uvijek sam bila za to da se pomogne malim obrtnicima jer oni zaista preživljavaju i nemaju ni približno dobre uvjete kao veliki trgovački lanci.

Međutim otkad sam došla na more, počela sam lagano mijenjati mišljenje (barem što se tiče obrtnika gdje ljetujem - u mjestu pokraj Murtera). Prvo sam se zaprepastila cijenama: nektarine 25kn, grožđe 30 kn, 1kg piletine 48 kn, šljive 20kn, jabuke 15 kn, itd... Katastrofa! Čista pljačka - pomislila sam.

Međutim htjela sam ipak provjeriti da si možda nisam umislila kako su cijene previsoke te sam popričala sa susjedom. Rekao mi je da nitko normalan ne kupuje u mjestu, već da svi odlaze u obližnji Lidl ili Plodine, te mi je preporučio da napravim isto. Danas sam sjela u auto i otišla provjeriti što mi je rekao. I zaista, u Plodinama nektarine 5 kn, grožđe 11,99 kn, šljive 6,99kn, 1kg piletine 24kn. Oduševila sam se... Dakle, ja u mjestu u kojem ljetujem plaćam čak 5 puta veću cijenu za neke namirnice. To što podržavam lokalne trgovce i voljna sam platiti nešto veću cijenu, ne znači da sam voljna dopustiti im da pljačkaju mene, ili bilo kojeg potrošača.

Žao mi je što moram na ovaj način kritizirati lokalne trgovce, međutim, ako ubrzo ne spuste cijene, ostat će bez većine kupaca. Ljudi nisu glupi! Neko vrijeme će plaćati višu cijenu, ali kada shvate da postoji jeftinija varijanta koja se nalazi jako blizu, otići će - bez obzira na lojalnost. Tada bi moglo biti kasno za spuštanje cijena.



srijeda, 01.08.2007. 13:57

I država im okreće leđa?

Djeca s poteškoćama u razvojuZahvaljujem svima koji su mi poslali svoje ideje, komentare i prijedloge. Zaista ima super tema za buduće članke!!! Obećajem da ću o njima pisati kada se vratim s godišnjeg odmora. Nažalost sada muku mučim sa internetom te mi je teže pisati o tim temama jer neke zahtijevaju i dodatno istraživanje. Također ću odgovoriti svima koji su mi napisali komentare na moje posteve. Molim Vas nemojte se obeshrabriti. Svima ću odgovoriti thumbup

S obzirom da je godišnji odmor pisati ću o jednoj situaciji koja mi se desila prije par dana. Ima veze sa politikom (ali samo malo)... rolleyes

Prije par dana pričala sam na moru sa susjedom, koja ima četverogodišnjeg hiperaktivnog sina - Orlanda. Jadala mi se da ga je nemoguće odgajati jer je tvrdoglav, trči na sve strane, ne sluša, itd... Znala sam točno o čemu priča. I ja imam 2,5 godišnju kćerkicu - malu inteligentnu hiperaktivku - Karlu. U samo 4 dana od kada smo na moru, srce mi je stalo 20 puta. U jednom trenutku mislila sam da je gotova. Pala je direktno na glavu i krv joj je curila na sve strane... Hvala Bogu sve je prošlo dobro. Ograbotina na vrhu glave i malo ogrebotina po rukama. Svekrva je zajedno samnom bila izvan sebe... No, to su problemi zdrave djece. Ja bih ovdje htjela pričati o problemima druge djece.

Jučer smo se Karla i ja igrale na plaži. Pored mene stajala je gđa. Danijela, majka 5,5 godišnje djevojčice Lee. Moja Karla počela je trčati prema Lei i pitala je bi li se htjela igrati s njom. Njena mama odgovorila je da ne može jer je bolesna. Nakon par minuta gđa. Danijela se otvorila te mi je rekla da se Lea rodila s 5,5 mjeseci, da je slijepa i gluha, te da je tek prije godinu dana naučila hodati.

Doktori su pri porodu maloj Lei prognozirali vegetativno stanje, međutim mala Lea ipak je uz svu roditeljsku pažnju i ljubav - prohodala! Njena mama žrtvovala je sve u životu da bi joj posvetila svoja 24 sata dnevno, tj. mala Lea ide u boravak samo 2 sata dnevno. Gđa. Danijela uz takvo dijete ne može raditi i vjerojatno nikada neće ni moći. Plemenita odluka gđe. Danijele je vjerojatno doživotna.

Zašto pišem sve ovo? Zato što će u jesen u saborsku proceduru ići "Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o socijalnoj skrbi". U tom Nacrtu sporna su dva članka:

članak 77c kaže da status roditelja njegovatelja ne može se priznati roditelju djeteta kojemu je priznato pravo na skrb izvan vlastite obitelji u okviru smještaja ili boravka

i

članak 62 koji kaže da socijalna skrb izvan obitelji ostvaruje se kao stalni, poludnevni i cjelodnevni boravak.

Što to znači?

To znači da gđa. Danijela i roditelji koji imaju djecu s poteškoćama u razvoju, ne mogu ostvariti pravo na roditeljsku naknadu, tj. novac, mirovinsko, zdravstveno, itd. To znači da se ne pravi razlika između roditelja koji su odlučili ostaviti svoje dijete u stalni boravak i onih koji ostave svoje dijete u boravku na par sati zbog socijalizacije. Mala Lea vjerojatno ne bi nikada prohodala da majka s njom nije vježbala cijelo vrijeme i da joj ne pruža svu tu ljubav. Apsolutno smatram da takvim roditeljima treba zakonski pomoći i da im treba dati naknadu za trud, jer osim što im je život pokazao drugo lice sada im - i država okreće leđa.



četvrtak, 26.07.2007. 18:57

Godišnji odmor

Iako sutra odlazim na zasluženi godišnji odmor, pokušat ću i dalje biti aktivna na svom blogu - doduše, s nešto smanjenim intenzitetom! Lijepi pozdrav svima i čitamo se uskoro! mah



Vi odlučite!

ZajednicaDragi blogeri,
Zahvaljujem svima koji su mi ostavili komentare na Forumu. Oduševljena sam Vašim prijedlozima i ovo je dokaz da političari prije donošenja zakona MORAJU pitati građane što misle. Najviše me razveselio komentar 12-godišnje djevojke koja je napisala:
"Ja već sad moram razmišljati o tome što ću raditi u životu (svi znaju da su 7. i 8. razred uvjeti za upis) i o mukama koje me čekaju slijedeće dvije godine!! Ne što ću raditi danas, sutra, već cijeli svoj život"! I to je to - nitko ne pita kako se osjećaju oni, na koje se zakon odnosi!

Sve vaše prijedloge dobro ću proučiti i napraviti tiskovnu konferenciju na tu temu. Sve zasluge na tiskovnoj dati ću vama - blogerima!

Svrha ovog mog bloga je pisati o temama o kojima niti jedan političar ne želi pričati. Možda ću na taj način pomoći građanima da njihovi problemi, ideje, komentari budu zapaženiji. Ukoliko mi želite skrenuti pažnju na bilo koju, prema vašem mišljenju, bitniju temu, kliknite na "KONTAKT" (u gornjoj traci).



Arhiva

O meni

    Iva Mia Erak
    Glasnogovornica DC-a

  • Zamjenica predsjednika Gradske Organizacije DC-a
  • Rođena 12. studenog 1977. u Zagrebu
  • Osnovu školu završila u Zagrebu i Filipinima
  • Srednju školu završila u Zagrebu i NR Kini
  • Fakultet završila na britanskom fakultetu u NR Kini sa 19 godina
  • Magistrirala na Fakultetu Političkih Znanosti u Zagrebu sa 22 godine


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se