Marketing
I država im okreće leđa?
Zahvaljujem svima koji su mi poslali svoje ideje, komentare i prijedloge. Zaista ima super tema za buduće članke!!! Obećajem da ću o njima pisati kada se vratim s godišnjeg odmora. Nažalost sada muku mučim sa internetom te mi je teže pisati o tim temama jer neke zahtijevaju i dodatno istraživanje. Također ću odgovoriti svima koji su mi napisali komentare na moje posteve. Molim Vas nemojte se obeshrabriti. Svima ću odgovoriti 
S obzirom da je godišnji odmor pisati ću o jednoj situaciji koja mi se desila prije par dana. Ima veze sa politikom (ali samo malo)... 
Prije par dana pričala sam na moru sa susjedom, koja ima četverogodišnjeg hiperaktivnog sina - Orlanda. Jadala mi se da ga je nemoguće odgajati jer je tvrdoglav, trči na sve strane, ne sluša, itd... Znala sam točno o čemu priča. I ja imam 2,5 godišnju kćerkicu - malu inteligentnu hiperaktivku - Karlu. U samo 4 dana od kada smo na moru, srce mi je stalo 20 puta. U jednom trenutku mislila sam da je gotova. Pala je direktno na glavu i krv joj je curila na sve strane... Hvala Bogu sve je prošlo dobro. Ograbotina na vrhu glave i malo ogrebotina po rukama. Svekrva je zajedno samnom bila izvan sebe... No, to su problemi zdrave djece. Ja bih ovdje htjela pričati o problemima druge djece.
Jučer smo se Karla i ja igrale na plaži. Pored mene stajala je gđa. Danijela, majka 5,5 godišnje djevojčice Lee. Moja Karla počela je trčati prema Lei i pitala je bi li se htjela igrati s njom. Njena mama odgovorila je da ne može jer je bolesna. Nakon par minuta gđa. Danijela se otvorila te mi je rekla da se Lea rodila s 5,5 mjeseci, da je slijepa i gluha, te da je tek prije godinu dana naučila hodati.
Doktori su pri porodu maloj Lei prognozirali vegetativno stanje, međutim mala Lea ipak je uz svu roditeljsku pažnju i ljubav - prohodala! Njena mama žrtvovala je sve u životu da bi joj posvetila svoja 24 sata dnevno, tj. mala Lea ide u boravak samo 2 sata dnevno. Gđa. Danijela uz takvo dijete ne može raditi i vjerojatno nikada neće ni moći. Plemenita odluka gđe. Danijele je vjerojatno doživotna.
Zašto pišem sve ovo? Zato što će u jesen u saborsku proceduru ići "Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o socijalnoj skrbi". U tom Nacrtu sporna su dva članka:
članak 77c kaže da status roditelja njegovatelja ne može se priznati roditelju djeteta kojemu je priznato pravo na skrb izvan vlastite obitelji u okviru smještaja ili boravka
i
članak 62 koji kaže da socijalna skrb izvan obitelji ostvaruje se kao stalni, poludnevni i cjelodnevni boravak.
Što to znači?
To znači da gđa. Danijela i roditelji koji imaju djecu s poteškoćama u razvoju, ne mogu ostvariti pravo na roditeljsku naknadu, tj. novac, mirovinsko, zdravstveno, itd. To znači da se ne pravi razlika između roditelja koji su odlučili ostaviti svoje dijete u stalni boravak i onih koji ostave svoje dijete u boravku na par sati zbog socijalizacije. Mala Lea vjerojatno ne bi nikada prohodala da majka s njom nije vježbala cijelo vrijeme i da joj ne pruža svu tu ljubav. Apsolutno smatram da takvim roditeljima treba zakonski pomoći i da im treba dati naknadu za trud, jer osim što im je život pokazao drugo lice sada im - i država okreće leđa.
Post je objavljen 01.08.2007. u 13:57 sati.