nedjelja, 07.09.2008. 11:11

Modro svitanje jutra .

Zasto cekati i teziti ka ostvarenju sna kada znamo da se on nece ostvariti ? Jer snovi se ne ostvaruju . Zasto osjecam da u ovom trenutku ne postoji netko tko moze nacrtati osmijeh na mojim usnama ? Zasto osjecam da je ovo vrijeme kada moji snovi zauvijek odlaze daleko od mene ,a moj spokoj prestaje . Zasto osjecam da se nikad necu , u potpunosti oporaviti od ovog sto mi se trenutno dogadja ? Ne,nije rijec o njemu kojeg sam cesto nazivala svojom jedinom ljubavi . Rijec je o necemu mnogo dubljem i mnogo vaznijem . Kojim putem da krenem ? Da li uopce postoje putevi stvoreni za mene ? Gdje je nestao oblak ljubavi i radosti koji se uvijek nalazio iznad mene ? Oblak koji nije dopustao da budem tuzna .Gdje je nestalo sve ono cemu sam tezila , cemu sam se radovala i cemu sam se nadala ? Sada shvatam da moji osmijesi nikad nisu bili osmijesi vec tek nastojanje da budem sretna . Shvatam da ,zapravo nikad nisam bila sretna . Mnogi kazu da poslije kise uvijek dolazi duga . Zasto ja onda slutim da lijepe dugine boje nikad necu pronaci u sebi , u svom srcu ? Zasto pisac scenarija mog zivota , nije zamisljao moj zivot kao period lijepih i manje lijepih trenutaka vec kao period trenutaka u kojima dolazim do spoznaje da smisao mog postojanja,naprosto ne postoji .
Sada nemam pravo ni sanjati niti odmoriti se . Niti voljeti niti mrziti . Ja vise ne znam sto je ljubav. Ne osjecam je prema nikome . Ne znam u sto sam se pretvorila . Tko sam ja ?
Zasto u svom sjecanju ne pronalazim lijepe trenutke ? Zasto ne osjecam nista osim boli i nemira? Drhtim i placem . Nebo prestaje i polako gubi svoju kristalno plavu boju . Zrak drugacije mirise . Miris cvijeca nestaje . Radosne boje raznolikog mnostva cvijeca nestaju . Sada je ono crno , na trenutke sivo . Zvijezde vise ne plove . Valovi mora se povlace . Vecer se spusta mnogo ranije nego inace .
No,znam zasto sam jos uvijek tu . Zbog svojih najdrazih . Zbog njih pronalazim snagu za svako novo svitanje . No,da li cu dugo izdrzati ? Sumnjam .
Kazu da je zivot mjesavina suncanog dana sa nesto kise . Ne bih se slozila .
Zatvaram oci i srce . Ne zelim osjecati . Ne zelim promatrati . Ne zelim nista .
Ovo su rijeci tkane drhtajima , placem i bolom . Nisam sretna !
S ljubavlju .
Vasa Madame Agnes .

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.