<< Arhiva >>

srijeda, 24.02.2010.

Tvoje boli

Tvoje bolne rane, Gospodine, krvare zbog nas.



Smiluj se, Gospodine, smiluj se.

utorak, 26.01.2010.

Duša moja čeznutljivo za Tobom traga...

nedjelja, 17.01.2010.

Ka slobodi

Vapaj duše
u smionim igrama vremena
kao pokretački dar od Boga.

srijeda, 13.01.2010.

Gospodine, Ti znaš putove naše,
Ti znaš što je najboje za nas.
Vodi nas, Kriste, da vođeni Tvojom voljom
mognemo Tebe slijediti kao jedinog Spasitelja,
kao jedini izvor istine i čiste ljubavi.

nedjelja, 10.01.2010.

Gospine poruke

nedjelja, 03.01.2010.

"Kad te pogode strelice riječi, pouzdaj se u Boga"

KAD TE POGODE STRELICE RIJEČI, POUZDAJ SE U BOGA

1. Sinko, ostani čvrst i pouzdaj se u mene.
2. A što su riječi doli riječi?
3. Lete zrakom, ali kamena ne ranjavaju.
4. Ako si kriv, odluči se dragovoljno popraviti. Ako nevin, odluči ih, za Boga,
dragovoljno pretrpjeti.
5. Ta sitnica je kadšto podnijeti riječi, dok još nisi sposoban podnositi teže udarce.
6. I zašto ti tako sitne stvari vrijeđaju srce? Upravo zato što si još puten i prianjaš uz
ljude više negoli treba?
7. Bojiš se, naime, prezira, zazireš od prijekora za svoje prijestupe i tražiš izgovor za
opravdanje.
8. No, pogledaš li se malo bolje, otkrit ćeš: u tebi još živi svijet i tašta želja da se
dopadneš ljudima.
9. Dokle god se strašiš poniženja i osramoćenja zbog pogrešaka, očito je da nisi
istinski ponizan, niti istinski umro svijetu, niti je svijet raspet tebi.
10. Zato slušaj moje riječi i neće te zabrinjavati ni deset tisuća ljudskih.
11. Da, kad bi protiv tebe izrekli najzlobnije što se može zamisliti, bi li ti naškodilo da to
jednostavno pustiš proći i ne smatraš većim od truna?
12. Ta, da li bi ti od toga i jedna vlas s glave pala?
13. Ali tko u sebi nema produhovljeno srce ni Boga pred očima, lako ga smete
prijekorna besjeda.
14. A tko se na mene oslanja i ne ostaje pri svojem sudu, neće se plašiti ljudi.
15. Jer ja sam sudac i poznavalac svih tajni.
16. Ja znam u čemu je stvar; poznajem i onoga koji nanosi krivicu i koji je podnosi.
17. Od mene je izašla riječ: To se dogodilo po mojemu dopuštenju, “da se razotkriju
namisli mnogih srdaca”.
18. Ja ću suditi i prava i kriva, ali sam najprije htio tajnom prosudbom iskušati obojicu.
19. Ljudsko svjedočanstvo često vara; moj je sud istinit, ostat će i neće biti oboren.
20. Većini je skriven i malo komu sasvim jasan; pa ipak se nikada ne vara niti se može
prevariti, makar se očima ludih činio naopakim.
21. Zato se u svakom sudu treba pozvati na me, i ne oslanjati se na vlastito mišljenje.
22. Pravednik se, naime, neće smesti što god ga stiglo od Boga.
23. Pa iznijeli protiv njega i što nepravedno, neće se mnogo zabrinuti; ali ni tašto se
radovati ako ga drugi razložno uzmu u zaštitu.
24. Zna on da ja “proničem srca i bubrega” i ne sudim po vanjštini ni po tome kako se
ljudi domišljaju.
25. Ta često je u mojim očima grešno ono što po ljudskome sudu izgleda pohvalno.
26. – Gospodine, Bože, suče pravedni, odlučni i strpljivi, koji znaš ljudsku slabost i
opakost, budi moja snaga i sva moja nada.
27. Jer nije mi dovoljna moja savjest. Ti znaš ono što ja ne znam; i zato sam se morao
poniziti kod svakog ukora i krotko ga podnositi.
28. Oprosti mi, stoga, milostivo kad god nisam tako činio, i podaj mi iznovice milost
veće strpljivosti.
29. Bolje mi je, naime, tvoje obilno milosrđe – da zadobijem oproštenje – nego moja
umišljena pravednost – kojom uništavam tajne povrede savjesti.
30. Makar i nisam svjestan nikakve krivice, time se ne mogu opravdati; jer, bez tvojeg
milosrđa, “nitko živ nije pravedan pred tobom”.

Nasljeduj Krista, Toma Kempenac

ponedjeljak, 21.12.2009.

Kada dijete probudi osjećaj istinske radosti

Nisam shvaćala njezinu razigranost i prpošnu poletnost. Zapravo, nekako i nisam htjela upotrijebiti dozu truda da barem pokušam shvatiti ono što je njoj vrlo važno, a meni nebitno. Zaboravila sam, a ona me podsjetila na to.
Doskatula je do mene kao da na cipela ima fedre poput onih smiješnih likova iz crtića koje sam još nedavno tako vjerno pratila. Njezin osjećaj kako je svijet velik i ta zaljubljenost u život mi se činila apsurdna, apsolutno beznačajna za nju jer u njezinim očima sve je bilo sjajno. Nnisam ni prihvaćala činjenicu da me podsjeća na mene.
Nervirala me pomisao da zapravo i marim za njezine optimistične trenutke, a sama nisam mogla uvidjeti nešta vedro. Njezine doskočice o stvarima i pitanja bacala su me iz ravnoteže. Nestrpljenje prilikom isčekivanja odgovora bacala me u dodatni laički trans provocirajući moje unutarnje osjećaje, gurajući ljutnju u prvi plan moje interpretacije. Na površini same sebe gotovo sam potiskivala svoje osjećaje, a prividna smirenost bila je jedva suzdržljiva. Ukočenost koju sam stekla nije davala prolaznicu vlastitoj ljutnji. "Smiješno" - pomislih i nasmijem se sama sebi. Igra emocija, nešto što se može pobliže označiti riječima, igra koja se i dalje odvijala dok u očima tog malenog djeteta tinjao je plamen životne vatre, djeteta koje je čekalo odgovor slijepo vjerovajući sa onim svojim sjajem u očima.
"Zašto sam dopustila da se ugasi vlastiti djetinji sjaj? " - upitah se dok riječima sam pažnju skretala na sasvim drugo polje - na odgovor koji je ona vješto kreirala u svojoj glavi slušajući moje riječi. Sve njezine radosti smatrala sam prividnima, a svoje nisam ni okrznula mislima jer upravo su moje radosti bile prividne.
Ponekad i zaboravim od kolikog su značaja svi naši zajednički trenuci, jer upravo ona me vrlo često vrati na put svojim žarom i energijom, težištem prema svijetlu, svojim istinskim i iskrenim pogledom, radošću i svim elementima koje posjeduju ta malena bića, tako draga Isusu.
Nije potrebno puno, sam pogled malenog bića može pokrenuti niz samoispitivanja iz kojeg proizlaze i zaključci, a ponekad i rješenja.

četvrtak, 17.12.2009.

Kriste, Tvoji smo ...

Biti Isusov, cijelim svojim biće.

Jer Ti si moj Bog, a ja Tvoje dijete.

ponedjeljak, 30.11.2009.

I kada tama nas sustigne ...

Ti si naša svjetlost u tmini,
naš put po mračnim stazama.

ponedjeljak, 16.11.2009.

Koliko...

Samo tren istine,
spoznajom da se probudim,
tek na nivou za razumijevanje
u čovjekovom umu.

Koliko me ljubiš... Ti.