|
| < | prosinac, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog Hrvatske katoličke mladeži. Pišemo ovaj blog i izražavamo svoje osjećaje, sumnje, doživljaje... Pišemo ovo da bi potakli mlade da se druže s Kristom i Božjom riječi što više i da Ga dožive u punini svoga života. Truditi ćemo se biti s Vama i opstati u ovome Internet svjijetu. Vi budite s također s nama i pomognite nam pisati postove i članke i budite ponosni član Hrvatske katoličke mladeži.
pišite na katnetcentar@net.hr i postanite član naše mladeži. Nastojati ćemo listu učesnika produživati s svakom Vašom prijavom. Stvar je samo u tome da i Vi pomažete pisati postove i truditi se u razvitku našega bloga i foruma
Nisam shvaćala njezinu razigranost i prpošnu poletnost. Zapravo, nekako i nisam htjela upotrijebiti dozu truda da barem pokušam shvatiti ono što je njoj vrlo važno, a meni nebitno. Zaboravila sam, a ona me podsjetila na to.
Doskatula je do mene kao da na cipela ima fedre poput onih smiješnih likova iz crtića koje sam još nedavno tako vjerno pratila. Njezin osjećaj kako je svijet velik i ta zaljubljenost u život mi se činila apsurdna, apsolutno beznačajna za nju jer u njezinim očima sve je bilo sjajno. Nnisam ni prihvaćala činjenicu da me podsjeća na mene.
Nervirala me pomisao da zapravo i marim za njezine optimistične trenutke, a sama nisam mogla uvidjeti nešta vedro. Njezine doskočice o stvarima i pitanja bacala su me iz ravnoteže. Nestrpljenje prilikom isčekivanja odgovora bacala me u dodatni laički trans provocirajući moje unutarnje osjećaje, gurajući ljutnju u prvi plan moje interpretacije. Na površini same sebe gotovo sam potiskivala svoje osjećaje, a prividna smirenost bila je jedva suzdržljiva. Ukočenost koju sam stekla nije davala prolaznicu vlastitoj ljutnji. "Smiješno" - pomislih i nasmijem se sama sebi. Igra emocija, nešto što se može pobliže označiti riječima, igra koja se i dalje odvijala dok u očima tog malenog djeteta tinjao je plamen životne vatre, djeteta koje je čekalo odgovor slijepo vjerovajući sa onim svojim sjajem u očima.
"Zašto sam dopustila da se ugasi vlastiti djetinji sjaj? " - upitah se dok riječima sam pažnju skretala na sasvim drugo polje - na odgovor koji je ona vješto kreirala u svojoj glavi slušajući moje riječi. Sve njezine radosti smatrala sam prividnima, a svoje nisam ni okrznula mislima jer upravo su moje radosti bile prividne.
Ponekad i zaboravim od kolikog su značaja svi naši zajednički trenuci, jer upravo ona me vrlo često vrati na put svojim žarom i energijom, težištem prema svijetlu, svojim istinskim i iskrenim pogledom, radošću i svim elementima koje posjeduju ta malena bića, tako draga Isusu.
Nije potrebno puno, sam pogled malenog bića može pokrenuti niz samoispitivanja iz kojeg proizlaze i zaključci, a ponekad i rješenja.