ETIKA I POLITIKA
subota, 02.02.2013.
SVIJEĆNICA
|
Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Prije koncilske obnove Liturgije, Svijećnica se slavila kao Marijin blagdan. Taj se blagdan danas u obnovljenoj Liturgiji prvenstveno slavi kao blagdan Isusova prikazanja u Hramu. Kako vidimo u centru pažnje Bogoslužja nisu oni koji ga prikazuju, njegova majka Marija i Josip, nego Isus koji je bio prikazan. Cijelo je Bogoslužje u perspektivi njegove križevne žrtve kojom je svega sebe prikazao Ocu za spas svijeta. Dakako, Isusova Majka Marija je sjedinjena s njegovim prinosom u jednu žrtvu, kako to pretkazuje starac prorok Šimun. Četrdeset dana nakon Isusova rođenja, njegova ga majka Marija, vjerna Mojsijevu zakonu, prikazuje Bogu u jeruzalemskom hramu. Tako Isus, Sin Božji, rođen u vječnosti od Oca, bio je prikazan u hramu od Djevice Majke Marije i proglašen od Duha Svetoga preko usta proroka Šimuna kao »slava Izraela« i »svjetlost svih naroda« jer sve to će se u njemu ispuniti kao na »trpećem Sluzi Božjem«. Prema tome prikazanje Isusovo u Hramu ne ulazi u pravom smislu riječi u tajne radosnoga, već žalosnog otajstva njegova života ovdje na zemlji. Istina je da Marija prikazuje svoga Sina Isusa Bogu sa radošću, ali to prikazanje je žrtveno prikazanje za spasenje čovječanstva. S ovim prvim žrtvenim prikazanjem Sina Bogu počinje također i misterij Marijinih trpljenja, skupa s mukom Isusovom, koja će doći do vrhunca pod križem umirućega Sina njezina. Stoga križ Kristov bit će taj mač boli što će probosti srce i dušu Marijinu. Svaki prvorođenac izraelskog naroda bio je vječni znak i svakidašnja uspomena njihova oslobođenja sa strane Božje od velikoga egipatskoga ropstva, jer su bili sačuvani od pomorstva od strane anđela srdžbe Božje koji je te noći poubijao sve prvorođence ljudi i stoke egipatskog naroda počevši od faraonove kuće. Zato su prvorođenci židovskog naroda bili posvećeni Bogu i njihovi roditelji su ih morali prikazivati u hramu kao žrtveni dar i otkupiti sa dvije grlice ili dva golubića, kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem. Tako se učinili Marija i Josip sa Djetetom Isusom. Ali to Dijete Isus koji je prvorođenac Boga Oca i Marije Majke neće biti zapravo otkupljeno već će biti žrtvovano na oltaru križa da bi otkupio od ropstva Sotone i grijeha cijelo čovječanstvo. Stoga Marijin čin prikazanja Isusa Bogu Ocu u hramu, pretvara se u bogoslužni čin prikazanja Isusa u Euharistiji. To je zapravo žrtva Novoga Saveza između Boga i ljudi o kojoj nam govori već prorok Malahije u današnjem prvom čitanju. Nakon što je prorok Malahije ukorio svećenike Staroga Zavjeta zbog njihova licemjerstva i nesposobnosti da prinesu Bogu čistu i svetu žrtvu on nagovještava dolazak dana Gospodnjeg kad će sam Bog doći u svoj hram kao sudac i uspostaviti novo bogoslužje njemu ugodno i milo. Gospodin Bog kojega Malahija u proročkoj viziji gleda kako sam pohađa svoj hram jest Isus Krist. On je i Anđeo Saveza koji će obnoviti i usavršiti Savez sinajski. Zato njegova pojava izaziva veliko očišćenje i usavršenje »sinova Levijevih«, tj. svećeničkog roda i cijeloga naroda. Židovski je narod očekivao da će Mesija zaposjesti jeruzalemski hram. On će biti savršen svećenik, posve Bogu odan i prinosit će mu ugodnu žrtvu kojom će očistiti narod od njegova grijeha. Zato Gospodin koji dolazi označen je kao »Anđeo Saveza« jer On treba da obnovi Savez između Boga i njegova naroda čišćenjem srdaca koje čini da vjernici mogu prikazivati žrtvu Bogu ugodnu. To se dakle sve obistinilo u Isusu Kristu kako vidimo iz današnjeg sv. Evanđelja po Luki. Ovo Evanđelje prikazivanja je vrlo živo i svečano. Puno je nutarnje dramatike i dubokih poruka. Isus je prvorođenac Boga Oca i Djevice Majke Marije. Marija i Josip su ga kao prvorođenca svim srcem darovali Bogu, iako se ga obredno »otkupili«. I eto, dvoje staraca: Šimuna, koji »iščekivaše utjehu Izraelovu« i Ane, raspričane proročice koja, sva obuzeta radošću, »svima pripovijedaše o Djetetu«. Šimunov hvalospjev upravljen je Bogu, Gospodaru neba i zemlje, što je dočekao očekivanog Otkupitelja i spasitelja svijeta. To je proroštvo koje nam govori tko je Isus za Izrael, za sve ljude i za sve narode. On je »Spasenje Božje« i »Svjetlost na prosvjetljenje narodâ«. Starac Šimun se zaustavlja i kod Majke Isusove i upućuje Mariji proročanske riječi o njenom Sinu koje obuhvaćaju i njen osobni život. Taj Marijin Sin Isus, iako je došao da bude Spasitelj svijeta, bit će mnogima na propast. Oko njega će se dijeliti i opredjeljivati ljudi. On kao »svjetlost na prosvjetljenje« svijeta nužno obvezuje ljude da se odluče ili za njega ili protiv njega. U toj mučeničkoj sudbini svojega Sina sudjelovat će i Majka srca probodena. „Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, Majci njegovoj: »Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan, a i tebi će samoj mač probosti dušu da se razotkriju namisli mnogih srdaca!“ (Lk 2,34) Sve to se potpuno ispunilo u Isusu Kristu, Sinu Božjem i Sinu Marijinu. Iako je očekivani Mesija trebao biti tajanstvena, veličanstvena i moćna ličnost, Bog nam ipak šalje Spasitelja kao maleno Dijete koje je nezaštićeno te postaje odbačenim, prezrenim i raspetim čovjekom. Ali On je svećenik Božji koji je u svemu postao sličan nama osim u grijehu i na se je uzeo sve naše slabosti, i grijehe cijeloga svijeta da bi nas oslobodio od ropstva grijeha i zla. I svojom smrću na križu On nas oslobađa od »ropstva smrti«, koja je izražaj glavne moći Sotone paklenog nad ljudima. I baš stoga Kristova velikosvećenička žrtva bila je nama spasonosna. I kao što je Isus Krist, Sin Božji i naš brat po ljudskoj naravi, preuzeo na se naše dugove pred Bogom Ocem, tako i mi jedni prema drugima budimo sućutni i bratski solidarni. Kao što je On, Jaganjac Božji, nosio teret grijeha svoje braće, tako i mi nosimo terete jedni drugih. Zato današnji blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu treba da nas uvijek iznova potiče da čiste duše, srca Bogu obraćena, prisustvujemo svakoj Misnoj žrtvi, tako da sami sebe Bogu za žrtvu prinosimo, sjedinjujući svoj život sa žrtvom Kristovom. I mi danas u Bogoslužju susrećemo Isusa, svjetlost svijeta. Učinimo to u duhu vjere koju primismo na krštenju. Onima koji tu vjeru ispovijedaju kroz sav svoj život, Gospodin obećava konačan susret sa sobom u svom Kraljevstvu. I ophod u kojem idemo noseći u ruci zapaljenu svijeću označuje hod Božjeg naroda u susret konačnom svjetlu koje će nam se očitovati u nebeskoj slavi. Zato srce naše, sve naše biće treba da bude širom otvoreno, kao i Marijino, da nas posvema zaposjedne Bog Otac i Pomazanik njegov, Isus Krist, naš Gospodin. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Mal 3,1-4 Ps 24,7, 8, 9, 10 Heb 2,14-18 Lk 2,22-40 |
- 18:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
