ETIKA I POLITIKA
petak, 17.02.2012.
ČOVJEK SAMO SRCEM DOBRO VIDI
|
Mali princ i lisica …Tada se pojavi lisica: “Dobar dan”, reče lisica. “Dobar dan”, pristojno odgovori mali princ koji se okrene, ali ugleda ništa. “Evo me ovdje”, reče jedan glas, “pod jabukom”. “Tko si ti?” upita mali princ. “Vrlo si lijepa…” “Ja sam lisica”, reče lisica. “Dođi da se igramo”, predloži joj mali princ. “Tako sam tužan…” “Ne mogu se igrati s tobom”, reče lisica. “Nisam pripitomljena.” “Ah! oprosti”, reče mali princ. A onda, razmislivši, doda: “Što znači to »pripitomljena«?” “Ti nisi odavde”, reče lisica, “što tražiš?” “Tražim ljude”, reče mali princ. “Što znači to »pripitomiti«?” “Ljudi imaju puške”, reče lisica, “i oni love. To je prilično nezgodno! Ali oni uzgajaju i kokoši. Po tome su zanimljivi. Tražiš li kokoši?” “Ne”, reče mali princ. “Tražim prijatelje. Što znači to »pripitomiti«?” “To je nešto što se davno zaboravilo”, reče lisica. “To znači »stvoriti veze«…” “Stvoriti veze?” “Naravno”, reče lisica. “Ti si za mene samo mali dječak sličan stotinama tisuća drugih dječaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slična stotinama tisuća lisica. Ali, ako me pripitomiš, biti ćemo potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu…” “Počinjem shvaćati”, reče mali princ. “Postoji jedna ruža… mislim da me pripitomila…” “To je moguće”, reče lisica. “Čega sve nema na Zemlji…” “Ah! to nije na Zemlji”, reče mali princ. Lisica je izgledala vrlo radoznala: “Na nekoj drugoj planeti?” “Da.” “Ima li lovaca na toj planeti?” “Ne.” “Gle, pa to je zanimljivo! A kokoši?” “Ne.” “Ništa nije savršeno”, uzdahnu lisica. Ali lisica se ponovo vrati na svoju misao: “Moj život je jednolik. Ja lovim kokoši, ljudi love mene. Sve kokoši su slične, i svi ljudi su slični. Meni je, dakle, pomalo dosadno. Ali, ako me pripitomiš, moj život će biti kao obasjan suncem. Upoznat ću par koraka koji će biti drukčiji od svih ostalih. Drugi koraci me tjeraju pod zemlju. Tvoj će me kao glazba pozivati da iziđem iz rupe. A zatim pogledaj! Vidiš li, tamo dole, polje puno žita? Ja ne jedem kruh. Za mene žito ne predstavlja ništa. Žitna polja ne podsjećaju me ni na što. A to je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Bit će divno kada me pripitomiš! Žito, koje je pozlaćeno, podsjećat će me na tebe. I ja ću voljeti šum vjetra u žitu…” Lisica ušuti i dugo gledaše malog princa: “Molim te… pripitomi me”, reče ona. “Vrlo rado”, reče mali princ, “ali nemam mnogo vremena. Trebam pronaći prijatelje i upoznati se s mnogim stvarima.” “Čovjek poznaje samo one stvari koje pripitomi”, reče lisica. “Ljudi nemaju više vremena da bilo što upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako trgovaca koji prodaju prijatelje nema, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš prijatelja, pripitomi me!” “Što trebam učiniti?” upita mali princ. “Trebaš biti jako strpljiv”, odgovori lisica. “Najprije ćeš sjesti malo dalje od mene, eto tako, na travu. Gledat ću te krajičkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakoga dana sjest ćeš malo bliže…” “Sutradan mali princ ponovo dođe. “Bilo bi bolje da si došao u isto vrijeme”, reče lisica. “Ako dolaziš, na primjer, u četiri sata popodne, ja ću biti sretna već od tri sata. Ukoliko vrijeme bude odmicalo bit ću sve sretnija. U četiri sata bit ću uzbuđena i uznemirena; upoznat ću cijenu sreće! Ali ako budeš dolazio kad ti padne na pamet, nikada neću znati za koji sat da spremim svoje srce… Potrebni su čitavi obredi za to.” “Što je to obred?” upita mali princ. “I to je nešto što se davno zaboravilo”, reče lisica. “To je ono što čini da se jedan dan razlikuje od drugog, jedan sat od drugih sati. Kod mojih lovaca, na primjer, postoji jedan obred. Oni četvrtkom plešu sa seoskim djevojkama. Četvrtak je, dakle, divan dan! Idem u šetnju čak do vinograda. Kad bi lovci plesali kad im padne na pamet, svi bi dani sličili jedan na drugi, i ja ne bih uopće imala odmora.” Tako mali princ pripitomi lisicu. A kada se dan rastanka približi reče: “Ah!” reče lisica… “Plakat ću”. “Sama si kriva”, reče mali princ, “nisam ti želio nikakva zla, ali ti si željela da te pripitomim…” “Naravno”, reče lisica. “Ali ti ćeš plakati!” reče mali princ. “Naravno”, reče lisica. “Znači, time ništa ne dobivaš!” “Dobivam”, reče lisica, “zbog boje žita”. Zatim doda: “Idi pogledaj ponovo ruže. Shvatit ćeš da je tvoja jedinstvena na svijetu. Onda se vrati kazati mi zbogom, a ja ću ti pokloniti jednu tajnu.” Mali princ ode ponovo vidjeti ruže. “Vi uopće ne sličite na moju ružu, vi još ništa ne značite”, reče im on. “Nitko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama tisuća drugih. Ali ja sam od nje napravio svoga prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svijetu.” Ruže su se osjećale veoma nelagodno. “Lijepe ste, ali ste prazne”, reče im još. “Čovjek ne može umrijeti za vas. Naravno, običan prolaznik povjerovao bi da moja ruža sliči na vas. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zavolio. Zato što sam je stavljao pod stakleno zvono. Zato što sam joj napravio zaklon. Zato što sam zbog nje poubijao gusjenice (osim one dvije-tri radi leptira). Zato što sam je slušao kako se žali, hvali ili kako ponekad šuti. Zato što je to moja ruža.” I vrati se lisici: “Zbogom, reče joj…” “Zbogom”, odgovori lisica. “Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo…” “Bitno je očima nevidljivo”, ponovi mali princ da bi zapamtio. “Vrijeme koje si uložio u svoju ružu učinilo ju je tako dragocjenom.” “Vrijeme koje sam uložio u svoju ružu…” reče mali princ da bi zapamtio. “Ljudi su zaboravili tu istinu”, reče lisica. “Ali ti ne bi trebao zaboraviti. Ti si zauvijek odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za svoju ružu…” “Ja sam odgovoran za svoju ružu”, ponovi mali princ da bi zapamtio… Antoine de Saint-Exupéry |
- 23:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 11.02.2012.
OPORUKA KARDINALA STEPINCA
|
Oporuka kardinala Stepinca Mojim dragim vjernicima! Božja providnost u svojim nedokučivim planovima prije mnogo godina htjela mi je povjeriti dužnost pastira vaših duša. Uvjeren sam, da je u ono doba u našoj nadbiskupiji bilo mnogo svećenika, koji su bili učeniji, kreposniji i zaslužniji nego ja, budući da sam ja onda imao samo 3 i pol godine svećeničkog života i rada i jer sam bio svima nepoznat. Da se sada, poslije svega, što se je dogodilo, upitam: Zašto je Gospodin upravo mene za ovu službu odabrao? — morao bih se poslužiti riječima sv. Pavla, koje je upravio vjernicima u Korintu: 'Što je ludo pred svijetom, odabra Bog, da posrami mudre. I što je slabo pred svijetom, izabra Bog, da posrami što je jako. I što je neplemenito pred svijetom i prezreno, izabra Bog. I ono, što nije, da uništi ono, što jest, da se nitko ne hvali pred Bogom'. Od dana, kad sam bio izabran za duhovnog natpastira, prođoše mnoge godine, a sve burne i teške, i na koncu moj je tjelesni život uslijed toga stradao i zdravlje mi je narušeno. Osjećam, da s vama neću dugo biti. Svjestan sam u dubini svoje duše, da nijesam bio bez pogrješaka, a još sam čvršće u to uvjeren, kad imam pred očima riječ sv. Ivana: 'Ako kažemo, da smo bez grijeha, varamo sami sebe i nema istine u nama'. Ako sam bilo kome učinio kakvo zlo, iskreno ga molim, da mi to oprosti, a svima, koji su meni zlo načinili, opraštam iz sveg srca. Inače ne bih bio dostojan stupiti pred Krista Otkupitelja, koji je na križu molio za one, koji su ga razapeli: 'Oče, oprosti im, jer ne znaju, što čine!'. Opraštajući se od vas, moji dragi vjernici, smatram potrebnim upraviti vam nekoliko riječi, koje da budu kao moja duhovna oporuka. Želim, naime, i poslije svoje smrti činiti sve, što mogu, da otklonim od vas opasnosti, koje vam prijete i da povećam vašu sreću, koliko je to moguće u ovoj suznoj dolini. Smatram to tim nužnijim, što vi, dragi moji biskupljani, sačinjavate dobar dio Hrvatskog Naroda, u kojem mi je Božja providnost dodijelila natpastirsko djelovanje. Što vama namjenjujem, bit će korisno i za sve ostale. Među vas su nadrli i ušuljali se bezbožnici, ljudi, koji premda su u manjini, dok ovo pišem, dosižu jedva 2% svega pučanstva, ipak su sve učinili, da iz vaših duša iščupaju Ime Božje i da vas — kažu oni — učine sretnima i bez Boga. Ali, predragi vjernici, u času kad napuštam ovaj svijet o svakom takvu pokušaju ja vam moram kazati, što je rekao prorok Izaija: 'O moj narode, oni koji te nazivlju blaženim, varaju te i uništavaju put, kojim ćeš ti morati ići'. Zar niste možda čuli što je kazao od Gospodina nadahnuti pjesnik prorok: Ako Gospodin ne zida kuće, uzalud se trude, koji je grade. Ako Gospodin ne čuva grada, uzalud straža bdije nad gradom'. Htjeti postići sreću bez Boga znači: zidati babilonsku kulu, koja je svojim graditeljima donijela pomutnju jezika i uzrokovala, da su se raspršili po svijetu. Tako će se dogoditi i u buduće. To je sigurno. Svaki pokušaj, da se stvori kultura, civilizacija, blagostanje kojeg naroda bez Boga, znači zapečatiti njegovu vremenitu i vječnu propast. Stoga i ja, dragi sinovi, opraštajući se od vas, upravljam vam riječi sv. Pavla Filipljanima: 'Ustrajte čvrsto u Gospodinu, predragi!'. Samo je u Gospodinu zasnovana naša vremenita i vječna sreća. Daleko od Gospodina samo je propast i uništenje. Zar nije istina, da je i rasipni sin, o kojem piše sv. Evanđelje, mislio naći sreću, ako napusti očinsku kuću? Otišao je od nje bogat, ali kasnije, u kakvu se jadu našao! Rado bi bio utišao glad svoju žirom, što svinje jedu, ali mu ga nitko nije davao. Ljudi, koji preziru Boga, žele vas, dakle, udaljiti od njega i tako vas sniziti na veoma žalosno stanje. Njihovo je djelo i nastojanje prokleto od Boga, a to je lako razumjeti, jer 'Bog se ne da izrugivati', kako piše sv. Pavao. Na koncu mjesto sreće, koju obećavaju, neće vam moći pružiti ni ono, što je čovjeku najnužnije. Vazda će biti tako, jer je Božja riječ istinita. A i ne može se prevariti. Kaže prorok: 'Gospodine, ti si nada Izraelova. Svi, koji te napuštaju, bit će posramljeni, a koji se udaljuju od tebe, bit će zapisani u prah, jer su napustili izvor žive vode, a to jest Gospodina'. Veliki, dobri Bog nije zapustio čovjeka poslije pada u zemaljskom raju, premda je to čovjek zaslužio. Naprotiv, Bog je tako ljubio svijet, da je poslao svoga Sina, da ga spasi, kako veli Apostol: 'lzbavi nas iz vlasti tame i premjesti u kraljevstvo svoga ljubljenoga Sina'. To je kraljevstvo Kristova Crkva, katolička Crkva, koja je tako stara kao i sama kršćanska vjera. Katolička Crkva nije ni za slovce izmijenila svoje nauke, nego uči i danas sve ono, što je primila od apostola. Ona, kako sami znate, ima svoje vrhovno sjedište u Rimu i imat će do svršetka svijeta. Ondje je imao svoje sijelo prvi Kristov namjesnik u upravi Crkve, sv. Petar. Ondje stoluju i njegovi nasljednici, pape. Vi znate, što je Isus rekao Petru: 'Ti si Petar i na toj stijeni sazidat ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati'. Ovo je, dakle, vrhovno pravilo: Gdje je Petar, tu je i Kristova Crkva! Dragi moji vjernici, pod svaku cijenu, pa i uz cijenu istoga života svoga, ako bude potrebno, ostajte vjerni Kristovoj Crkvi, koja ima svoga vrhovnoga pastira Petrova nasljednika! Vi znate, da su naši oci i pređi kroz tolika stoljeća prolili tolike potoke i rijeke krvi, da očuvaju sveto blago katoličke vjere i da ostanu vjerni Kristovoj Crkvi. Vi nećete biti dostojni imena otaca vaših, ako budete dopustili, da vas tko otrgne od pećine, na kojoj je Krist sazidao Crkvu svoju. Godine 1941 mi smo se spremali svečano proslaviti 1300-godišnjicu prvih veza Hrvatskog katoličkog Naroda sa Sv. stolicom. Svjetski rat je omeo tu svečanu jubilarnu proslavu, ali ni rat, ni mir, ni sreća, ni nesreća ne smiju nas uzdrmati u našoj odlučnosti, da ostanemo vjerni Kristovoj Crkvi sve do smrti. Moramo ponavljati poput Izraelaca na obalama babilonskih rijeka: 'Ako te zaboravimo, Jeruzaleme, neka usahne naša desnica!'. Da među vama bude tko, bilo svjetovnjak, bilo svećenik, koji bi ma samo na časak pokolebao u ovoj točki, neka mu bude kuća daleko od vaše! Možda ćete reći, da odveć strogo sudim? Bio bih vaš najgori neprijatelj, ako bih vam zatajio istinu. Ako govorim ovako, činim to za vaše bolje dobro. Zar Isus nije ostavio opomenu: 'Pazite, da vas nitko ne zavede!'. Zaista, biti rastavljen od Krista znači: biti kao mladica odsječena od čokota loze. Sudbina takva pojedinca bit će onakva, kako je opisuje Isus za vrijeme svoje posljednje večere: 'Tko ne ostane u meni, izbacit će se napolje kao neplodna mladica i osušit će se. I skupit će je i baciti u oganj, da sagori'. Budite, dakle, vazda vjerni katoličkoj Crkvi, vjerni do groba! Težak bi bio život u obitelji, kad ne bi bilo majke. Crkva je velika Božja obitelj. Bog je toj svojoj obitelji dao majku, tj. bl. Djevicu Mariju, Majku Božju, i Majku svih nas. Dragi moji vjernici, naši su oci i pradjedovi posvuda po našoj domovini gradili crkve posvećene presvetoj Djevici. Njezina je sveta prilika časno stajala kao ures na zastavama naših pređa, kad su oni polazili vojevati 'za krst časni i slobodu zlatnu'. Pred njezinim oltarima na koljenima su padali pokornici i raskajani grješnici moleći od Gospodina oproštenje grijeha po zagovoru one, koja je Utočište grješnika. U nju su polagali svoje pouzdanje naši pređi u svim teškim časovima svoga osobnoga i narodnoga života. Nastavljajte svijetlu predaju vaših otaca! Na to vas, uostalom, potiču vrhovni pastiri sv. Crkve. Ako iskrenom i trajnom ljubavlju budete štovali i ljubili Majku Božju i na vama će se obistiniti što prorokuje nadahnuti mudrac: 'Tko časti svoju majku, sličan je onomu, tko sakuplja blago'. Samo je bezbožni komunizam bio kadar uvrstiti, dapače u školske priručnike, svetogrdne hule protiv Majke Božje. Te sam svetogrdne hule ja g. 1946 za vriijeme poznatog tzv. procesa osudio i žigosao, a oni su se tim sudskim procesom nadali katoličku Crkvu jednim potezom pera izbrisati iz naše hrvatske Domovine. Ne dao Bog, da itko između vas pođe tragom onih zločestih ljudi, i napada Majku Božju. Za takva će jadnika vrijediti riječ mudračeva: 'Tko ogorčava život svoje majke, proklet je od Gospodina'. Na koncu, predragi sinci, jer je 'Bog ljubav', kako veli Apostol, ljubite se međusobno! Vazda se bratski ljubite! Budite samo jedno srce i jedna duša, ali ljubite i svoje neprijatelje, jer je Božja zapovijed. Tada ćete biti djeca svog Oca nebeskoga, 'koji daje, da njegovo sunce izlazi na zle i na dobre i šalje svoju kišu pravednima i grješnima'. Neka vas od ljubavi prema neprijateljima ne odvraća njihova zloća, jer je jedno čovjek, a drugo je njegova zloća. Kaže sv. Augustin: 'Čovjek je Božje stvorenje, a zloća je ljudsko djelo. Ljubi ono, što je Bog stvorio, a ne ono, što je čovjek uradio'. Sjetite se kojom zgodom u svojim molitvama i mene, svoga pastira u teškim vremenima, da mi Gospodin bude milostiv! Nadam se, da će mi milosrdni Isus udijeliti milost, te ću moći vazda u nebu moliti i za sve vas dok bude svijeta i vaše nadbiskupije, da postignete cilj, za koji vas je Bog stvorio. Krašić, 28. svibnja 1957. Alojzije kardinal Stepinac, nadbiskup |
- 01:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 09.02.2012.
CRVENA I BIJELA HRVATSKA
|
CRVENA I BIJELA HRVATSKA Mene, rođenog na snijegu, bude sramota dok gledam što moji sadašnji susjedi Splićani izvode na skijama na Kupresu. Sjetim se Muje kad je s Hasom bježao iz zatvora a počeo padati snijeg. „Što ćemo sad?“ upita Mujo Hasu? „Ne brini Mujo, imamo lance“, smiri ga Haso. Tako i Splićani, krenu na Kupres tek kad snijeg solidno napada, a po ledu se i vraćaju. Sve bez problema. Dok ne dođu u Split i zaborave lance. Ili je u pravu Kerumova Seka kad kaže da je većina onih što se ovih dana polomiše zapravo iz dalmatinske Zagore. Jer oni ne idu na Kupres ni u Austriju, nemaju lance, zimske gume ni zimske postole. A nije daleko od istine ni Braco Željko kad, ma kako nespretno, kaže da „bili cirkus“ nekima služi za odvlačenje pozornosti javnosti s bitnog na nebitno. Bivši i aktualni predsjednik se tako prepiru o rastrošnosti, pokazujući svoje pravo lice, a Vlada bez-obraza poviši proračunsku stavku i jednom i drugom. Pa se vi birači smijte Braci i Seki, koji su se, usput rečeno, dvostruko osigurali od svih zamki nove vlasti. Tko više piše o Planu 25 (%), tko prati što se zbiva u onoj drugoj, kako bi predsjednik Josipović rekao, crvenoj Hrvatskoj? Vlast šuti i radi (?), a oporbe (kao da) i nema. Nitko se ne usudi ni pitati koliko je državnih tajnika, zamjenika, pomoćnika, načelnika, tajnica i vozača otpušteno s posla i zamjenjeno novom vojskom „zaslužnih“, „mladeži“, „stručnjaka“ sukladno novoj podobnosti. A tek slijedi „čišćenje“ konzulata, veleposlanstava, komora, upravnih i nadzornih odbora. Kad bi tu 'vojsku' smijenjenih i otpuštenih imao tko povezati, bili bi za mjesec dana treća najbrojnija hrvatska stranka. Upravo to će biti prvi pravi test ozbiljnih namjera za preuzimanjem stranke svih spominjanih protukandidata Jadranke Kosor. Onaj koji tu vojsku pozove, organizira, eventualno pomogne da ne završe na Zavodu za zapošljavanje, onaj tko već sad argumentirano, analitički utemeljeno, glasno postavi pitanje „nove podobnosti“, može računati dugoročno, možda već na Saboru u svibnju, na pobjedu unutar HDZ-a. Onaj tko, uz unutarstranačku borbu, ne zaboravi temeljnu ulogu opozicije, tko se usudi ne samo kritizirati vlast nego vizionarski iznositi nacrt mogućeg puta izlaska iz krize , taj je, kako je znao pisati pokojni C. G. Strohm, „uhvatio svog boga Kairosa za čuperak“. Taj će biti ne samo predsjednik desanaderiziranog, novog, jakog, retuđmaniziranog HDZ-a, nego i vođa svekolike hrvatske demokršćansko-pravaške strane. JE LI VRAG U LIVOM KOLU IL' U DESNOM VOLU? Zato se ne slažem s prijateljima koji su HDZ, s ne-znam-kakvim-vodstvom, prekrižili i odbacili zauvijek, nabrajajući stalno iste grijehe stranke, u kojoj je zastava demokršćanstva odavno spuštena na pola koplja, u kojoj je mnogima „pohlepa pojela srce“ (J. Jović), u kojoj je kadrovska inflacija dovela do toga da su vozači autobusa bili među najuspješnijim zastupnicima, šefovi lokalnih poreznih ispostava su postavljani za dopredsjednike Vlade, stranke čija je mladež morala pravac s faksa na posao, a iskusne i stranci odane sveučilišne profesore se za savjet pitalo tek kad je „vrag došao po svoje“. S druge strane, taj i takav HDZ, kriminaliziran, ocrnjen, klanovski podijeljen, u sebi rastočen, ni-pokret-ni-stranka, s više poznatih imena u Remetincu nego na Trgu žrtava antifašizma (sic!), uspije kao „manje zlo“ u hrvatski Sabor uvesti ni manje ni više nego 43 zastupnika. A svi mi koji mjesecima i godinama pišemo o tim i takvim devijacijama u HDZ-u (ne čitajući izgleda ni jedan drugoga), organiziramo se kroz stranke i strančice, 'pokrete', zadruge i udruge, nove i one 150 godina stare, uspijemo na koncu imati jednu zastupnicu!? Više od 30 % glasova (koji su potvrđeni i referendumom) smo uspjeli u ništa pretvoriti. Nije vrag samo u „lijevom kolu“ (mediji, izborna pravila, nedostatak novca), nego još više u „desnom volu“ (uskogrudnost, sujete, nepoznavanje temeljnih pravila politike, komunikacije, psihologije,...). Ako taj i takav HDZ godinama uspijeva prevariti, podijeliti, zavaditi tzv. „desnicu“ i „zavarati“ konzervativne birače, ako je većina birača ili nezainteresirana ili uvjerena da za Hrvatsku EU nema alternative i da još uvijek „nema te cijene koju nismo spremni platiti za taj cilj“, ako s tim i takvim HDZ-om, prije nego s bilo kakvom 'desnicom', razgovara većina biskupa i svećenika, ako će par stotina izaslanika iz Europe, Kanade i Amerike doći u Lisinski, „kao nekad – uzdignute glave“, zašto se ne bismo vratili u „svoju kuću“ i mi koji smo joj postavljali temelje, mi koji smo patenirali ZNA SE !, koji smo se godinama unutar stranke hrvali s kumrovečkom večernjom školom i tu bitku u više navrata gubili. Kako bilo, i sutra bi nas preko Crvenog mora u Obećanu zemlju trebao voditi ovakav ili onakav HDZ. Zato, bili mi u njemu ili uz njega, nije svejedno tko će biti kapetan tog solidno izbušenog broda. Na nama je hoćemo li mu pomoći graditi novi snažni brod ili ostati svatko u svom čamcu, vrteći se u krug, držeći čvrsto u ruci samo desno veslo, dok ne potonemo. (Nadam se da još nismo). Napisao sam stranice i stranice protiv Sanadera i „njegova“ HDZ-a. I ne bih povukao ni riječ. Ali, politika nije statika kao što ni jedna stranka, i još više jedan pokret, ne može opstati bez unutarnje dinamike, realno sprovedivog programa i mudrog vodstva, s makar malo više karizme nego ju je imao HDZ zadnjih deset godina. Na koncu, ako 20. svibnja shvatimo da smo još jedanput „preveslani“, nitko nikomu ne će braniti stvarati novi TREĆI PUT (po tko zna koji put). Do tada će se zasigurno stabilizirati i BIJELA, ledom okovana Hrvatska. Oni koji prežive poplavu, čekat će nove rijeke, rijeke turista. I nove (izvanredne!) izbore. 09. veljače '12. (ib) |
- 10:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
