čitam, mislim, pišem ...

23.08.2008., subota

tracy chevalier: djevičanski plavo

pratimo dvije žene u naizmjeničnom pričanju.
jedna je isabelle koja živi u 16-17 stoljeću, u zatucano vrijeme prastarih običaja i smrtnog (doslovno) straha od crkve. pratimo njenu transformaciju iz djevojke u ženu, u snahu, majku, pa još jednom majku, sve kako i priliči.
a onda dođu problemi, prisiljeni su seliti, odlaze u drugo mjesto, gdje se isabelli postupno život mijenja. na gore.
druga žena je amerikanka ella, koja prati svog novog muža na jug francuske gdje on dobiva novi posao. njeno podrijetlo je francusko, i ona počinje istraživati prošlost svoje obitelji. ubrzo otkrivamo da se dvije priče dodiruju, sve više i više dok se sasvim ne preklope.
knjiga je zanimljiva, čitljiva, ali nije remek djelo niti neko savršenstvo.

- 13:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.08.2008., petak

Heinrich Boell: Gledišta jednog klauna

kako izgleda život nakon što vas napusti vaša jedina ljubav?
kako izgleda? kao smak svijeta. ultimativna tragedija. the end.
a boell to fantastično dobro opisuje.
čitati boella znači potpuno doživjeti emocije i potpuno se uvuči u misli i razmišljanja napuštenog Schniera.
fantastičan pripovjedač, prava svjetska klasa.

schniera napušta njegova marija nakon nekoliko godina zajedničkog života.
odlazi nagovorena od drugih, odlazi zamorena boemskim životom umjetnika.
schnier je protivnik svih uobičajenih životnih vrijednosti koje poznaje.
don quijote dvadesetog stoljeća.

vrlo zanimljiva percepcija:
prvi sam put pročitao ovu knjigu u svojim kasnim pubertetskim godinama i potpuno se poistovjetio s tragedijom glavnog lika, s nerazumnom okolinom, nepravednom sudbinom te plakao zajedno za nesretnom ljubavi.
danas, dvadesetiviše godina kasnije, potpuno razumijem mariju i razloge njenog odlaska. i ja bih to napravio na njenom mjestu.
u romantičnom heroju danas vidim neodgovornog sebičnjaka.
kako nas život mijenja!

zgodni citati:
"...a kad sam se ujutro probudio, nisam bio začuđen što Marije više nije bilo. Na stolu sam našao poruku: "Moram krenuti putem kojim moram"."

"Živi umjetnik, bez novaca za cigarete, nemoćan da svojoj ženi kupi cipele, filmašima je nezanimljiv, jer im tri generacije brbljavaca još nisu potvrdile kako je riječ o geniju."

- 18:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.08.2008., četvrtak

James Hamilton-Paterson: Kuhanje s Fernet Brancom

engleski polu-pisac Gerald i ex-sovjetska polu-skladateljica Marta žive kuća do kuće u jednom mirnom, izoliranom kutku na sjeveru italije.
susjedstvo ih spaja, počinju se družiti iako nerado, jer su oboje umjetnici i žele svaki svoj mir.
priču pratimo malo iz njegove a malo iz njene perspektive što daje zgodan i simpatičan štih, zajedno sa ležernim, čitljivim stilom.
no, nakon nekog vremena (pola knjige), zaplet pristiže sporo, a i nije nešto.
stranice knjige odmiču (ima ih zaista previše), a onda konačno stiže i ne-pretjerano-zanimljiv kraj.
na naslovnici knjige stoji: "Djelo genijalnog komičara" (The Independent). u potpunosti se ne slažem s tim.

zgodan citat:
"Ova se rasprava nastavlja još sat vremena u pretežno istom deklamatorskom i besmislenom tonu, jedno drugomu govorimo stvari koje oboje već znamo, što, čini se, opisuje 95% svih ljudskih razgovora, a pogotovo između članova obitelji i ljubavnika."

- 19:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.08.2008., subota

milana vuković runjić: ulica nevjernih žena

kao prosječnog i normalnog muškarca, uvijek me zanimalo što se skriva u zatvorenom ženskom svjetu. u njihovim maštama, u njihovim kružocima, tajnim razgovorima...
kako one vide nas, svijet, sebe. što misle o seksu i kako i što komentiraju?
pa sam s priličnim očekivanjem pročitao ovu knjigu.
no, čitao sam i čitao, ali nisam baš nešto puno naučio.
ili tu nema ničega posebnog, tj. nisu žene ništa drugačije od nas muškaraca.
samo što mi ne sanjamo patuljke.
patuljke?

zgodan citat:
"Tada mi se čini da se granice mojega bića podudaraju s granicama mojega tijela, da ležim u sebi kao u kadi."

- 12:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.08.2008., petak

kavita daswani: u ime udaje

zgodan roman za ljetne dane. nije nikakva tajna, jer to je od samog početka jasno: s happy endom.
priču govori djevojka anju, indijka, koja živi modernim životom, prvo u rodnoj indiji, a kasnije u new yorku. anju je ok žena, ali ima jedan problem: roditelji ju nisu uspjeli udati "na vrijeme", tj. u ranim dvadestim.
ključna riječ romana je: tradicija. tradicija duboko usađena u anju, u sve mlade indijce, tradicija koja obavezuje i tvrdo utvrđuje pravila ulaska u brak.
nema u knjizi nikakvih posebnih iznenađenja, to su više-manje poznate stvari.
mene je jedino iznenadila snaga te usađene tradicije, koja je toliko duboka da je anju čak i u ranim tridesetim ne samo nevina u fizičkom smislu, već potpuno čista u svim smislima koje se tiču kontakata s muškarcima. držanje za ruku? nečuveno!
roditelji uvijek na prvom mjestu, kaže tradicija.
ponavljam, zgodan roman, lako i brzo ga pročitate. da smo na televiziji, u onom gornjem desnom uglu, jasno bi bio vidljiv zaokružen broj 8 - svi stariji od osam ga slobodno pročitajte.
mnogima i za utjehu i za nadu.

-----
zgodni citati:
"Nije teško shvatiti kad si razočarenje. Bila sam utješna nagrada."
"Tak činimo tisućama godina i čini mi se da to funkcionira. Ne poznajem nikoga tko je razveden. Možeš li i ti to reći?"
"Kasnije mi je rekao da se jedva suzdržao da ne zaplače kada me ugledao kako u narančastom sariju izgledam kao breskva koja čeka da bude ubrana."

- 21:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.