život je kratak

28.05.2006., nedjelja


Nedjelja uvečer. Kovčeg je još otvoren.Trebat će mu možda i ova košulja. I zelene čarape, i sive hlače. Trebao bi cijelukuću strpati u kovčeg koji će za jedan sat nestati.

Dok ga ispraća, u oku zacakli suza.Tisuće neizgovorenih riječi. Do idućeg vikenda.Dobro,tu je uvijek i telefon.Ali telefon nije isto što i razgovor oči u oči.Dovoljna je jedna kriva riječ, čudan osjećaj u glasu...i upropašten je cijeli dan. Ili tjedan.
Bok, kako si? Dobro , kako ti i djeca? Mali je jučer imao malu temperaturu,a mala je dobila dvojku u školi.
U subotu ću joj pomoći da nauči i ispravi je; oprosti , žurim na važan sastanak. Dobro, doviđenja. Do petka.
I to je sve. A on je uvijek tako daleko...

Mnogo je takvih brakova, obitelji koje se zbog njegova posla okupljaju samo vikendom. On je trgovački putnik ili prezaposleni direktor, ili samo radi u drugom gradu. Ona ostaje kod kuće s djecom. Poneke su zaposlene, ali je najviše domaćica.Živi čekajući i sama nosi teret kućnih poslova.
Rijetko viđanje može želju dugo držati svježom, ali neminovne su i krize. Kako ih izbjeći? Šta ako nema čvrstog međusobnog povjerenja? Udaljenost stvara maštanja koji gase želju.
Ponižavajuću ljubomoru. Ona se osjeća nevažnom, prikovanom za obiteljsko gnijezdo. I kad se on vrati kući, natovarit će mu na vrat gomilu vlastitog nezadovoljstva.

Može li se , kako, održati odnosno spasiti vikend-brak?
- 23:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>