Image Hosted by ImageShack.us

Alanalan rickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlan RickmanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlanAlan

i'm dying slowly, slowly but seafty...and you are dying with me....

srijeda, 28.11.2007.

moonlight shadow part 1

Sjedila sam na prozoru i promatrala. Promatrala sam grad ispod mene. Bio je obasjan suncem i pun istih veselih ljudi. Ja sam bila sama na svom brijegu iznad grada. Bila sam kao u kulu zatočena. Sama, odvojena od ostatka jednoličnog svijeta obasjanog suncem dolje u podnožju moje kule,sakrivene oblacima i maglom.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nekad sunca bi bilo i gore kod mene, ali to bi bilo jako rijetko. Nekad bi možda i koji pas zalutao gore. Zalutao znatiželjno igrajuči igru s listom i vjetrom. Tko će pobjetit, hoće li pas uspjeti uhaviti list? Ili će list odletjeti nošen vjetrom? Nošen olujom oko moje kule.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ali list odnese vjetar,a pas ode nazad u grad. Ironično, zar ne? Nitko nikada ne prolazi ovuda i onda kad prođe ta mala jadna životinjica otiđe sva uplašena. Što bi tek ljudi pomislili kada bi ovuda prošli? Bi li i oni bili uplašeni kao i psi? Bi li i oni odmah pobjegli? Bi li se i oni uplašili veličine kule i njezine sjene? Bi. Uplašili bi se. Otišli bi i ja bih opet ostala sama. Sama sa svojom sjenom.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I tako dani kao i uvijek prolaze. Svijet prolazi svojim normalnim tijekom. Život ide dalje. Samo za mene sve je isto. Vrijeme stoji kao i obično, samo se nekad promjeni dan u noć, ponekad padne kiša, nekad koja pahulja snjega prode mi pored prozora, ali sunce nikada. Oblaci i vijetar je sve što okružuje moj život.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I onda jedne noći mjesec je bacio svoju sjenu na moju kulu i došao si ti. Bio si umoran, pokisao, mokar i bljed. Tražio si neko utočište. Nije ti bilo važno što sam sama na brdu svome, sama u svojoj kuli. Samo si želio mjesto za prenočiti. A noć je još bila mlada.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Lego si na pod do kamina. Tek sada sam vidjela kakve oči imaš. I pravu boju tvoju kose. Savršen si. Plava kosa i zelene oči, ten bljed. Još mi samo krila pokaži i povjerovat ću u sve bajke.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Prišao si mi. Pitao si me za ime. Poljubio si mi ruku i rekao hvala. Srce mi je kucalo kao kiša po mom prozoru. Poljubio si me ali ovaj put ne u ruku. I ovaj put poljubio si me nježnije. Zagledao si se u moje oči i rekoa da ljepše oči vidio nisi.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ostao si samnom preko noći. Spavao si kraj mene u mom krevetu. Držao si moju ruku. Moje lice si milovao. Moju kosu si mirisao. I moje usne si ljubio.

Image Hosted by ImageShack.us


I onda si otišao. Bez poruke, bez riječi, bez poljubca. Samo te više nije bilo. Opet sam bila sama. Sama sa svojom sjenom. Nekad mi se čini da je ona moja njabolja prijateljica. Uvijek je tu. Nikad me ne napušta. Sve joj mogu kazati. I sve će razumjeti, samo neče odgovoriti. Dugo sam razmišljala o tebi. I pitala sam se zar sam ti stvarno bila samo utočište za jednu noć. Zar sam bila samo prilika koja se iskoristi i ostavi? zar je to bilo sve?

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I nakon par mjeseci mjesec je opet bacio svoju sjenu na moju kulu. I opet si se pojavio ti.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...



- 17:34 - Komentari (20) - Isprintaj - #

petak, 23.11.2007.

r.i.p. Freddie...you will always be in my heart...

Freddie je rođen na Zanzibaru, otoku sastavnom dijelu afričke države Tanzanije imenom Faroukh Bulsara. Tanzanija mu je posthumno dodijelila nagradu za osobu koja je iz Tanzanije otišla u svijet i postigla jako puno.

Majka Jer i otac Bomi porijeklom su iz Indije i time su pripadnici indijske rase. Freddie je pohađao Englesku školu u Indiji, gdje je uzimao i lekcije iz sviranja klavira. U istoj školi je i dobio ime Freddie što je njegova obitelj isto tako prihvatila. Freddijev otac Bomi je bio računovođa za Britansku vladu. Kad su izbili nemiri, zajedno s obitelji seli se u Feltham, Velika Britanija.

U Veliku Britaniju došao je s 18 godina i pohađao fakultet za umjetnost i grafički dizajn što će se u njegovoj kasnijoj karijeri primijetiti na garderobi grupe. U Engleskoj je upoznao Rogera Taylora i Briana Maya, koji su zajedno sa Timom Staffellom svirali u grupi Smile. Nedugo nakon toga Staffell odlazi iz grupe i na njegovo mjesto dolazi Freddie. Nešto kasnije, nakon nekoliko neuspiješnih basista, dolaskom Johna Deacona konačno je formirana jedna od najpoznatijih svjetskih grupa - Queen. S glasom nevjerojatnog opsega bio je jedan od najboljih vokala na tadašnjoj glazbenoj sceni. Freddie je imao izuzetan talent za pisanje pjesama i melodija. Na to je utjecalo njegovo iskustvo u raznim vrstama glazbe, od indijske do britanske. Njegova uvjerljivo najbolja i u svijetu najpoznatija pjesma je Bohemian Rhapsody, sa albuma A Night at the Opera, 1975.god, u Britaniji se zadržala 9 tjedana na broju jedan top ljestvice. Kroz daljnji razvoj karijere napisao je veliki broj pjesama koje su i danas vrlo poznate i još se uvijek mogu čuti na stadionima ili u dvoranama kao npr. We are the Champions(News of the World, 1977.) 1987. upoznao je Monserrat Caballe i s njom snimio album, na kome je najpoznatija pjesma Barcelona, koja je bila izvedena na otvorenju Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine. Monserrat je pjevala dok je Freddie bio na zaslonu iza nje. 1987. Freddie je obolio od SIDE ali to nije javno priznao sve do 1991., dan prije smrti 24-og studenog. Iste te godine izlazi posljednji Queenov album Innuendo,koji sadrži dvije oproštajne pjesme ujedno i remek djelo Show must go on i pjesma godine u Velikoj Britaniji These are the days of our lives,za koje mnogi vjeruju da ih je Freddie napisao no stvarna istina je da su preostali članovi grupe Queen napisali te pjesme kao istinsku odu najboljem prijatelju.Freddie je kremiran ali je sam naložio da se ne otkrije gdje je njegov pepeo. Samo Mary Austin zna gdje se pepeo nalazi. Freddie je bio biseksualac. Također je bio veliki fan Lize Minelli i Michaela Jacksona, s kojim je snimio duo State of Shock koji nikad nije izdan kao singl njih dvojice već je Mick Jagger naknadno snimio vokale u studiju identične onim Freddijevim,te pjesma postaje megahit, a s David Bowiejem je snimio pjesmu Under pressure. Poslije smrti u oporuci je ostavio svoju kuću vrjednosti 12 milijuna funti u otmjenoj četvrti Kensington svojoj bivšoj zaručnici Mary Austin.

20. travnja 1992. održan je Freddie Mercury Tribute Concert u Londonu, koji su direktno porenosile televizijske postaje diljem svijeta, te se smatra da je bio gledaniji nego Live aid. Na koncertu su uz preostale članove benda nastupali Robert Plant,Elton John,Axl Rose,Metallica,Paul Young,George Michael,Extreme,Lisa Stansfield,David Bowie,Liza Minelli,Zucchero,Annie Lennox,Seal,Def Lepard i mnogobrojni drugi.

1995 Godine grupa Queen objavljuje i posljednji album "Made in Heaven" na kojemu se nalaze posljednje pjesme koje je Freddie uspio otpjevati. Za pjesmu "Mother Love", Freddie je snimio vokale 2 tjedna prije smrti, no kako je za 2 tjedna umro, Brian May(Gitarista) dovršio je zadnju kiticu i tako je nastala pjesma "Mother Love". Na albumu se nalaze sljedeće pjesme:

It's a Beautiful Day
Made in Heaven
Let Me Live
Mother Love
My Life Has Been Saved
I Was Born to Love You
Heaven for Everyone
Too Much Love Will Kill You
You Don't Fool Me
A Winter's Tale
It's a Beautiful Day (Reprise)
Yeah
Untitled

I sada, nakon više od 15 godina od njegove smrti, još uvijek se sjećamo Freddyea kao snažnog i zabavnog za gledati, dok i na današnjoj glazbenoj sceni nema mnogo umjetnika koji imaju njegove sposobnosti. Freddie je bio veliki umjetnik i imao mnogo darova, od kreiranja odjeće, do crtanja, komponiranja, sviranja, pjevanja.

U moju obranu (In my Defence) by Freddie Mercury



Što da kažem u svoju obranu

Suočiti se sa svim svojim greškama moram već danas

I nije lako ne znati gdje početi

Dok se svijet kojeg volimo raspada



Ja sam samo pjevač sa pjesmom

Kako mogu pokušati ispraviti zlo

Jer kao običan pjevač sa melodijom

U klopci sam, sa snom koji blijedi



U svoju obranu, što mogu reći

Uništavamo ljubav, to je naš način

Nikad dovoljno ne slušamo, nikad se ne suočimo sa istinom

I onda kao pjesma koja jenjava, ljubav je ovdje i začas je nema



Ja sam samo pjevač sa pjesmom

Kako mogu pokušati ispraviti zlo

Jer kao običan pjevač sa melodijom

U klopci sam, sa snom koji blijedi



Samo sam pjevač sa pjesmom

Kako mogu pokušati ispraviti zlo

Pjevač sa melodijom

U klopci sam, sa snom koji blijedi

U klopci sam, sa snom koji blijedi



Bože dragi, Bože dragi

Kako da pokušam, da li živjeti ili umrijeti

Pomozi mi Bože, molim te pomozi mi!




"Sretan sam kada imam kostim i mogu se iza njega sakriti"

Freddie Mercury


VELIKI GLUMAC

Svakog Orfeja vrebaju Menade
Opijena srca i okrutnih ruku -
Zato on traži zaklon,
Glumi u velikom stilu,
Kroz pjesmu živi i prkosi smrti.

„Da, ja sam veliki glumac
Unutra se moje srce razdire,
Moja šminka se možda ljušti
Ali moj osmijeh ostaje!“
Tako je pjevao Freddie Mercury
Mijenjajući uloge i odbacujući maske;
Želio je sve, želio je odmah,
Nosio je srce kao krunu,
Odglumio je život do dna.

On nije mogao drugačije,
To je bio jedini način da Menadama
Koje odbijenu ljubav ne praštaju
Ostavi malo – samo ljušturu.
„Suočiti ću se s time sa smiješkom,
Nikada se neću predati!“
Tako im je pjevao.
Smio je to – njegova je ljubav
Bila onkraj smrti
I jedino kroz smrt
Mogao ju je doseći.
A u svoju obranu što je mogao reći
Osim Orfejeve istine:
„Ja sam samo pjevač s pjesmom,
Kako mogu ispraviti zlo?“

Pjevača više nema.
Ostala je pjesma
Da se sama bori protiv zla.




FREDDIE KAO ČOVJEK


Bezbrojne su bile maske iza kojih se skrivao Freddie Mercury. A sa kakvom biste se osobom susreli kada bi pala i ta posljednja maska, kakva je bila bit tog čovjeka? Dati ćemo ovdje riječ ljudima koji su mu bili bliski, koji su ga poznavali i u svakodnevici, te su kompetentni progovoriti o njemu kao čovjeku.


"U stvarnosti nitko nije poznavao Freddia. Bio je plah, nježan i ljubazan. Nikad nije bio ono što je glumio na podiju."

Roger Taylor


"Freddie je bio strašno mio, brižan i plemenit. U privatnom životu bio je prava suprotnost one provokativne zvijezde. Bio je strašno obziran. Njegova plemenitost nije bila usmjerena samo na najbliže prijatelje i suradnike. Od njegove ljubaznosti često su imali korist i potpuno nepoznati ljudi. Volio je obične, normalne ljude. Na pozornici je bio blistav, arogantan, provokativan, ali u privatnom životu vrlo, vrlo ljudski."

Dave Clark, prijatelj koji se jedini zatekao uz Freddia u trenutku njegove smrti


"Freddie je u biti bio veoma romantičan čovjek. Često bi pokazivao kako je jak i neobuzdan, ali to nije bilo njegovo pravo ja. Bio je dobar, nježan i jako ljudski. I znao je što je dobro a što loše. Pomogao je mnogim ljudima, u njemu nije bilo ni mrvice iskvarenosti."

Barbara Valentin, prijateljica iz Munchena


"Najviše me na njemu privlačila njegova skromnost. Vrlo mnogo ljudi iz popa skoro neprestano glumi da su zvijezde, ali Freddie to nikad nije radio. I sad kad s vama razgovaram, vidim pred očima njegovo ljubazno lice kako me pita da li mi zaista ne smeta, da li mi se sviđala njegova ploča i slično. Nikad nije smatrao da je samo po sebi razumljivo da su svi dužni posluživati ga i nikad nije stavljao svoju slavu u prvi plan. Freddie je bio jako ljudski. Trudio se izaći vam u svemu u susret i htio je da ga netko voli.
Ostavio je utisak na sve, čak i na one, koji su mrzili ljude. Mnogo ljudi mi je u povjerenju reklo da su mrzili homoseksualce, ali da ih je to napustilo poslije susreta s Freddiem. Bio je jaka osobnost, koja je uistinu znala kako očarati ljude, ali u onom dobrom smislu. Ogromna osobnost."

Tony Pike, vlasnik hotela u Ibizi, gdje je Freddie provodio praznike za posljednjih 7 godina života


"Možda će se činiti čudno, ali jedna od stvari, koje ljudi nikad nisu postali svjesni, je da je bio nevjerojatno skroman i stidljiv. Freddie je volio biti zaljubljen. U svoje najbolje vrijeme pisao je pjesme jako brzo, a kad bi se zaljubio, pisao bi ih još brže. Kad je bio u depresiji, nije bio u stanju ništa napisati i zaista, ne postoje istinski tužne pjesme grupe Queen. Čak niti one najdirljivije balade nisu tužne. Iako mnogo ljudi tvrdi da su riječi pjesme "The Show Must Go On" strašne, mislim da je i to vrlo optimistična i pozitivna pjesma."

Reinhold Mack, nekadašnji producent grupe Queen


"Nije se zvao F. Mercury samo tako jer je uistinu bio kao živa. Kao glumac upotrebljavao je sva sredstva. Bio je nevjerojatano samouvjeren, a također veoma eksplozivan. Bio je perfekcionist koji je htio da sve bude savršeno. A izvan pozornice radilo se o vrlo skromnom i skoro stidljivom čovjeku. Bio je iznenađujuće sitan i ranjiv."

Mike Hodgers, režiser filma „Flash Gordon“




Mogli bismo još dugo nizati mišljenja ljudi koji su imali tu sreću da su mogli upoznati pravo lice F. Mercurya. Da se uistinu radi o pravom licu tog velikog čovjeka svjedoči činjenica da je toliko različitih ljudi posegnulo za istim riječima u pokušaju prikazati bit njegove ličnosti.
Sam Freddie skoro nikad nije govorio o sebi osobno, posebno ne o svom djetinjstvu i spolnoj orijentiranosti. Nikad se nije javno deklarirao kao homoseksualac jer je kao vrlo tankoćutan čovjek poštivao pravilo da se o najintimnijim stvarima ne govori.
Previše osobna pitanja nonšalantno bi odbio odgovarajuću lakonski, polušaljivo, poluironično. Intervjuirati Freddie Mercurya na klasičan način bilo je skoro nemoguće.

Novinar Tony Brainsby pratio je rad grupe Queen od samog njezina početka. O Freddiu je rekao:
"Razumio je cijelu tu (novinarsku) igru. Nije se htio dati učiniti običnim. Također nije htio da samo on bude u centru pažnje a ostatak grupe u njegovoj sjeni. Naglašavao je da njihova grupa nije Freddie Mercury i njegova tročlana pratnja nego četiri ravnopravna partnera. To mu je i uspjelo. Vrlo lako je grupa Queen mogla postati Freddie Mercury i ostali, no uvijek smo ih uzimali kao grupu."

Brainsby svjedoči o još jednoj posebnosti.
"Jednu stvar nikako nisam mogao shvatiti - već od samog početka vukli su za sobom nevjerojatan broj ljudi, a nisu to bili samo njihovi vršnjaci. U publici ste mogli vidjeti i majke i bake. A ta vrsta gledatelja, kad ste još početnici u malo uglađenijoj verziji heavy metal grupe, to je zaista neshvatljivo. Stvarno je nevjerojatno što su odmah od početka imali toliko obožavatelja."

Drugi novinar Phil Symens smatrao je isto kao i Brainsby da Freddie nije volio davati intervuje jer je, citiram: "u biti vjerovao da je glazba već sve rekla sama, a uz to, volio je svoju privatnost."



A Rick Sky je u svojoj knjizi "Život Freddie Mercurya" napisao:
"Kad bi Freddie na svojim slavljima izbio energiju, vratio bi se osobnom životu, gdje je bio veoma tih i plah. A baš tu plahost mnogo ljudi nikad nije primijetilo, zato što ju je skrivao iza svoje blistave javne maske. Bio je plah prvenstveno u društvu ljudi koje nije poznavao. Uvijek sam imao dojam da onog drugog mora upoznati prije nego što bi s njih počeo razgovarati. Ali kad bi vas upoznao, bio je odličan prijatelj. Imao je oko sebe krug vrlo bliskih ljudi, i te je pozivao u svoju kuću. Beskrajno je cijenio odanost. Kad je jednom netko iz tog uskog kruga ljudi prodao priče o njegovom životu, strašno ga je povrijedio, jer je Freddie smatrao je da ima pravo očekivati da ćete respektirati njegovu privatnost ako vas je pustio u svoj život."

Freddie respekt apsolutno zaslužuje, a nas ipak nije ostavio bez odgovora. Svi odgovori nalaze se u njegovim pjesmama.




neznam kolko vas Ga voli. ili je culo za Njega. i neznam koliko znate o Njemu.ali ako procitate znat ce te. razlog zasto sam kopirala ove textove i zasto nisam napisala sama je taj sto sam ja samo mali covjek prema Njemu i ne zasluzujem pisati za Njega. jer sto god da napisala bilo bi nista sto se ima reci za Njega. moje rjeci su samo jos jedne male skrbotine kao i ove gore koje se mogu reci ili napisati. jer Freddie je bio najveci moguci covjek. Zivio je u srcima svih nas koji Ga volimo. u mojem jos uvjek ziv. ne za mene, ne zbog mojih hirova, nego za Njega zapalite svijecu. malu svijecu. mislim da je bar to zasluzio.

we will always love you Freddie...

nije objaviljeno 24.11. vec 23. oprostite...

- 21:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 21.11.2007.

Feelings, nothing more than feelings,trying to forget my feelings of love.Teardrops rolling down on my face,trying to forget my feelings of love.

osjecaji...
nekad se zapitam dali su stvarni ili su samo prividni...u jednom trenutku sve je savrseno...svida ti se bas takvo kakvo je...poslje mozes sretan umrjeti jer ti je dan bio savrsen i bio si uz onoga koga volis...i sve je bilo savrseno...a u drugom trenutku se pitas dali je to samo iluzija? dali je sve ovo stvarno? dali ja ovo stvarno osjecam? dali cu se opet sutra tako osjecat? i da...sutra se opet tako osjecam...pocinjem misliti da je sve stvarno...da nije iluzija...da su osjecaji stvarni...da ce zauvjek ostati tu...bas kako si i obecao,ali opet se zapitam dali je to stvarno tako? i danas se opet osjecam jednako kao i jucer...i vjerujem...da,danas stvarno vjerujem u to...osjecaji su stvarni...ne,ovo nije iluzija...i da stvarni su...i da sutra cu se opet osjecati tako...i stvarno se osjecam tako...i sve je savrseno...i ti si savrsen i sve je kako treba biti...uzivamo jedan u drugom...volimo se...i osjecaji su stvarni...i obecajes mi da se ovi osjecaji nikada nece promjeniti...i stvarno nisu...stvarnoje svijet bio iluzija puna ljubavi i pravih osjecaja...ali jednog dana...sve je otislo niz brdo...pocele su svade...nista vise nije bilo kao prije..cak ni osjecaji...a obecao si da se nikada nece promjeniti...reko si da cemo zauvjek ostati zajedno...i da ces me zavujek voljeti bas ovako kao sada...reko si da nema toga sto nas moze razdvojiti...imali smo filmsku ljubav...da bas onakvu...onu nestvarnu...mozda i je bilo tako ljepo sto je bila tako savrsena...sto je sve uvjek bilo dobro...mozda smo sad i zbog toga zavrsili ovako kako jesmo...iako ti stalno govoris da se osjecaji mogu vratiti...i uvjeravas me da ce se vratiti...znas, do nedavno sam mislila ostavit cu te...pa sta? naci cu nekoga boljeg...nekoga tko ce me voljetiti i vise nego sto me ti volis...nekoga tko ce biti savrsen,a tebe...tebe cu zaboraviti...sve se cinilo tako jednostano savrsenim...i mislila sam da ces ti biti taj koji nikad zaboraviti nece...a eto...ja jos uvjek zalim za tim danom kad ti napisah onaj sms...i ne...jos uvjek nisam nasla drugog...jos uvjek cuvam sve tvoje stvari...tvoje,majce,gumice,medvjedice cak i obican komad drva gdje pisu nasa imena spojena jednim obicnim znakom zbrajanja...i ispod njih pise i will love you 4ever...da sve jos uvjek imam...imam i tvoje slike na mobitelu i sve poruke koje su spremljene...i svaku noc kad idem spavati pogledam ville vala koji mi je blizu jastuka i sjetim se tvog komentara...ujutro se probudim i vidim prazninu na zidu iznad kompjutera...tamo su nekada stajale tvoje slike...sad ih vise nema...samo svjecnjak stoji sa napola izgorjelim svjecama...i opet si postavljam isto pitanje...jesu li osjecaji stvarni? kako mogu samo tako nestati i kako mogu boljeti tako jako...zasto postoje? zar smo samo necije lutke kojima netko vuce konce i upravlja osjecajima...

FEELINGS

Feelings, nothing more than feelings,
trying to forget my feelings of love.
Teardrops rolling down on my face,
trying to forget my feelings of love.

Feelings, for all my life I'll feel it.
I wish I've never met you, girl; you'll never come again.

Feelings, wo-o-o feelings,
wo-o-o, feel you again in my arms.

Feelings, feelings like I've never lost you
and feelings like I've never have you again in my heart.

Feelings, for all my life I'll feel it.
I wish I've never met you, girl; you'll never come again.

Feelings, feelings like I've never lost you
and feelings like I've never have you again in my life.

Feelings, wo-o-o feelings,
wo-o-o, feelings again in my arms.
Feelings...(repeat & fade)

- Morris Albert


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

ljubim vas i grizem...

...update...
dakle danas je roden ville valo...prije par godina...i njemu za rodendan cu stavit neki text o njemu i par slika...

VILLE VALLO
RODJEN: 22.11.75.g.
HOROSKOPSKI ZNAK: Skorpion
BRAT/SESTRA: Mige & Linde
KUCNI LJUBIMCI: Gas & Burton
NAJ FILM: "Tim Burton's Nightmare Before Christmas"
SRETAN BROJ: 0
NAJDRAZE MJESTO: Necropolis
NAJDRAZE PICE: Blood of Christ
NE VOLI: Beatlese, crveno meso,
IDOLI: Gene Simmons, Edgar Allen Poe, Rauli Somerjoki, Clint Eastwood
NAJ PJESMA: Sininen uni - Tapio Rautavaara



Go to ImageShack® to Create your own Slideshow



eto...
to mi je najdraza pjesma...
uzivajte...
ljubim vas i grizem...

- 20:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 17.11.2007.

Nekad njezina ljubav mu je bila dovoljna...
Nekad njezina paznja bila mu je sve...
Njezin dodir...
Bilo je savrsenstvo...
Njezin pogled...
Bio je pun ljubavi i razumjevanja...
Njezine ruku...
Bile su sve sto je ikada zelio drzati...
Njezine usne...
Bile su njezne i meke kao svila...
Jedino sto je zelio osjetiti na njima bile su njene usne...
Njezine oci...
Duboke i smede...
Njezina kosa...
Meka i mirisna...
Njezina prisutnost...
Samo to je trazio...
Nije mogao zamisliti zivot bez nje...
Zivto bez nje nije imao smisla...
Ako bi sat prosao bez da se ona javila...
Brinuo bi se kao lud...
Zvao ju je...
Javila se...
Bio je sretan sto cuje njen glas...
Kad bi ju vidio potrcao bi joj u zagrljaj...
Primio bi ju za ruku...
I nebi micao svoj pogled sa nje...
Ljubio bi ju njezno...
I najljepse sto je znao...
Drazo bi ju kao kap vode na dlanu...
Bila mu je sve...
Nista drugo nije zelio...
Samo nju...
Ona ga je voljela...
Uzivala je u svakom trenutku sa njim...
Kupovala mu je besmislene darove...
Pisala je pjesme posvecene njemu...
Voljela ga je...
A on...
Uvjek je bio tu...
Cak i kad netko drugi nebi...
Proso je sve njene faze sa njom...
Ona ga je dodirivala njezno...
Grizla ga je za usnice...
I mirisala mu je kosu...
Bili su par iz snova...
Onaj koji zauvjek ostaje zajedno...
Bili su oni koji se smiju i placu zajedno sto i jesu...
Njihovi zivoti bili su savrseni sve do jednog dana...
Svade su samo rasle i rasle...
Ni jedan ni drugi to nisu podnosili...
On je bio uzasno tuzan zbog toga...
A ona jednostavno nije mogla popustiti...
Bila je pretvrodoglava...
I tako je njihov savrseni zivot zavrsio toga dana...
Ona ga jos uvijek voli i tuguje za njim i zao joj je zbog svega sto je napravila...
Ali njega nije briga...
Zapravo...
Mozda i on osjeca jedako kao ona...
Mozda je i njemu zao zbog svega ruznoga sto se desilo...
Mozda i on zali za njom...
Ali tko to zna?
On zna...
Uvjek je znao...
Ali nista ne govori i ne prica...
Mozda jednog dana budu ponovo ono sto su bili...
Savrseni ljubavni par iz snova...
Ali snovi nisu stvarni,zar ne?

- 23:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 14.11.2007.

eto...
pisem vam novi post...
makar nemam inspiracije...
ali okej...
naci ce se nesto za napisat...
promjenih si boxeve...
i dizajn...
i sad imam i ja box u kojem pise o meni...
da da...
i izmjenih slike...
dosta mi je vec bilo onih...
i odlucili smo koju cemo pjesmu svirat na produkciji...
aha...
svirat cemo ivanu od parnog valjka...
to je nice pjesma...
jeste da je sed,ali je nice...
i taman nas je pet...
dvoje ce svirat jedno dvoje drugo i jedan trece...
melodiju ritam i solo...
aha...
ja nebi ritam...
njet njet...
ja bi melodiju...
a mogla bi i solo kad bi vjezbala...
a mozda i navjezbam...
heh...
neznam...
sljedecu srjedu necu bit u skoli...
veselim se tome...
ili njet...
idem skidat aparatic a poslje imam probu...
i onda predstavu...
sjebano...
al dobro...
predstavu moramo samo ponovit...
jer ju izvodimo drugi put...
aha...
i neznam dal napisah ili njet,ali bijah na radiju...
da pero i ja postajemo slavni...
dosla neka zenska i kaze da treba intervjuirat dvoje ljudova koji pohadaju zkm i uzela mene i nikolinu...
i naravno spomenule smo peru...
moj medo koji glumi samnom...
pricah s pa ajmo ga nazvat bivsim deckom...
hehe...
ivek...
hihi...
ide u skolu s tarzanom...
to je nice...
bilo je ljepo cut ga nakon dugo godina...
slusa rock i ima dugu kosu...
to je nice...
promjenio se...
i pricali smo o muziki...
i reko mi je da mu ne vrjedam rchp...
rekoh da necu jer ni ja ne volim kad meni netko sere po muzici..
i tako...
al kad smo vec kod muzike...
ne razumijem ljude koji se nazivaju darkerima i goticarima a slusaju ono njemacko smece tokio hotel...
al dobro...
svako ima svoj ukus...
heh...
eto to bi bilo to...
i neki dan sam imala neku filozofsku temu o kojoj sam htjela pisat,al ju zaboravih...
a kad se sjetim cu pisat o njoj...
ak se sjetim...
heh...
oki idem ja sad...
budite mi dobri...
ili njet...
ajde...

ljubim vas i grizem...

- 17:31 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 02.11.2007.

and i'm pusim cigarete...
hehe...
to pise u jednom dvoristu al nisam to htjela napisat...
samo se sjetih toga jer htjedoh napisat i'm back...
pa evo...
ljudek i'm back...
da...
s promjenom raspolozenja,velikom al nema veze...
proci ce jednom...
nadam se...
uglavnom htjedoh napisat da bijah na groblju...
iako ne na grobu od svoje bake nego od prabake i pradede...
i ugl...
groblje vise nema svoju namjeru kakvu je prije imalo...
a-a...
prije su ljudi odlazili odat neku cast mrtvima i pomolit se za njih...
a sad...
jebemu ljudi se nadu na groblju...
pricaju oko groba di je pokojnik...
cure dolaze sve u stiklicama minicama kratkim jaknicama...
jebemu jer ides na ulicu ili na groblje?
mislim nije da sam ja sad neki vjernik,al ipak mislim da trebamo postovat mrtve...
ili bar bit obzirni prema njima...
bili su nam u rodu...
ili nisu...
sve jedno,treba imat postovanja prema njima...
druga tema...
bijah se cjepit protiv zenskih spolnih bolesti...
aha...
i ruka me boli i nisam ju stisnula...
opustila sam se skroz...
i igla je bila mala...
ali je cjepivo navodno jako...
heh...
izgovori...
gledah jucer jedan lov film...
i sjebah se skroz...
a normalno je to za mene u zadnje vrjeme...
grad andjela...
mozda su neki gledali mozda ne...
ugl za one koji nisu gledali i neznaju o cemu se radi...
copy paste...Na tragovima Wendersova remek-djela, "Nebo nad Berlinom", Brad Silberling stvara američku, zapanjujuće kvalitetnu verziju priče o anđelu koji se zaljubljuje u ljudsko biće.
Sethov posao oduvijek je bio isti: pružiti pomoć onima koji pate i bezbolno ih prenijeti u vječni život poslije smrti. Biti anđeo, Sethu (Nicolas Cage) ipak nije dovoljno. Susret s predanom kirurginjom Maggie (Meg Ryan) budi u njemu vatru znatiželje i vječnog pitanja: kakav je to osjećaj biti ljudsko biće? Jedan od anđela upozorava Setha na brojne opasnosti zbližavanja s ljudima, no njegova radoznalost i snažni osjećaji prema liječnici navode ga na neizvjestan postupak. No susret s neobičnim pacijentom, Nathanielom (Dennis Franz), otkrit će Sethu pravu istinu o povezanosti anđela s ljudima...

Mogli bismo pomisliti da je "Grad anđela" tipična američka prerada europskog filma, u prijevodu, uništavanje svega kvalitetnog radi komercijalnog uspjeha. Film Brada Silberlinga odriče se meditativnih trenutaka Wendersove epohalne drame u svrhu razvijanja romantične priče, no kvaliteta dijaloga i nepredvidljiv kraj čine ovaj film znatno drukčijim od mnoštva drugih, uglavnom nepriličnih, prerada. Zadatak američkog tima bio je teži i kad se sjetimo fenomenalne glumačke postave "Neba nad Berlinom", no "Grad anđela" zaista se nema čega sramiti, naprotiv.

Nicolas Cage i Meg Ryan savršen su romantični par, a umjesto neponovljivog Petera Falka, ovdje imamo isto tako legendarnog policajca, Dennisa Franza ("Njujorški plavci"). Filmski događaj ove nesvakidašnje, fantastične priče, glazbom je zaokružio genijalni francuski skladatelj, Gabriel Yared ("Studengora", "Engleski pacijent").
a tu ne pise da kad se on odrekne svoje besmrtnosti da su proveli savrsenu noc...
i trebali su provesti savrseno jutro,ali je ona umrla...
zabila se u kamion...
sed...
uzasno...
ode srce u kurac...
zapravo vec je...
evo vam jedna pjesmica koja bude u filmu...

i tako...
dosta o sed stvarima...
za sad...
postala sam veliki hp fan...
hehe...
mislila sam da necu nikad...
dobro to sam mislila i za Lotr...
hehe,a znam dosta...
da dosta...
puno mali Lotr geek zna...
vratimo se hp...
i sad citam sedmu knjigu...
aha...
i bas je zakon...
samo nema snape prvih 400 strana bas puno...
ima ga prvih 25...
al poslje se samo spomene,makar znam sta ce bit s njim...
T_T...
ah da...
ima ih jos...
al sutim...
hehe...
a hp je zakon...
snape je sexy...
jako sexy...
hmmm...
mogla bi stavit njegovu sliku...
mah...
ne da mi se...
u da...
mracna pjesmica...
heh...
skoro zaboravih...

i rekoh vam da cemo se vratit na sed temu...
a dobro...
i na zadnju recenicu se nemojte obazirat jer ne znaci nis osim onog kaj pise...
jer nis ne znam...al imam ju potrebu napisat...
pozdrav ljudeki...
budite mi dobri...
i nemojte bit ko ja...

vjeko volim te...

- 11:42 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


hpff story
Alan Rickman blog

...†...I was not put here by anyone in fear
I came alone as me
Just an idea in a long chain of discovery
Surrounded by the same you
Sometimes your tide pulls me out to sea
And I die in a thrashing curse
Sometimes we are kind
More often, I doze
So far up the beach that those who try to reach are burnt alive in the searing
heat of the desert of my dispassion
So far removed, I never hear the water
'Cept once or twice a month when I see a mirror
And I refuse to believe in some of the things that are said to be here
Let alone those that are not
I'm trying to change my direction
Ours is pathetic in my own humble estimation
I love the planet
The great benign she-wolf
Benefactor
Spinning gently on towards the red giant four aeons hence
When all the rose gardens are consumed in the flash-fire of flying time
She'll leave alone to you
...†...