i'm dying slowly, slowly but seafty...and you are dying with me....

U moju obranu (In my Defence) by Freddie Mercury



Što da kažem u svoju obranu

Suočiti se sa svim svojim greškama moram već danas

I nije lako ne znati gdje početi

Dok se svijet kojeg volimo raspada



Ja sam samo pjevač sa pjesmom

Kako mogu pokušati ispraviti zlo

Jer kao običan pjevač sa melodijom

U klopci sam, sa snom koji blijedi



U svoju obranu, što mogu reći

Uništavamo ljubav, to je naš način

Nikad dovoljno ne slušamo, nikad se ne suočimo sa istinom

I onda kao pjesma koja jenjava, ljubav je ovdje i začas je nema



Ja sam samo pjevač sa pjesmom

Kako mogu pokušati ispraviti zlo

Jer kao običan pjevač sa melodijom

U klopci sam, sa snom koji blijedi



Samo sam pjevač sa pjesmom

Kako mogu pokušati ispraviti zlo

Pjevač sa melodijom

U klopci sam, sa snom koji blijedi

U klopci sam, sa snom koji blijedi



Bože dragi, Bože dragi

Kako da pokušam, da li živjeti ili umrijeti

Pomozi mi Bože, molim te pomozi mi!

VELIKI GLUMAC

Svakog Orfeja vrebaju Menade
Opijena srca i okrutnih ruku -
Zato on traži zaklon,
Glumi u velikom stilu,
Kroz pjesmu živi i prkosi smrti.

„Da, ja sam veliki glumac
Unutra se moje srce razdire,
Moja šminka se možda ljušti
Ali moj osmijeh ostaje!“
Tako je pjevao Freddie Mercury
Mijenjajući uloge i odbacujući maske;
Želio je sve, želio je odmah,
Nosio je srce kao krunu,
Odglumio je život do dna.

On nije mogao drugačije,
To je bio jedini način da Menadama
Koje odbijenu ljubav ne praštaju
Ostavi malo – samo ljušturu.
„Suočiti ću se s time sa smiješkom,
Nikada se neću predati!“
Tako im je pjevao.
Smio je to – njegova je ljubav
Bila onkraj smrti
I jedino kroz smrt
Mogao ju je doseći.
A u svoju obranu što je mogao reći
Osim Orfejeve istine:
„Ja sam samo pjevač s pjesmom,
Kako mogu ispraviti zlo?“

Pjevača više nema.
Ostala je pjesma
Da se sama bori protiv zla.

FREDDIE KAO ČOVJEK


Bezbrojne su bile maske iza kojih se skrivao Freddie Mercury. A sa kakvom biste se osobom susreli kada bi pala i ta posljednja maska, kakva je bila bit tog čovjeka? Dati ćemo ovdje riječ ljudima koji su mu bili bliski, koji su ga poznavali i u svakodnevici, te su kompetentni progovoriti o njemu kao čovjeku.


"U stvarnosti nitko nije poznavao Freddia. Bio je plah, nježan i ljubazan. Nikad nije bio ono što je glumio na podiju."

Roger Taylor


"Freddie je bio strašno mio, brižan i plemenit. U privatnom životu bio je prava suprotnost one provokativne zvijezde. Bio je strašno obziran. Njegova plemenitost nije bila usmjerena samo na najbliže prijatelje i suradnike. Od njegove ljubaznosti često su imali korist i potpuno nepoznati ljudi. Volio je obične, normalne ljude. Na pozornici je bio blistav, arogantan, provokativan, ali u privatnom životu vrlo, vrlo ljudski."

Dave Clark, prijatelj koji se jedini zatekao uz Freddia u trenutku njegove smrti


"Freddie je u biti bio veoma romantičan čovjek. Često bi pokazivao kako je jak i neobuzdan, ali to nije bilo njegovo pravo ja. Bio je dobar, nježan i jako ljudski. I znao je što je dobro a što loše. Pomogao je mnogim ljudima, u njemu nije bilo ni mrvice iskvarenosti."

Barbara Valentin, prijateljica iz Munchena


"Najviše me na njemu privlačila njegova skromnost. Vrlo mnogo ljudi iz popa skoro neprestano glumi da su zvijezde, ali Freddie to nikad nije radio. I sad kad s vama razgovaram, vidim pred očima njegovo ljubazno lice kako me pita da li mi zaista ne smeta, da li mi se sviđala njegova ploča i slično. Nikad nije smatrao da je samo po sebi razumljivo da su svi dužni posluživati ga i nikad nije stavljao svoju slavu u prvi plan. Freddie je bio jako ljudski. Trudio se izaći vam u svemu u susret i htio je da ga netko voli.
Ostavio je utisak na sve, čak i na one, koji su mrzili ljude. Mnogo ljudi mi je u povjerenju reklo da su mrzili homoseksualce, ali da ih je to napustilo poslije susreta s Freddiem. Bio je jaka osobnost, koja je uistinu znala kako očarati ljude, ali u onom dobrom smislu. Ogromna osobnost."

Tony Pike, vlasnik hotela u Ibizi, gdje je Freddie provodio praznike za posljednjih 7 godina života


"Možda će se činiti čudno, ali jedna od stvari, koje ljudi nikad nisu postali svjesni, je da je bio nevjerojatno skroman i stidljiv. Freddie je volio biti zaljubljen. U svoje najbolje vrijeme pisao je pjesme jako brzo, a kad bi se zaljubio, pisao bi ih još brže. Kad je bio u depresiji, nije bio u stanju ništa napisati i zaista, ne postoje istinski tužne pjesme grupe Queen. Čak niti one najdirljivije balade nisu tužne. Iako mnogo ljudi tvrdi da su riječi pjesme "The Show Must Go On" strašne, mislim da je i to vrlo optimistična i pozitivna pjesma."

Reinhold Mack, nekadašnji producent grupe Queen


"Nije se zvao F. Mercury samo tako jer je uistinu bio kao živa. Kao glumac upotrebljavao je sva sredstva. Bio je nevjerojatano samouvjeren, a također veoma eksplozivan. Bio je perfekcionist koji je htio da sve bude savršeno. A izvan pozornice radilo se o vrlo skromnom i skoro stidljivom čovjeku. Bio je iznenađujuće sitan i ranjiv."

Mike Hodgers, režiser filma „Flash Gordon“




Mogli bismo još dugo nizati mišljenja ljudi koji su imali tu sreću da su mogli upoznati pravo lice F. Mercurya. Da se uistinu radi o pravom licu tog velikog čovjeka svjedoči činjenica da je toliko različitih ljudi posegnulo za istim riječima u pokušaju prikazati bit njegove ličnosti.
Sam Freddie skoro nikad nije govorio o sebi osobno, posebno ne o svom djetinjstvu i spolnoj orijentiranosti. Nikad se nije javno deklarirao kao homoseksualac jer je kao vrlo tankoćutan čovjek poštivao pravilo da se o najintimnijim stvarima ne govori.
Previše osobna pitanja nonšalantno bi odbio odgovarajuću lakonski, polušaljivo, poluironično. Intervjuirati Freddie Mercurya na klasičan način bilo je skoro nemoguće.

Novinar Tony Brainsby pratio je rad grupe Queen od samog njezina početka. O Freddiu je rekao:
"Razumio je cijelu tu (novinarsku) igru. Nije se htio dati učiniti običnim. Također nije htio da samo on bude u centru pažnje a ostatak grupe u njegovoj sjeni. Naglašavao je da njihova grupa nije Freddie Mercury i njegova tročlana pratnja nego četiri ravnopravna partnera. To mu je i uspjelo. Vrlo lako je grupa Queen mogla postati Freddie Mercury i ostali, no uvijek smo ih uzimali kao grupu."

Brainsby svjedoči o još jednoj posebnosti.
"Jednu stvar nikako nisam mogao shvatiti - već od samog početka vukli su za sobom nevjerojatan broj ljudi, a nisu to bili samo njihovi vršnjaci. U publici ste mogli vidjeti i majke i bake. A ta vrsta gledatelja, kad ste još početnici u malo uglađenijoj verziji heavy metal grupe, to je zaista neshvatljivo. Stvarno je nevjerojatno što su odmah od početka imali toliko obožavatelja."

Drugi novinar Phil Symens smatrao je isto kao i Brainsby da Freddie nije volio davati intervuje jer je, citiram: "u biti vjerovao da je glazba već sve rekla sama, a uz to, volio je svoju privatnost."



A Rick Sky je u svojoj knjizi "Život Freddie Mercurya" napisao:
"Kad bi Freddie na svojim slavljima izbio energiju, vratio bi se osobnom životu, gdje je bio veoma tih i plah. A baš tu plahost mnogo ljudi nikad nije primijetilo, zato što ju je skrivao iza svoje blistave javne maske. Bio je plah prvenstveno u društvu ljudi koje nije poznavao. Uvijek sam imao dojam da onog drugog mora upoznati prije nego što bi s njih počeo razgovarati. Ali kad bi vas upoznao, bio je odličan prijatelj. Imao je oko sebe krug vrlo bliskih ljudi, i te je pozivao u svoju kuću. Beskrajno je cijenio odanost. Kad je jednom netko iz tog uskog kruga ljudi prodao priče o njegovom životu, strašno ga je povrijedio, jer je Freddie smatrao je da ima pravo očekivati da ćete respektirati njegovu privatnost ako vas je pustio u svoj život."

Freddie respekt apsolutno zaslužuje, a nas ipak nije ostavio bez odgovora. Svi odgovori nalaze se u njegovim pjesmama.