Za sve je kriv ananas!!!
Dobro jutro 
ruljo!!!
Izvinite zbog budućih pravopisnih grešaka, nisam još došla sebi od sinoćnjeg ludila!
Dakle,ekipa (Baldinho,Carica-Marica,La Kisha,Tomkica,Fatalna Cimerica,i moje Smotanstvo) družila se u "opasnom" Or-ka koralu. Večer je protekla u iščekivanju, La Kisha je čekala Fuzića-Guzića, Tomkica osobu x, kao i Cime osobu y. Carica također nije bila u apsolutnom elementu jer Č. nije bilo na vidiku. Baldinho nas je svih zabavljao, bio je duša zabave! Moje Veliko Smotanstvo 
je bilo very good raspoloženo, i baš kako pjesma, "ništa mi ne uspje to veče pokvarit". Ipak neću kukat previše, jer ipak da nisam probala nebi ni znala bi li uspjela, zato savjetujem svima da probaju(svejedno o čemu se radi!) Život je prekratak da bi se žalilo za propuštenim stvarima, zato ništa ne treba propuštati, i nikada ne žaliti. 
Jedino je šteta što nismo ponijeli fotić, baterije su se punile.
Kolege bloggeri će zasigurno dati još poneki detalj, stoga neću suviše pisati...
Pozdrav od Festine Lente 
...
31.03.2006. | 08:11 | 7 K | P | # | ^
Za sve je krivo SUNCE!!!
Ciao ekipice,društvance, "Moćna trojko"...
Kratak raport sa vikenda u Korčuli: bilo je kratko ali slatko! Izašla sam na tamošnje "mondeno" okupljalište raskalašene korčulanske omladine, "Dos Locos" .Sve mi je bilo po gustu, i muzika i ekipa, completamente! Osvrnut ću se na jedna manje mio događaj; jedan dundo, od svojih 40 i kusur godina, koji inače ima ženu i dvoje dječice, čapava se moje male sekice! Uf, kako sam ga deknula laktom po sred leđa!
A sad događaji od četvrtka: 
ekipica Fatalna-Cimerica, Lakeisha-Gauchos, Carica-Marica, Tomkica-Livela, La-Mia-Pila, Ana-Mari-Pari, I-Van-Gar, Lee-Dee-Ya, pojačane muškim ogrankom: Zorbić Čorbić, Vickić-Grickić i Smoke-Man, je izašla na mondeno okupljalište dubrovačke študentarije, za čiju se glazbu ovog četvrtka pobrinuo Sandro Agazzi. Maroons-Zloćko, kao i Nix-Sufix iznevjeriše nas svojim nedolaskom!!! Dalje od Or-Ke Korala nismo ni stigli. Fatalnoj Cimerici se ostvarila jedna velika želja, La-Mia-Pila je bila u akciji. Sve to je u svoju memoriju pažljivo skenirao Zorbić-Čorbić, koji je vjerovatno žalio što nije pao na kolegičin šarm dok su sjedili u separeu. Meni je kao i uvijek bilo lijepo vidit ekipu koja se veseli i uživa. Sutra je študentska u Skippića, moram to vidjet! Tamo će se zasigurno naći članovi Mi-Kud-ovske ekipe. U četvrtak se također izlazi, svi zainteresirani neka se jave.
Puno sunčanih dana i dobrog provoda želi vam Festina Lente (Rara Avis)!
27.03.2006. | 14:04 | 3 K | P | # | ^
I wanna rock your soul...
Evo, drago društvo(tutti gli ragazzi da universita) i draga ekipice(Lakeisha,Carica, Cimerica,Tomkica), Festinica se vratila! Ne,nije zeka-peka! Vratila sam se u život! Kao što (ni)ste primjetili, nekih tjedan dana sam bila u veeelikom brokenu,ali sad je sve ok, posložile su se neke kockice... Zato se slažem da je za neke stvari ipak potrebno vremena da se prebrodi! Zapravo oporavak je počeo negdje u četvrtak kada se raja počela skupljati u Festininu stanu! Scena poznata: artiljerija razasuta po stoliću, fridž puncat kog-laš-a, cajke deru i mozak peru, ekipica u transu...Milina! Obzirom da smo bili primorani da krenemo ranije prema kafiću s najjeftinijom cugom, a fridž se tek napola ispraznio, ostatak je potamanjen u subotnje predvečerje.. Ekipa je bila kvantitativno osiromašena, bile smo samo Lakeisha, Carica i ja, ali kvaliteta je bila na zavidnoj razini...
Da završim sa četvrtkom-->dakle, čitavu večer smo bili u tom malenom prostoru(ponekad to i nije loše, poneki se frajer fizički dobra izgleda ogrebe, pa onda ti njega okrzneš pogledom, pa onda ko fol treba on proć, onda ti...stara šema...sve je isto kao prije!!! Na opću žalost legica Lakeisha nije stigla upoznat malog Fuzića-Guzića, pa je to nadoknadila u subotu! ;) Legica Carica je čitavu večer obarala frajere sa nogu!! Bravissimo! Ja i legica Tomkica smo se srele negdje na pola puta prema mome stanu(tu priču znamo samo nas dvije ;) ). Ne bih smjela puno pričati obzirom da moj identitet nije tajan. Reći ću samo da sam ostvarila jedan svoj cilj! ;) I eto tako prođe četvrtak...i dođe subota...
Dakle, legice Lakeisha i Carica su došle kod mene u 21:15 (ako mene pitate prerano, taman sam se počela tuširat pa sam zamalo odletila niz skaline). Scena općepoznata: artiljerija, ko-laš, čoko-lada, cajke, i fotić koji je zabilježio vrijedne trenutke raskalašenosti studentica Mikuda-a.
Drama je za gledati...Neke materijale posjeduju i navedene legice na mobićima! I tako smo mi oko 00:00 bile u gradu. Grad puncat frajeritosa debilitosa, zauzetitosa, a najviše je bilo ipak frajeritosa goodguzitosa! "Moćna Trojka", kako nas od milja zovem, otišla je prvo do Trokadera, gdje je vladala prevelika gužva, svako malo te neka ručica kao slučajno štipne za guzu, uglavnom brzo smo bile vani...Navratile smo do još nekih mjesta u gradu, pa završile u Capitana, kad tamo još veća gužvara, ali to nije spriječilo "Moćnu Trojku" da zavlada svojim dijelom prostora... Carica je upoznala Vatrenog, Lakeisha Fuzića-Guzića, a Festina, eh...zamalo, zamalo, ma svašta se zamalo desilo... Kući smo došle oko 6 ili 7... Neki su još uvijek pod dojmom, a ja kažem: pa naravno!
Bilo je tu još ponekih detalja koji bi samo pokazali kako su muškarci kad su pijani strašni i prestrašni krelci, ali mislim da pijanom čovjeku ne treba zamjeriti...
Sve vas lijepo pozdravlja, Festina Lente!
20.03.2006. | 15:13 | 5 K | P | # | ^
Glavu gore, šibaj dalje!!!
Zapravo nemam volje pisati, umorna sam od pizdarija, a imam i suviše posla... Ovih dana događaju se veliki preokreti u mom životu, na vlastito zadovoljstvo!!! Postavljam si pitanje nakon dosta niskih udaraca nekih osoba pitam se; Pasti u depresiju, zavući glavu u pjesak,biti razočaran? Ili šibati dalje,ne odustajati od svojih uvjerenja? Bez puno razmišljanja biramovo drugo!!! Luv ya all Festina Lente! 
15.03.2006. | 14:39 | 3 K | P | # | ^
I feel good...mmm...so good!!! Iliti KONTRAPLAN?!
Za ovo lipo raspoloženje je zaslužan http://orebiclife.blog.hr
Baš su me oduševili,pratim ih već neko vrijeme, imaju zanimljive dvije galerije slika(nadam se da će ih biti još!!!)Znam i koliko im taj blog znači, pa kažem, samo naprijed!! ;) Najviše o životu u Orebiću saznajem od bliskog izvora, moje sestre koja tamo stalno boravi, nešto kao radi a najviše izlazi.
Sinoć sam nešto vrlo zanimljivo gledala na HTV-ovoj emisiji KONTRAPLAN. Glavni akteri emisije su bili Dubravko Merlić, Ruža Tomašić,? Dundović(MUP) i ? Sessa.
Tu sam emisiju gledala u nevjerici, ma zapravo mi je bila smješna! Iako je cilj gospođe Tomašić bio dobronamjeran, svojim nastupom u emisiji nije postigla željeni cilj, da raskrinka (??!) narkodilere na Korčuli. Možda ima prvo iskoristiti svoj položaj kako bi vratila pravdi sunce na lice, ali čitava priča graniči s klevetom, i nema ni zrna uvjerljivosti. Suglasna sam da je potrebna cjelokupna suradnja roditelja, MUP-a i Ministarstva pravosuđa ali to se ne bi smjelo potezati prethodno po medijima.Gospođa zasigurno ne zna kakvu moć ima televizija, pogotovo nacionalna. Pokušala sam se staviti u kožu nekoga tko o Korčuli nema blage veze i shvatila da je emisija dodala negativan prizvuk tom prelijepom otoku. Stvarno sam dobila dojam da se puno toga promijenilo od kada sam zadnji put bila doma. Možete biti mirni jer tamo ima droge nešto manje negoli po ostalim mjestima. U jednoj policijskoj akciji hvatanja dilera koja se odigravala u luci jedan policajac je rekao "Budite sretni što smo na otoku, pobjegli bi oni nama da smo na kontinentu."
Gosti, a pogotovo voditelj su bili nepripremljeni, malo se govorilo o Korčuli, malo o Splitsko-dalmatinskoj županiji (??!!?). Zapravo se pitam kako si HTV može dopustiti prikazivanje tako sramotne emisije?!
11.03.2006. | 13:18 | 2 K | P | # | ^
No name
Ovih dana sam opet pod dojmom, i pitam se postoje li normalne osobe...Ma naravno da postoje, još uvijek sam optimistična.Inspirirana sam nedavnim događajem. Onda si mislim, ma tko je on da mu pišem pjesme, tko je on da mu dokazujem da baš ja pišem te pjesme, tko sam ja da mu se čudim kada nije neke stvari u svojih 23 godine shvatio, tko je on da misli kako samo on pati i da ga nitko ne može razumjeti, kao da je samo njemu teško...ma bullshit...nema se smisla truditi...never mind...idem dalje, požurit ću polako...;)
08.03.2006. | 14:54 | 5 K | P | # | ^
I sing my song to you ;)
J. evo jedan stih nabrzaka za tebe ;)
Nikad neću dopustiti da te netko rasplače,
neću podnijeti da budem daleko od tebe,
uvijek ću se pitati dali ću te vidjeti sutra,
sanjaš li slatke snove, sretna jutra...
;)
04.03.2006. | 15:38 | 0 K | P | # | ^
I FEEL LIKE...
Osjećam noćas kao da lebdim,
i kao da tebi snovima letim,
osjećam se kao na krilima leptira,
dok sjaj svetiljki ispod mene se igra...
Zvjezdanom nebu ruke pružam,
kao da tražim da me nježno grli,
nebo me prima, vine u visine,
u beskraj svoje vječne tišine...
Budim se, osjećam miris soli,
osjećam zrake sunca na svome licu,
dok jutro sviće i miluje pučinu,
otvaram oči i osjećam toplinu...
- 17:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #
hvala. osjećam se puuno bolje nakon ovako lipih versi (j. 03.03.2006. 18:32)
PJESMA LJUBAVI nas dvoje daleko od sveg misec nas pazi iz gnjezda svog dok nas vjetar miluje poput paperja, noć osvezava blaženom rosom. naši pokreti kao jedno, i da se svijet sruši mi bismo u vječnost trajali. moje srce sa tvojim razbija oblake tuge dodji da nas more opije PJESMOM O LJUBAVI eto jedna na brzaka (j. 03.03.2006. 18:47)
festina...svaka ti dala...vode iz bokala... :))) (maroons 03.03.2006. 23:45)
J. ovo je bilo baš slatko od tebe... Maroons, i tebi svaka dala, ja ti poklanjam lutku na napuhavanje, samo zamjeni za neku ženskog roda ;););) (festina lente 04.03.2006. 09:45)
03.03.2006. | 15:39 | 0 K | P | # | ^
Pjesma za dobro jutro!(a nekima i za laku noć!)
BUDI ZVIJEZDA
U suton, kad mrak prekrije sve,
kad mjesec i zvijezde zavladaju nebom,
poželi da si jedna od zvijezda i
da možeš vladati svijetom.
Dok hladno je i snježi,
dok mjesečina ocrtava obrise u noći,
budi zvijezda što me prati,
zvijezda što će vječno sjati.
02.03.2006. | 15:40 | 0 K | P | # | ^
Fajter do kraja...
Ovih dana prisjećam se vremena kada u mom životu nije bilo sunca ni smijeha. Navršavam godinu i po normalnog života. I nije to obilježeno nekom nostalgijom, čisto je podsjetnik na ono što sam proživila, "prevazišla" i naučila. Dovoljno je reći da se nekih dijelova tog komada života ne sjećam. Ovih dana pomalo sam rastrgana, zato imam potrebu napisati nešto ovakvo. Prije 2 godine sam prestala vjerovati u druge ljude, u prijatelje, u ljubav...Bilo je to preekstremno čak i od mene. U zadnjih godinu i po se dosta toga promjenilo,pa sam se ponekad osjećala umišljeno, previše samouvjereno, i bilo mi je vrlo neugodno zbog toga, nisam navikla vjerovati u sebe i u svoje sposobnosti. Ali danas mi je to nešto najnormalnije. Znam koliko neke ljude nerviram, ali i zato me boli briga. Neki misle kako smatram da su glupi, ali ja u to čisto sumnjam, nikada o nikome nisam na taj način razmišljala. Sumnjam i u to da bi nekome tko zna TKO JE I KAKAV JE, to išta i značilo. Znam da meni ne bi. A to da mislim da imam zeru soli u glavi,mislim. Ja znam i zašto to mislim. Znam i to da neznam puno toga ali se tješim da sam mlada i da imam vremena naučiti. Ako se netko zato osjeća ugrožen,omalovažen, neznam šta bi na to rekla. Uistinu mi to nikada nije bila namjera. Znam i to da nije svako zlo za zlo, i da sve što je crno zapravo je ponekad sasvim druge boje, ovisi od perspektive gledanja. Ponekada sam mislila da me moje roditelji ne vole, jer zašto bi mi onda rekli nešto što je tako bolilo. A istina je bolila najjače. Nadam se da će i ovaj post bar nekome pomoći da shvati, bar neku sitnicu, da bar nekoga potakne na razmišljanje. Takve smo mi Ribe, uvijek mislimo globalno, želimo spasiti svijet, pomoći ljudima da shvate, da se osjećaju bolje, želimo mir...Znam da mene ne zanima šta drugi rade, dok ne diraju u mene. A i onda, pokušavam ostati smirena. Sve je nekad bilo upravo suprotno, mislila sam o sebi sve najgore. Jedna osoba se probudila, bilo je to moje drugo ja. Jedna osoba me potaknula da se probudim. Nju sada držim na pijedestalu, nju nikome ne dam. Najviše od svega volim svoje roditelje, ali oni o meni nisu znali ništa, rijetko kada smo razgovarali o osjećajima. Sigurna sam da su neki događaji njih pogodili i više nego mene, s jedne strane nas povezali a s druge rastavili. Više ništa nije bilo kao prije. Jedno sam naučila: naučila sam se brinuti sama za sebe. Spoznala sam prolaznost života, i shvatila to kao nešto normalno. Mama&papa su me uvijek odgajali da poštujem druge, da nikada o nikome ne ovisim, da samo ako radim i ČUVAM mogu nešto imati, naučili su me da nikada nisam sama, da se borim i da nikada ne odustajem, jer uvijek imam sebe i njih,ljude koji me vole takvu kakva jesam. Naučili su me da voljeti ne znači ići "niz dlaku", već naučiti uputiti kritiku na pravi način, ali se još uvijek trudim naučiti kako na pravi način primiti kritiku, jer voljeti znači truditi se pomoći drugoj osobi da postane bolja osoba. Oni su mi uvijek bili najbolji primjer, i zato danas ponovno vjerujem u ljubav, i u poštovanje i u razumjevanje. Zato vjerujem da postoje normalne veze. Poslije njih tu je i moja mlađa sestra, koju volim zato što je toliko drugačija od mene, volim je i znam da ona voli mene, i nikada neću dopustiti da nas itko razdvoji, posvađa. Obitelj prije svega. Ljubav prije svega. Danas volim svoju smotanost, usporenost iliti flegmatičnost, volim svoju zamantanost, volim svoj povremeni neobuzdani smijeh(znam da će nekome bar nakratko uljepšati dan), volim svoju sklonost kratkoročnom zaljubljivanju, da kažem kraće, volim sebe i žao mi je ako to ikome smeta.
Da napomenem još jednom, ovaj blog nije obavezno čitati ni komentirati,nije me potrebno ni respektirati, ni voljeti. Sve je to fakultativno....
- 19:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #
moglo bi se shvatiti kao epopeja sebi no ja sam tvoj post ipak dožiivio malo drugačije. čestitam kolegice na pronalaženju onih bitnih spoznaja o životu. da bi se se do njih došlo treba puno toga progutat.. drago mi je da ste sa samom sobom na ti. (sufix 01.03.2006. 21:20)
mislim da su ovo definitivno dani životnih spoznaja... bravo mala, samo tako naprijed, znaš da sam uz tebe... ;) (maroons 01.03.2006. 23:29)
Sve ovo festina je spoznala prije godinu i po kao što sam napisala. Moglo bi se shvatiti kao epopeja, ali kada sam započela s pisanjem, nisam razmišljala o tome na taj način. Znaš ono, došlo mi, nešto me inspirisalo...I opet sada imam isti feeling kao i prije toliko, da jednostavno imam nekakav teret, da sam ograničena i da mi treba malo promjene, zapravo da moram skinut jaram i krenuti dalje... (festina lente 02.03.2006. 09:42)
01.03.2006. | 15:41 | 0 K | P | # | ^
