nedjelja, 29.04.2007.

Back in time with a dream

Ellarin tiho uzdahne i zatvori oči. Pred sobom vidjela je lik žalosne djevojčice. Djevojčice koju je nekad dobro poznavala.
Naslonjena na vrata promatrala je grad. Osijetila je potrebu da ode iz njega. Nije se mogla vratiti u stari dom. Nije pripadala ljudima. Sada je osijećala da ne pripada niti vilenjacima. Svi oni bili su toliko različiti od nje. Razumjeli su mnogo više nego što je ona mogla razumijeti, ali nisu shvaćali njenu ljudsku stranu.
- Ellarin! – začuje Salarondov povik .
- Možeš li mi ti objasniti što mi se događa? – upita ga Ellarin.
- Sve ovo ti je neobično. Normalno da je da se čudno osijećaš. Ali uskoro ćeš se osijećati kao da si ovdje provela čitav život – kaže Salarond.
- Kad su me odveli ljudima? – upita Ellarin.
Salaronda kao da je iznenadilo njeno pitanje. Nekoliko trenutaka je šutio, a zatim progovori: - Ne sijećam se.
- Ne vjerujem ti. Nikome ne vjerujem – kaže Ellarin i ode.
Salarondu priđe Lauren.
- Zašto joj ne kažeš? – upita.
- Ne znam. Možda bi to bila pogreška. Ona se više ne sijeća i možda je bolje da tako ostane.
- Počela je proživljavati prošlo doba.
- Uvjerena je da su to snovi.
- Nedostaje mi. Želim da se vrati.
- I meni nedostaje. Više neće biti isto.

- 14:13 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.04.2007.

I feel no pain I feel no sorrow

- Ti...ti si mi to učinila!
- Ne. To što si proživjela sada dijelovi su tvojih sijećanja koja ti se vraćaju – objasni Lauren. Ali ponovno tako da Ellarin nije ništa razumjela.
Lauren se spremala ustati ali ju Ellarin snažno povuče za ogrtač.
- Ja, ja pripadam ovom narodu. Zar nisam vila kao i ti? Zašto se toliko razlikujem? Zašto je od mene sakrivena vaša istina?
U njoj se gomilao bijes, zbunjenost.
Lauren je stajala do nje, hladna kao i inače.
- Tvoja duša poprimila je previše ljudskosti. Previše je vremena prošlo. Kao da te ne poznajem. Osijećam kao da mi više nisi...
Naglo zastane.
Ellarin je prvi puta u njezinim očima primjetila promjenu. Žalost. Žalost za nečim izgubljenim.
Zatim ode. Tiho, bez riječi, bez ikakvog zvuka.

- 23:02 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.04.2007.

Nothing left inside me

Nejasni obrisi počeli su poprimati svoj oblik. Večernja svijetlost blago je obasjala prostoriju. U kutu sobe, u polutami stajalo je dvoje vilenjaka. Njihova lica bila su u sijeni.
Ellarin se pokuša podignuti ali zbog snažnih bolova u glavi ponovno legne. Kad su to primjetili, vilenjaci koraknu prema njoj.
Svijetlost koja je dopirala kroz prozor osvijetlila je njihova lica. Ellarin ih konačno prepozna. Fergoth i Lauren sjednu na tlo do niskog ležaja na kojem je ležala Ellarin. Šutjeli su.
- Što se događa? – upita Ellarin.
- Ne brini se. Samo snovi – odgovori Fergoth mirno.
Ellarin ga pogleda. Na njegovom licu, u njegovom pogledu nije uspijevala pročitati ništa.
To što je Fergoth nazvao snovima činilo se previše svarno. Lauren je šutjela. Čekala je da Fergoth izađe iz prostorije, a zatim se obrati Ellarin:
- Ono što si proživjela mnogo je više od sna.
Ellarin kimne zagledana u Laurine ozbiljne sive oči.
- Odveli su je – šapne.

- 13:33 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Priča o zaboravljenom vilenjačkom kraljevstvu



Nekoć bi se nečujno kretali šumama. Plesali bi na čistinama uz prekrasne melodije njihovih instrumenata koje ljudsko biće ne može ni zamisliti. Njihov narod nekoć je bio zaista mnogobrojan, a živjeli su kao jedno, u skladu, miru i zajedništvu s prirodom. Slobodni kretali su se poput vjetra. Danas ljudi više ne vjeruju ali oni svejedno postoje



I nešto o meni:
čudna
komplicirana
izgubljena
volim: metal, životinje, umjetnost, šumu, more, ljeto, groblje, svijeće, nadnaravno, mitologiju, crnu boju, knjige...



Nemoj željeti da budeš sve, budi ono što jesi i trudi se to biti savršeno.

Hours Passed In Exile
What if some things are destined to failure
What if some things are never meant to be
What if someone never sees
What if someone never opens
What if somehow we are different

Though I never claimed to be right
Give to me the benefit of doubt

I brought you fires
That you put out
I brought you fires
For I cannot be without
I came with sadness
But this my shattered heart can't bear

What of the times in exile
What of the hours passed
What if touches seem too trivial

You can never tell me I'm wrong
A song I've heard so long

So what if healing takes forever
So what if time is meant for others
So what is left is but a shatter
And what is broken can't be whole


Dark Tranquillity
Death And The Healing

A windstorm dropped a bird from the sky
It fell to the ground and it's wings broke and died
But when the time got by, back to sky it flied
'cause the wings healed in time and the bird was I

Time is the death and the healing
Take your last breath, 'cause death is deceiving
Time is the past, now and tomorrow
Days fly so fast and it leaves me so hollow

A snowstorm blew inside a wolf's eyes
And the frozen tears covered all the mountainsides
But then the time got by and the wolf died
And someday that wolf would be I

Wintersun



Mordred's Song

I've lost my battle before it starts
My first breath wasn't done
My spirit's sunken deep
Into the ground
Why am I alone
I can hear my heartbeat
Silence's all around

See hate will rise
So don't come closer
Fear your child
Born with a king's heart
But hate fooled me
And changed my cards
No one asked if I want it
If I liked it

Pain inside is rising
I am the fallen one
A figure in an old game
No Joker's on my side
I plunged into misery
I'll turn off the light
And murder the dawn
Turn off the light
And murder the dawn

Nothing else
But laughter is around me
Forevermore
Noone can heal me
Nothing can save me
I've gone beyond the truth
It's just another lie
Wash away the blood from my hands
My father's blood
In agony we're unified

I never wanted to be
What they told me to be
Fulfill my fate than I'll be free
God knows how long
I tried to change fate

Blind Guardian




Sea Of Faces

I see the city lights all around me
Everyone's obscure
Ten million people each with their problems
Why should anyone care

And in Your eyes I can see
I am not just a man, vastly lost in this world
Lost in a Sea of Faces
Your body's the bread, Your blood is the wine
Because you traded Your life for mine

Sometimes my life it feels so trivial
Immersed in the greatness of space
Yet somehow you still find the time for me
It's then You show me Your love

And In Your eyes I can see
And in Your arms I will be
I am not just a man, vastly lost in this world
Lost in a Sea of Faces
Your body's the bread, Your blood is the wine
Because you traded Your life for mine

If only my one heart
Was all you'd gain from all it cost
Well I know you would have still been a man
With a reason
To willingly offer your life

I am not just a man, vastly lost in this world
Lost in a Sea of Faces
Your body's the bread, Your blood is the wine
Because you traded Your life for mine

Just one in a million faces

Kutless