četvrtak, 25.01.2007.
Novi nastavak
Jedne noći dok je Ellarin čvrsto spavala Salarond primjeti gomilu tamnih obrisa koji su se približavali. Nije se iznenadio jer je znao tko su oni. Ehteri, Argrothovi podanici u potrazi za ostacima pločice. Salarond u nekoliko trenutaka pod tamnim oblakom prašine ponovno postane zvijer. Nakon što je probudio Ellarin jurne među drveće i pritaji se budno motreći okolinu. Ellarin se brzo razbudi shvaćajući zašto ju je Salarond probudio. Ehteri su bili već sasvim blizu, a Ellarin se uplaši ne vidjevši nigdje Salaronda. Nakon nekoliko dugih trenutaka tišine i neizvjesnosti sve se počelo odvijati strahovitom brzinom. Ellarin je napalo nekoliko desetaka bića prosječne visine čovjeka. Ellarin nije uspijela vidjeti njihova lica pod teškim kacigama, a osim toga nosili su masivne oklope i mačeve. Iz tame iskoči vuk bijesno napadajući stvorenja pokušavajući razderati nezaštićene dijelove njihovih tijela.
U žaru borbe glasno uzvikne: - Ellarin trči! –
Ellarin spretno se provlačeći među ehterima stade trčati kroz šumu. Trčala je neobično brzo neprestano imajući osijećaj da prstima gotovo i ne dodiruje tlo. Odjednom zastane. Bila je potpuno sama. Trčala je tako kratko a već se veoma udaljila od mjesta gdje se odvijala borba. Nisu se čuli ni krikovi ehtera. Znala je da Salarondu treba pomoć ali nije znala kako da mu je pruži. U rukama je čvrsto držala jedan dio pločice. Oko sebe začuje dahtanje i prigušeno režanje.
- Salaronde? – upita tiho.
Nitko se ne odazove.
- Salaronde? – šapne ponovno.
Režanje se ponovi ali ovaj put glasnije. Na svijetlost mjesečine izađe nekoliko krupnih vukova. Najkrupniji mužjak priđe Ellarin i ponovno zareži. Ellarin shvati sa joj postavlja pitanje.
Uskoro će se tvoje sposobnosti početi razvijati. Prisjeti se staričinog pisma.
- Trebam pomoć – kaže Ellarin u nadi da će je vuk razumjeti.
Vuk načini pokret glavom nakon čega se približe ostali vukovi. Ellarin krene trčati, a vukovi za njom. Približivši se mjestu gdje se Salarond borio na izmaku snaga čopor uskoči u pomoć divlje napadajući ehtere. Snažnim očnjacima trgali su im nezaštićene udove, a ehteri su ričeći od boli padali na tlo. Zemlja se topila njihovom krvlju. Neozljeđeni ehteroni u bijegu su prelazili preko njihovih tijela.
Uskoro je bitka bila gotova. Čopor vukova je nestao u dubini šume ostavljajući Ellarin i Salaronda same među raskomadanim leševima dok su se rijeke krvi slijevale niz suhu tvrdu zemlju
- 23:40 -
ponedjeljak, 08.01.2007.
...................................
Ellarin je stajala kao okamenjena gledajući u ono što je malo prije bio ogroman vuk. Pred njom je stajao vilenjak. Bio je nešto viši od Ellarin, njegova duga tamna kosa padala mu je preko blijedog lica i ramena. Isticala mu je tamno plave oči koje su joj se činile tako poznate. Sijećala se pogleda stranca koji se sad stajao pred njom.
- Poznajemo li se od prije? – upita Ellarin.
- Ne – odgovori Salarond i skrene pogled.
Znala je da laže ali nije mogla shvatiti zašto. Poznavala ga je tako kratko, ali osijećala je bol koju je Salarond nosio. Neizlječivu bol iz prošlosti. Odlučila je da mu više neće postavljati pitanja.
Nastavili su put. Ellarin je koračala prva, a Salarond nekoliko koraka iz nje. Šutjeli su. Šutjela je i čitava šuma. Tišinu su prekidali jedino zvukovi njihovih koraka.
Za čitatelje:
U zadnje vrijeme nemam baš inspiracije i volje za pisanjem. Možda napravim malu pauzu dok se ne skupi nešto ideja, a možda me već sutra nešto pukne pa odmah nastavljam s pisanjem.
- 19:19 -
srijeda, 03.01.2007.
Nastavlja se...
Argroth je stajao na rubu litice dok se ispod njega miljama daleko prostirao bezličan krajolik kamena i prašine. Iz dubine ponora odjekivali su glasovi strahovite boli i očaja. Dozivali su smrt da ih oslobodi užasa kojeg su trpjeli zarobljeni zarobljeni na granici svijetova. Ali ovdje smrti nije bilo, nije bilo niti života.
Argroth je ispunjen pohlepom i žudnjom za moći stajao između Enhola i Tharu držeći dio pločice koja mu je ispunjena energijom pržila ruku, ali on na to nije obraćao pažnju, ništa nije osijećao. Pogled mu je bio usmjeren prema daljini gdje se okupljala vojska. Uskoro će ih pustiti da prijeđu granicu, njihova snaga bliži se vrhuncu, uskoro će svijet biti njegov. Na njegovom bijelom licu zatitra zloban smiješak. Pogled mu se spusti na krhotinu pločice koju je držao. A oni neće moći ništa učiniti, pomisli i glasno se nasmije.
Ratnici su se približavali. Zrakom se prolomi zaglušujuća buka teških neujednačenih koraka i krikova.
- 19:34 -
