sKA ONO

28.11.2005., ponedjeljak

Svako naše malo misto...

Pokušaji (samo)zavaravanja i negiranja onoga što je bilo više nego očito,opet nisu urodili nikakvim plodom.Ni trulim,šta je najžalosnije.
Moja očaranost emo-punkerima doživjela je jedno veliko razočaranje.
Uspješno izbjegnuto kolektivno opijanje petkom navečer izazvalo je veliku sreću i tugu u meni.Istodobno.

I tako,hodam ja ležerno kroz ne tako veliku gužvu,kad odjednom naleti mlada nadobudna wannabe alternativka koja je,potaknuta glazbom Cinkuša,nevjerojatnom brzinom i snagom skočila u wannabe gužvu i pritom mene opalila šakom u oko.
A ja ni kriva ni dužna.Ah,zaboravljam Murphyjev zakon.

Riskirajući da se sličan incident ponovi i iduće subote,ovaj put bez Cinkuša,skupljam pare za idemo-se-napit-bit-ce-puno-kul-bendova-i-zgodnih-studenata-i-studentica,a.k.a. brucošijadu Filozofskog.

hate/kill/destroy/:
-burek s mesom zbog odvratnog smrada u 5 ujutro
-tramvaj broj 31 zbog nesnosne gužve
-guranje kroz gužvu zbog boli u rebrima i hlača s mirisom pive
-polupijano trčanje kroz gužvu zbog već spomenute pretrpljene duhovne i fizičke boli
-garderobu zbog gužve i debila
-brzoplete odluke zbog optužujućih pogleda i broja 7
-nadrkane redare zbog skoro razbijenog fotoaparata
-prekide zbog tužnih ljudi i agresivnih pjesama
-nedilju zbog...hm..za ovo mi treba poseban post

worship/admire/love:
-flyere zbog multifunkcionalnosti
-spontanost zbog žvakaće gume i neopisivo lijepe večeri
-brucošijade zbog studenata i večeri dalmatinske pisme
-Novi Sad zbog nepojmljivo dobre muzike
-velike torbe zbog toga što nisam bila ni svjesna koliko toga može stat u njih
-buseve na relaciji St-Zg zbog najslađih blizanki na svitu
-anti-jebače zbog najoriginalnijih uleta
-najzbunjenijeg lika kojeg sam upoznala zbog Dolibasije
-fotoaparate zbog toga šta su uvijek tu

hvala,you saved the day:
-zaposleni nesebični ljudi
-mama
-vraćanje dugova
-izviđači i sposobnost orijentacije
-osmijeh
-------------------------UPDATE-------------------------
A lipo je meni mater govorila da se toplije obučem.Uvik mi to govori.A jebiga,šta sad.Nije ni prvi ni zadnji put da san bolesna.
Al zašto sad?!?Zašto baš sad?
Oću ić u školu!Oću ić na kavu!Oću pjevat i šetat pasa!Oću na brucošijadu,oću na ZeKaeM...
Ali neeeeee....zašto bi ja sad bila zdrava kad imam hrpu toga za napravit?!?
Uvik mene uvati fibra kad mi ide sve super?!?
A da ne zaboravin koliko mi je DOSADNO doma..Straaaašno...
Pozdrav svima koji su zdravi..ne znate koliko ste sritni!

- 17:42 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (21) -

22.11.2005., utorak

Blood stained lip and a fucking shotgun of snow

Današnji dan,popraćen vidno niskom temperaturom donio je,osim snijega,i neke druge jednako loše stvari.
Počevši od jako glupo i nepotrebno iskorištenih 8+13 kuna,preko neuspjelih pokušaja pisanja smislene i u podosta područja upotrebljive književne vrste,do bezobraznog izravnog napada na moju osobnost i privatnost,barem što se tiče organiziranja vremena,ako tu uopće ima privatnosti.
Zanemarimo li i usput idealnu i nepobjedivu kombinaciju fizičke iscrpljenosti,psihičke nestabilnosti,mentalne nespremnosti i emocionalne smrti,also known as killer combination za totalno uništit čovika do kraja,dan je bio na dobrom putu da se,uz svesrdnu pomoć mojih kolega iz cd-playera,izvuče iz krize svih mogućih oblika i veličina,no to se po dobrom starom Murphyjevom zakonu nije moglo dogoditi.Jer "nikad nije tako grozno da ne bi moglo biti gore" i "sve što može poći po krivu,poći će",a kao što je općepoznato,te parole svakodnevno uzvikuju glasovi u mojoj glavi(dobro,barem 4 od njih 5...),pritom povećavajući mogućnost da se iste situacije zapravo i dogode.
No,poučena prijašnjim vrlo sličnim iskustvima,odlučila sam se kao Feniks ilištajaznamštaveć dignut iz pepela,iz sjene,sa stolice i krenuti u novu,bolju budućnost blještavo osvijetljenom stazom,asfaltiranom cementom uspjeha i dobitaka,sa klupicama od sreće i smijeha...
_*_*_*_*_*_*_*_*_*_*_*_*Bullshit!*_*_*_*_*_*_*_*_*_*_*_*_
Odlukom koja je rezultirala mojim buntovnim ponašanjem i odbacivanjem svega ponuđenog,pa makar to bilo i dobro,zapravo sam nesvjesno samo sebi štetila.Pritom sam još i usnicu raskrvarila.Odbacujući svaku pomisao na nešto drugo osim muzike,zablokirala sam.A na satu ne smijem slušati discman?Joj,nitko mi to nije rekao.Baš neobično,mislim,uzmemo li u obzir činjenicu da idem već 10 godina u školu.
No dobro,nakon lažnog sjaja u očima kojeg,onako usput,mrzim jer me samo podsjeća na nedostatak iskrenog istog,ona linija koja je inače grafički prikaz mog raspoloženja,naglo se podigla.Za cijelih 0,75.Bez većih nadanja,krenula sam istim putem,po posoljenim stepenicama.
Pomišljajući na sve stupove,automobilske gume i uglove koji uopće postoje u mojoj ulici,ono malo divno stvorenje je na mene skočilo tek što sam,umorna,gladna i smrznuta otključala vrata koja su dala naslućivati da nikog nema kod kuće,time što su bila zaključana dva puta.Uz već uobičajeno lajanje,skakanje,režanje i sve popratne radnje koje ta mala neman može obaviti u panici i neizdržljivoj boli zbog 5 sati provedenih zatvoren u kući,u neindetificiranom pokretu nastradao je moj šal,što je bilo dovoljno da zamrzim cijeli svijet..barem ono što je od njega ostalo od igre Rizika u mojoj glavi,u kojoj sam uvjerljivo i bez sumnje bila glavni gubitnik.A dok sam razmišljala o velikoj uroti za koju sam bila sigurna da protiv mene spremaju svi stanovnici ovog grada,pa čak i onaj netko gore,debeli vozač plavog Fiata me nemilosrdno vratio u stvarnost skoro me pregazivši nasred zebre,na kojoj,in case you didn't know,ja imam prednost.Ne ti..JA!
Kao pokvarena trešnja na vrhu šlagom prekrivenog voćnog kupa u jeftinoj slastičarnici u vlasništvu albanske obitelji,počeo je padati snijeg.Taman da poništi sve grozne stvari koje su se danas dogodile i pretvori ih u još gore.Smješak na mom licu bio je očekivan.I zaista,nasmijala sam se.Onda kad je ružna plavuša zapela cipelom za poluraspadnuti komad ružnog smeđeg kartona na mokroj ulici.
...A čuperak na mojoj glavi sve je to sa zanimanjem pratio.

- 16:35 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (18) -

20.11.2005., nedjelja

blondi,ja san ti razmisljala!ajme,jel te bolilo?ma nije,onako,samo malo

Come up to meet you, tell you I'm sorry
You don't know how lovely you are
I had to find you, tell you I need you
Tell you I set you apart
Tell me your secrets, and ask me your questions
Oh let's go back to the start
Running in circles, coming up tails
Heads on a science apart

Nobody said it was easy
Oh it's such a shame for us to part
Nobody said it was easy
No one ever said that it would be this hard
Oh take me back to the start

I was just guessing at numbers and figures
Pulling the puzzles apart
Questions of science, science and progress
Do not speak as loud as my heart
Tell me you love me, come back and haunt me
Oh and I rush to the start
Running in circles, chasing our tails
Coming back as we are

Nobody said it was easy
Oh it's such a shame for us to part
Nobody said it was easy
No one ever said it would be so hard

joj ja bi sad samo pisme objavljivala

Postoji li mjesto
gdje možeš sakriti srce?
Od mene...

I biti potpuno hladna.
Kao meso u ledu?
Kao prvi snijeg...

TO ne možeš i neznaš.
AL uporno se trudiš.
Ponovo.
Da pokažeš sve što nisi -
što u Tebi nikad nisam vidio

I moreš otić lipo na kraj Svita
AL naša jubav nemore se smrznit na silu.
Sa obe strane – želja duboka
vuče nas nazad u ovu bajku...

Moje Nebo za Tebe je plavo
i ako padneš – Ko će da te skupi?
I ovaj put...
Ma šta da znala ili govorila
Pobić od mene?
To je uzaludan trud...

Mislija san...
Kriv je svit - šta više Tvoj ne mogu bit
Mislija san...
Kriv san ja - jer san tebe satrat zna...

Da' san najboje o sebe
da bi bija blizu Tebe
I još uvik iman Voje
za učinit ništo boje
za Nas...

AL sada znan.
Ti nemaš srce kao ja.
Da ga daš.
I biraš uvik lakši put.

AL šta vridi da se raduješ?
Ka' bez borbe nešto dobiješ
TO ne vridi Ništa.
Skoro Ništa.
Skoro nikad.

Mislija san...
Da' ćeš mi puno dice, sritan vik
Mislija san...
Znači Ti šta smo skupa odrasli...

Ja još uvik iman Voje
za učinit ništo boje
Da bi najboje o' sebe
ka' bi bija blizu Tebe.
Za Nas...

AL vidin sam.
Ti nemaš srce kao ja.
Da ga daš.
I biraš uvik lakši put.

AL šta vridi da se raduješ?
Ka' bez borbe nešto dobiješ
TO ne vridi Ništa.
Skoro Ništa.
Skoro nikad.

TO Ti ne vridi Ništa.
Viruj meni.
Mislin na te...

Ako češ Ništa - uzmi Ništa.

Ja iden ća...

Jerbo Te volin
a nebi smija.

AL TO san ja.

TO san ja.

- 00:29 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (7) -

16.11.2005., srijeda

"Ako te svi živciraju,možda nije problem u njima."

sad je 23:23
glupa ura.

jesti,jesti,jesti,jesti,jesti,jesti,jesti.ne.

bolje tamo nego tu.bolje tamo nego tu.bolje tamo nego..tamo?bolje tu nego tamo?
koliko vam je vremena potrebno za jutarnju higijenu?
sjedite li često?
volite li algebru?
a zubare?

glupo pisem.glupo se ponasam.glupo govorim.glupo izgledam.glupo razmisljam.glupo drzim olovku.glupo mijesam kavu.glupo glupo glupo glupo glupo

ko zapravo odreduje onda "obicnog" kretena?
moje mijesanje kave.malom zlicom.ne zlicom,žlicom.

nisam gladna i ne trebam biti.

zbog koga da izgledam?

mi smo jedna velika sretna obitelj u kojoj svak svakoga traca kad god stigne.i ljubimo se.joj kako je to divno.

ne ljubimo se onako..ma da.to je vec filozofija.
trebamo li bit pijani?

zdjela kokica,dvd.cokolada.
petak

smijem ti se,svijete!
smijem ti se..u ružnu facu!
odjebi me.

- 23:23 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (6) -

13.11.2005., nedjelja

zapravo

Znate onaj osjećaj..joj,i ja pitam gluposti.
Ofkors da znate..
Da..
Ono kad čovjek misli da zapravo radi pravu stvar.Kad misli da zapravo zna što radi.
I zapravo se sve čini kao jedino ispravno.A sve šta se čini bitnim je zapravo totalno nebitno.

Zapravo..zapravo ja ne znam o čemu pišem.Ni o čemu razmišljam.
Jer mi se zapravo sve čini velikim.O,i neobičnim.Da,jako čudno..
Mislim da su zapravo svi ljuti na mene.Da ja zapravo nemam pravo ništa nikoga pitat.Jer bi napravila nešto krivo.
Zapravo ništa nije kako se čini.
Zapravo smo svi lažni i umjetni.

Koji onda kurac radimo?
Zašto se pretvaramo?

A svi smo zapravo debili.

Heh,koliko zapravo u jednom postu..previše.
Al zapravo,nije me briga.
Šta je zapravo sve to?
Sve šta se dešava?
Koliko zapravo ima istine?
Ili nema?

zapravo ništa.
jedno veliko ništa.

- 14:01 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (9) -

06.11.2005., nedjelja

How am I suppose to recover myself when I don't even understand my disease?

c/p dijela teksta od 15.04.2005.(petak)
Shvativsi da se vrtim u krug..trebalo mi je ovo.
Mrzim kad nemam kontrolu nad svojim životom,nad bilo čim što uključuje mene,moje postupke i razmišljanja.
A situacija je takva da nemam kontrolu nad ničim.Uopće.Nikakvu...

Koliko toga još moram napraviti?Koliko još gluposti moram učinit da bi svatila da i ja imam osjećaje,da i mene boli?!?
Sama sebe uništavam.Ne znam razlog.Iako nije bilo toliko davno,ne sjećam se.
Sad više nije ni bitno…
Znam samo da sam ja kriva.I moji glupi filmovi.Nisam dovoljno iskrena.Ni prema sebi,a kamoli prema drugima.

Kočnica.Ne volim je.Jer ne upravljam ja njome.Ona upravlja sa mnom.
A tako bi tila sve reć.Bilo kome.Imam osjećaj da ja to mogu.Ali ne mogu.Ne,ne to šta je jedino i samo moje,šta nitko drugi ne zna.
Možda to i nije razlog svih ostalih gluposti,problema,razmišljanja,filmova..ali predugo je prisutno u mom malom,naizgled običnom,monotonom životu da bi to pustila samo tako.Pustila da neko drugi kontrolira.
Kočnica.Previše sam rekla.

Jednog dana,kad kočnica zahrđa i kad napokon ja budem nadređeni u tom «odnosu»,e tad ću ja nekome sve ispričat.Možda tada već to bude daleko iza mene.Nadam se.
A i ako ne bude,niko mi neće pokušavat pomoć,jer ja sve mogu sama.Moći ću..Ako ne danas,ne sutra..a onda možda preksutra.

Ne rade mi svjetla.U magli sam.U gustoj magli teških,neugodnih osjećaja.Neki su mi novi.Ali lijepo mirišu,premda izgledaju zastrašujuće.Zapleću mi se pod noge.

Sama sebi sam čudna.
Kako me drugi vide?
Jer moje ogledalo ne priča istim jezikom kao i ja.
Kaos.
Zapravo ne znam kako se osjećam.Ironija je u tome što sam sretna.Jesam li?!?...Objektivno gledajući,trebala bi bit sretna.Barem ja tako mislim..želim.Kako sam samo sebična.
Mada ne vjerujem da je ovo povrijedilo određene ljude.(Ali ako nastavim ovako,moglo bi.)
Vrijeđam sebe,ali sam toliko otupjela da me više ništa ne boli.Ne osjećam više bol.Suze sam odavno prekrižila na listi pokazatelja tuge.
Mislila sam da će to bit kratkotrajno. Ali nije. Kriva sam,priznajem.(Kome?Sebi?Ne vjerujem ti.)Ne tražim ništa,samo podršku.Da znam da ja to mogu.
Nda..mogu.Kako?Ne znam.Valjda postoji netko pametan tko će mi objasnit.Znam,znam da postoje stručnjaci za to…Kako sam onda došla ovdje?

Žalosno je šta je meni to postalo normalno.Svakodnevnica.Rutina.Samo od sebe.Nisam to htjela.
(Opet lažem.)

«…In your mind,in your mind
It all goes down in your mind.
One foot on Jacob's ladders,
And one foot in the fire
And it all goes down in your mind…»

- 21:43 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (11) -

02.11.2005., srijeda

"ovih dana karavan novih osecanja ide nizbrdo ili mozda samo izgleda tako?to je splet okolnosti,ovih dana zuji ti u usima.."

And I don't want the world to see me,
'Cause I don't think that they'd understand.
When everything's made to be broken,
I just want you to know who I am.

pocela san pisat jedan post.o nekom spletu okolnosti..nekakvoj sudbini..valjda.
pa san izbrisala to.
pa san pocela pisat nesto zapravo.
ono..sta se ZAPRAVO dogada...pa san i to izbrisala.a rekla san da necu vise brisat postove koje napisen,ma kako god oni glupi/besmisleni/losi bili...i da,necu vise.samo sad.jer me sve zivcira i za nista me nije briga.hm.glupo.nema veze.to sam zapravo ja.neko mi je reka nesto sta me jako izbacilo iz takta.nesto u stilu:ah,pa ti nemas vise onako puno komentara ko prije.like I really care??da,ko da ja to pisem zbog komentara.pisen da izbacin sve iz sebe,i onda se osjecan bolje.nekad.nekad ne.al to sad nije bitno.pisem ako san sretna.pisem ako imam problem.pisem ako sam ljuta.tuzna.nervozna.jel bitno koliko imam komentara?nije.god damn.i onda san danas gledala kako su ljudi glupi i kojim se pizdarijama bave.ok,mozda je u meni problem.mozda san ja ta koja je glupa i debilna.mozda se JA zapravo bavim pizdarijama.hm.nekako bas i ne,a?!?jel bitno ko je s kim.ko je sta kome reka.joj daj.sta te briga sta je meni?meni zapravo nije nista.samo neman toliku potrebu komunicirat s ljudima.nekim.da.dobro.s vecinom ljudi.i kao,prije sam bila takva i takva.dobro,prije.sad nije prije.niti ce poslije bit prije.niti cu bit odma sada odma takva i takva.mislin onakva ka prije.necu.jer me sve to skupa jako ljuti i zivcira.nekad mislin,pa cekaj,njemu je super.on ima onaj neki svoj svit..ne razmislja o nicem drugom.ma kua.razmislja.je i ja gluposti pricam.e i onda ono s onim.da kao sad san ja kriva.ma daj molin te.mrzin kad mi onako kao slucajno i jako nevino nabija osjecaj krivnje pa se ja ko debil moram opravdavat.a to joj prilicno dobro ide.mislin,to da meni nabije osjecaj krivnje.mrzin kad s nekim osobama moram pazit sta cu rec.da neko ne bi slucajno nesto krivo svatija.ne smin nista rec sta mislin niti onako kako zapravo je.amo mi to sve divno lipo krasno da svi budemo sretni i zadovoljni,makar sve to skupa bilo lazno.joj daj molin te.kome prodajes price?i onda kad neko ode,amo ga svi skupa ogovarat.jeeeej!i daj se rijesi tog pocetnog stava.one glupe hladne suzdrzanosti.kao ja sam ljut.onda posli upadne s nekon sprehon,onako totalno hladno i s odmakom.ma daaaaaaaaj.uf.da.i ruka me toliko boli da san u stanju slomit je samo da maknen nazad ovu glupu kost koja me boli.ne mogu viseeeeee.boli me jebemu.ha ha ha.amo se svi smijat jer se to ocekuje od nas.hi hi hi.kako si ti superkul.jeeej.blago tebi.ajme.a one njegove glupe baze.jao.pa cekaj,jesu oni svjesni koliko je to neznanstadavisekazem.ispada sad da san ja cila neka anti i kontra i da se ponasan ko da san popila svu pamet svita i tako to.mozda nekome.da.ajde,jesam.samo ispucavan negativnu energiju.razmisljanja koja su mi visak.al takvih ima najvise i zivciraju me.no dobro.dalje.sad san opet ja kriva za to.mozda nekima ne ide do glave da nije to onako kako se cini.ok,ja sa svima pricam.i smijen se.i pokusavan ljudima pric s pristupom ok,amo bit prijatelji.neeeeee.nije to tako.jebenti slomit cu ovu ruku majke mi.ok.sad iden iskreno.rec cu sta iman rec.have no fear i tako te parole.stand strong stand proud sing loud.ocu.jer mi to samo bzvz zaokuplja misli i trosin vrime razmisljajuci o tome.kad znan da ne bi trebala jer je moglo odma od pocetka drugacije ispast.ovaj put nije bilo toliko do mene.hm.mozda...da.dobro,nema veze sad.bilo je.vidit cemo sta ce dalje bit.jebote ne mogu vise.osjecan se ko da me iskoristava.bezveze.to mi je jadno.i ja san jadna.uf.cekaj,o cemu ja uopce pisem?ne znan.samo mi se krecu prsti i slova se ispisuju..okej.dobro.idemo dalje.idemo nesto radit.ucit.pricat.rec.govorit.smisljat.bit pametni.idemo plesat.pjevat.idemo..idemo trcat.smijat se.ljubit se.idemo skakat.jest sladoled.letit.sjest na cestu.mahat avionima.slusat srecu.ajmo nesto radit!

- 22:28 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (12) -