borac

nedjelja, 25.02.2007.

Novi početak

Čitam tekst jednog blogera(nistnekuzim.blog.hr), i vidim naslov koji mi privuče pozornost: „Ništ ne kužim“.
Zamislim se i počnem čitati tekst. Hm, pa jako zanimljivo, pomislim si… Mislim da je to onaj pravi početak koji svatko treba napraviti. Možda je to najbolji početak nevjerovatnog putovanja kroz život. Staneš u jednom trenu svog života i pomisliš u sebi: Pa ja ništ ne kužim! I kada to sebi priznaš – e onda si slobodan od svih predrasuda, slobodan prijašnjih veza, mišljenja i uvjerenja. Sad si slobodan i pripremljen na ono što se stavlja pred tebe.
Tog trena zapaljena je nova vatra, novi plamen gori u tebi i ti si spreman svijetliti i rasvjetljavati.
Pozdrav svima koji su spremni na nove početke, na nove izazove, na novog sebe koji im nudi Isus.

subota, 24.02.2007.

posjet Zagrebu

Bio sam u Zagrebu. Jedan kratki dan, ali jedan dan prepun osjećaja i doživljaja.
Rano dizanje u 6, kretanje automobilom do Zagreba i stizanje u našu metropolu oko 9 sati. Bio sam sa prijateljem i bili smo prepušteni sebi sve do 16 sati, kada smo se trebali naći pred velesajmom. Ali i tih nekoliko sati bilo je dovoljno. Bio sam na trgu, glavnom, gdje tisuće ljudi šeću, trče, sjede, sviraju, prodaju, jednostavno rečeno sve je vrvjelo životom. Prijatelj i ja smo polako šetali, bez žurbe i gledali ljude oko sebe. Već dugo nisam bio u Zagrebu, gotovo godinu dana, a kada sam i bio to je bilo za Novu godinu i nisam baš šetao gradom… Nisam morao ići nigdje, niti žuriti da bi stigao na određeni tramvaj, jednostavno bilo je dovoljno što sam tamo.
Počele su se vraćati lijepe uspomene iz djetinjstva, a osjećaji koji su me preplavljivali bili su stvarno nešto novo. Iako je bilo ratno vrijeme kada sam bio u Zagrebu, rat zapravo i nisam osjetio. Sve što su mi zagrepčani pružili bilo je prijateljstvo i ljubav.
Znao sam samo da smo se usred rata našli među prijateljima i da smo bili sigurni.
Naslonio sam se na zid jedne zgrade i samo malo zastao. Puno puta sam nakon rata bio u Zagrebu i šetao njegovim ulicama, ali sada – sada je bilo drugačije. Ne znam zašto ni koji je razlog, samo znam da sam bio sretan, ispunjen, začuđen…
Htio sam otići do Jaruna, prošetati starim naseljem i možda vidjeti nekog prijatelja, proživjeti koju utakmicu baseballa, nogometa ili tenisa, vidjeti bunker pokraj zgrade u kojem smo vodili svoja „izviđanja“ i svoje „ratove“, vidjeti crkvu u koju smo redovito išli i molili za mir, vidjeti mjesta gdje smo do kasno u noć palili svijeće i molili krunice. Nažalost nisam stigao, ali to ostavljam na rasporedu za slijedeći put. Za sada ću se morati zadovoljiti s ovim kratkim posjetom mjestu gdje sam ostavio mali, ali jako lijepi dio svoga djetinjstva.
Odlazio sam iz Zagreba, bila je noć. Ulice su vrvjele automobilima, pješaci na svakom koraku, neonska svjetla kao da su me pozivala da ostanem još malo, a polako u daljini iza mene vidjelo se svjetlo koje je ispisivalo riječi: „Do ponovnog viđenja, neka ti ostanem u srcu!“.
„A sada laku noć tebi Zagrebe…“

subota, 17.02.2007.

par misli

"U ovom životu, odlučuješ o svojoj vječnosti!"
-Soren Kierkegaard

"Ne smijemo dopustiti
da pri kraju života
otkrijemo kako smo
živjeli samo njegovo trajanje.
Trebamo živjeti njegovu širinu
i njegovu dubinu."
-Diane Ackerman

"O, kada bih od svojega života
mogao učiniti
nešto priprosto i jednostavno,
poput bambusove frulice
koju Gospodin ispunjava
glazbom!"
-Rabindranath Tagore


"Tražit ću Te, Bože moj,
da bi moja duša živjela.
Tijelo moje živi od duše,
a duša mi živi od Tebe"
-sv. Augustin

"Život bez vjere,
nije život,
nego životarenje."
-Pier Giorgio Frassati

"Život je Božji dar vama!
Način na koji ga živite,
vaš je dar Bogu!"
-Leo Buscaglia

srijeda, 14.02.2007.

Valentinovo...

Evo možda je ipak netko bio toliko zaljubljen pa je pogriješio… čak i u google-u su moguće pogreške:-)

Da, prošao je i taj dan cvijeća, bombona, čokolada, kupovine, darova i (nezaboravimo) ljubavi. Čitao sam na netu, kako su se skupile neke manekenke i lijepo izjavile kako je valentinovo samo marketinški trik koji samo potiče kupovinu, a ne i prave iskaze ljubavi. Postalo je gotovo uvjetovano da se mora pokloniti neki lijepi (skupi) dar, i tek onda ćeš moći iskazati svoju ljubav prema tebi dragoj osobi.
Tijekom godina nisam se baš previše obazirao na taj dan, ali ova godina je bila drugačija. - zapravo meni je bila ista, ali nekakva napetost kao da se osjećala među ljudima kako se približavao taj dan. Svi su ga spominjali, bili oni sretni ili nesretni, imali oni ljubav ili ne,... jednostavno taj dan kao da je zaokupio misli svih ljudi. Moram priznati da sam se osjećao dosta čudno, jer nisam navikao da ljudi uopće govore o njemu. Prije sam imao dojam da je to sve malo tajnovitije, privatnije. Gdje su nestali oni dani kada si potajno dobio porukicu napisanu samo za tebe, osmjeh koji je bio namijenjen tebi, ali si ga sasvim slučajno primijetio, skriveni pogled i zarumenjeno lice, treptaj srca i drhtanje ruku...
P.S. Neka vam je sretan dan zaljubljenih ;-)

utorak, 13.02.2007.

podsjetnik...

evo čak i (skoro) 10000 posjeta...

Datum i vrijeme prvog posta: 03.01.2005. (00:46)
Vaš blog postoji 26 mjesec(i) i 11 dan(a).
Ukupno postova: 145
Ukupno riječi u svim postovima: 14668
Prosjek riječi po postu: 102

Znam, znam, jako sam povodljiv… svi daju neke statističke podatke pa moram i ja. Što mogu… nisam ni gledao ni brojao dane i mjesece provedene na blogu, ali evo odlučih pogledati pa da znam otprilike. I stvarno imao sam što za vidjeti. Ovaj blog, ovaj mali dio mene, ovo čudo tehnike i komunikacije živi i djeluje već više od dvije godine. Počeo sam vrtjeti film u glavi o svim događajima koji prate zbivanja na blogu, i mogu reći da mi se zavrtjelo u glavi. Počeo je bezazleno, jednostavno iz čiste želje da se izrazim ovom svijetu, da pokažem (koliko mogu) i malo pozitivnih stvari koje nas okružuju i koje se događaju.
Kad god sam napisao nešto na blogu jedan mali dio mene kao da je izletio da obiđe cijeli svijet. I stvarno, pisma, e-mailovi, komentari, obišli su cijeli svijet i ja sam samo stajao u čudu i promatrao. Često mi se znalo dogoditi da sam napisao tekst, objavio ga a tek onda zapravo pročitao. Kao da ga nisam ja napisao. Volim pomisliti da sam barem ponekada dao Duhu Svetom svoje prste da djeluje s njima. Često puta sam ih koristio u svoje svrhe sa svojim petljanjem, ali uvijek sa željom da On djeluje.
Puno hvala svima koji su posjetili ovaj blog, hvala svima koji ga i dalje posjećuju, hvala na mejlovima podrške, na pitanjima, na molbama i molitvama, zahvalama, kritikama, i na kraju (najvažniji) veliki i ogromni HVALA dragom Bogu koji je UVIJEK bio kraj mene. Koji je uvijek stajao sa strane i pozorno gledao što radim. Uz nadu da će i dalje biti kraj mene pozorno gledajući što radim…

Završit ću citatom D. Cesarića:
Teče i teče
teče jedan slap
što u njemu znači moja
mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara
i sja i drhće u tisuću šara.
I taj san o slapu da bi mog`o sjati
i moja kaplja pomaže ga tkati.

nedjelja, 11.02.2007.

Za dobre i loše dane

Kada sve
ko za inat krene po zlu
dignem glavu visoko, najviše,
ko da su najljepše pjesme za mene pjevane

ne dam se,
stisnem zube ko da je sva
snaga svijeta u mojim rukama
od srca smijem se kad je najteže

jer ja se gorih ne bojim
još mogu svjetove lomiti
i sve dok postojim,
još mogu ponovo krenuti

tu u meni još ima snage za sve
dobre i lose dane, je
dok ima još imalo nade
ja ću vjerovati

tu u meni još ima snage za sve
dobre i lose dane, je
dok ima još imalo nade ja ću vjerovati
da sreća postoji

bila sam sasvim sama
bez ikoga svog
na mojoj strani tek pošteno srce i Bog
jedini prijatelj u životu mom

sada znam
da je dovoljno bilo i to
sto je vrijedilo tu je i ostalo
drugi su bili tek lažna utjeha

Tu u meni još ima snage za sve
dobre i lose dane, je
dok ima još imalo nade
ja ću vjerovati
Nina Badrić

Koliko puta smo bili dolje... i ne samo nisko i dolje, nego smo dirali i hodali po dnu. I kada smo se već pomirili sa činjenicom da se nikada više nećemo moći izvući, tada je UVIJEK stigla ona ruka izbavljenja i pomoći.
Čudno je to,... zaboraviš na sve - posebno na Isusa, a onda stigne Njegova ruka. "...na mojoj strani tek pošteno srce i Bog - jedini prijatelj u životu mom." - kolika je sreća i blagoslov u onom jednom trenutku kada to čovjek uvidi i primjeti. Taj jedan trenutak čistog pogleda u Isusa koji stoji kraj tebe, može dati snage za cijeli život.
Okreni se, uhvati Ga za ruku i hrabro naprijed kroz život!

petak, 02.02.2007.

hm...

Neke ljude fasciniraju brojevi. Pa evo, samo za one koji vole neke zanimljive stavke…

Koje je najkraće poglavlje u Sv.Pismu?
- Psalam 117.
Koje je najdulje poglavlje u Sv.Pismu?
- Psalam 119.
Koje je poglavlje u središtu Sv.Pisma?
- Psalam 118.

Postoje 594 poglavlja prije Psalma 118.
Postoje 594 poglavlja poslije Psalma 118.
Zbroji ta dva broja i dobit ćeš 1188.
Koji je središnji redak u Sv.Pismu?
- Psalam 118,8.

<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?