Marketing
posjet Zagrebu
Bio sam u Zagrebu. Jedan kratki dan, ali jedan dan prepun osjećaja i doživljaja.
Rano dizanje u 6, kretanje automobilom do Zagreba i stizanje u našu metropolu oko 9 sati. Bio sam sa prijateljem i bili smo prepušteni sebi sve do 16 sati, kada smo se trebali naći pred velesajmom. Ali i tih nekoliko sati bilo je dovoljno. Bio sam na trgu, glavnom, gdje tisuće ljudi šeću, trče, sjede, sviraju, prodaju, jednostavno rečeno sve je vrvjelo životom. Prijatelj i ja smo polako šetali, bez žurbe i gledali ljude oko sebe. Već dugo nisam bio u Zagrebu, gotovo godinu dana, a kada sam i bio to je bilo za Novu godinu i nisam baš šetao gradom… Nisam morao ići nigdje, niti žuriti da bi stigao na određeni tramvaj, jednostavno bilo je dovoljno što sam tamo.
Počele su se vraćati lijepe uspomene iz djetinjstva, a osjećaji koji su me preplavljivali bili su stvarno nešto novo. Iako je bilo ratno vrijeme kada sam bio u Zagrebu, rat zapravo i nisam osjetio. Sve što su mi zagrepčani pružili bilo je prijateljstvo i ljubav.
Znao sam samo da smo se usred rata našli među prijateljima i da smo bili sigurni.
Naslonio sam se na zid jedne zgrade i samo malo zastao. Puno puta sam nakon rata bio u Zagrebu i šetao njegovim ulicama, ali sada – sada je bilo drugačije. Ne znam zašto ni koji je razlog, samo znam da sam bio sretan, ispunjen, začuđen…
Htio sam otići do Jaruna, prošetati starim naseljem i možda vidjeti nekog prijatelja, proživjeti koju utakmicu baseballa, nogometa ili tenisa, vidjeti bunker pokraj zgrade u kojem smo vodili svoja „izviđanja“ i svoje „ratove“, vidjeti crkvu u koju smo redovito išli i molili za mir, vidjeti mjesta gdje smo do kasno u noć palili svijeće i molili krunice. Nažalost nisam stigao, ali to ostavljam na rasporedu za slijedeći put. Za sada ću se morati zadovoljiti s ovim kratkim posjetom mjestu gdje sam ostavio mali, ali jako lijepi dio svoga djetinjstva.
Odlazio sam iz Zagreba, bila je noć. Ulice su vrvjele automobilima, pješaci na svakom koraku, neonska svjetla kao da su me pozivala da ostanem još malo, a polako u daljini iza mene vidjelo se svjetlo koje je ispisivalo riječi: „Do ponovnog viđenja, neka ti ostanem u srcu!“.
„A sada laku noć tebi Zagrebe…“
Post je objavljen 24.02.2007. u 22:35 sati.