dinajina sjećanja

nedjelja, 15.04.2018.

Zlatni rez...






Zlatni rez - čudesna tajna svemira

Priroda ima mnoge tajne. Jedna od njenih značajki je zadivljujuća ljepota i sklad koji otkrivamo u biljnom i životinjskom svijetu, od nježne strukture paukove mreže do nezamislivih proporcija galaksija koje se vrtlože u svjetlosnim spiralama predivnih boja. U srcu te ljepote posve je jednostavna tajna – davno otkrivena, proučena i definirana, ali ipak čudesna i uvijek iznova zadivljujuća. To je tajna koju zovemo – zlatni rez






Sectio divina...

U tišini misaonog režnja titra tajna vječnosti, bdijenje u carstvu snovitosti. Na zaslonu budnosti, u krugu trenutka se zrcali kvadrat. Magija me odnosi u pustolovinu traganja za istinom.

U odrazu Vitruvijevog čovjeka tvoje obličje.

Učinimo nemoguće mogućim. Začuh govor cvijeća. Razumijem ga. Zlatna spirala se uvija oko svijesti. Završava u dubini tvoga pogleda.
Tu počinje san odsanjan u dolini zelene rijeke.
Miris dozrelog grožđa se širi prostorom. Vino dobrih ljudi ključa u venama.
Drhtaji u krošnji vremena skladaju baladu o ljubavi. Podno Parnasa se lovor uzdiže obodom kruga, kvadrira Apolonov hram. Dogodio se zagrljaj božanstva i čovjeka, sna i zbilje.
Ćutim nestajanje sumnji i strahova.

Vidim vrtloženje nebeskih sfera, rast ruža i suncokreta, rađanje Nautilusa, izrastanje antičkih hramova, da Vincievih slika.

U tvojim očima moj lik.

Dijana Jelčić


Oznake: zlatni rez, sectio divina

- 08:08 - Komentari (36) - Isprintaj - #

utorak, 17.01.2017.

Zlatni rez...



Duboko u meni postoji mjesto koje osjećam tek slijedeći, iz zakona zlatnog reza iznjedrenu, titrajuću spiralu. Misaono stižem do početka vremena, do trenutka u kojem je nevidljiva ruka zlatnim srpom požnjela snop tmine i prosula sjeme života iz kojeg se rodio svemir. Ta mala zrnca svjetlosti, postadoše sunca koja će rađati život u galaksijama kojih su majka i čije su sjeme. Na jednom malom nevažnom zrncu prašine, u zabačenom kutku svemira, zače se klica iz koje će nići biće koje će postati njegova svijest. Svjetlost uranja u misaoni režanj, na zaslonu svijesti praznina, u kutu nutarnjeg svemira bljesak, titraj zlaćane zavojnice, božja iskra, lux primus, oči duše.

Labirint je rodnica duše, put traženja samoga sebe. Zlatna nit titra koridorima tmine, razotkriva misao o početku
vremena i ljudi. Tišinu vječnosti para urlik utrobe kozma, u baršunu tame prazvuk kaosa, iskreća vizija iskona,
izrastanje božanskih omjera, zagrljaj simetrije i asimetrije prostora.

Vrijeme tihuje, iz ničega, iz zakona tišine izranja život tako jednostavn i lijep. Iza nas mrkla noć, vrijeme usnulih breza i jecaja tužnih vrba. U rodnici duše sjaj božjeg oka, u romoru vjetra šapat tvog imena.

U ekliptici sunca muk, bonaca bijele svjetlosti, misterija njenog izvorišta i njena moć. U prizmi svjesti se prelama u boje,
u prostranstvima duše spektar grli spoznaju, ćutim porod prve istine. Bjela golubica zoblje zvjezde, objavljuje zoru vremena, zagrljaj pjeska i pjene, porodilište ljubavi.

Ruka kojom pišem je produžetak sreće, naboj energije, vječni ples atoma najdubljeg osjećaja. Oči duše vide dolinu zelene rijeke i magloviti oblak nepredviđene stvarnosti. Zrcali se u srcu. Tu u spektru prekrasnih boja nema granica ni mjerljivih ni dokazivih procesa.





U odaji ogledala i odjeka danas boje govore mjenama, iscrtavaju snagu doživljaja i ljepotu osjećanja osjećaja ljubav.

Dijana Jelčić


Zlatni rez

Oznake: zlatni rez, spiralna dinamika

- 08:18 - Komentari (28) - Isprintaj - #

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...