Priroda ima mnoge tajne. Jedna od njenih značajki je zadivljujuća ljepota i sklad koji otkrivamo u biljnom i životinjskom svijetu, od nježne strukture paukove mreže do nezamislivih proporcija galaksija koje se vrtlože u svjetlosnim spiralama predivnih boja. U srcu te ljepote posve je jednostavna tajna – davno otkrivena, proučena i definirana, ali ipak čudesna i uvijek iznova zadivljujuća. To je tajna koju zovemo – zlatni rez
Sectio divina...
U tišini misaonog režnja titra tajna vječnosti, bdijenje u carstvu snovitosti. Na zaslonu budnosti, u krugu trenutka se zrcali kvadrat. Magija me odnosi u pustolovinu traganja za istinom.
U odrazu Vitruvijevog čovjeka tvoje obličje.
Učinimo nemoguće mogućim. Začuh govor cvijeća. Razumijem ga. Zlatna spirala se uvija oko svijesti. Završava u dubini tvoga pogleda.
Tu počinje san odsanjan u dolini zelene rijeke.
Miris dozrelog grožđa se širi prostorom. Vino dobrih ljudi ključa u venama.
Drhtaji u krošnji vremena skladaju baladu o ljubavi. Podno Parnasa se lovor uzdiže obodom kruga, kvadrira Apolonov hram. Dogodio se zagrljaj božanstva i čovjeka, sna i zbilje.
Ćutim nestajanje sumnji i strahova.
Vidim vrtloženje nebeskih sfera, rast ruža i suncokreta, rađanje Nautilusa, izrastanje antičkih hramova, da Vincievih slika.