Jednom davno na maloj željezničkoj stanici u zenitu ljetnog dana upitah dječaka očiju boje sna
Odakle dolazi voda?
Iz zemlje, reče mi dječak
Mnogogodina kasnije u Dubrovniku na skalinama je trubadur sa gitarom i psom pjevao poeziju kiše...
Odakle dolazi voda? upitah
Ispričat ću ti jednu davnu priču
u tom će mi pomoći moja muza
kol'ko se može kad se nekog voli
i čudna kako je poezija suza... odgovori mi pjesnik.
Zarobiti ružin cvijet, pjevati kao slavuj i reći "Volim te", sa žudnjom da planet ispuni osjećanjima. To je bila njena želja. Sapho je svojim izričajem žudnju, čežnju i san, Ljubav pretočila u poeziju.
Nazvana desetom muzom, muzom poetike postojanja, ona još uvijek živi u nama.
"I sve ljupke pjesme što ih stvori nekad
Anakreontova lira
Izbrisalo nije vrijeme
Još uvijek žar i ljubav naša srca dira
Što ih je s pjesmama
Eoljanka, djevojka Sapfo
Povjerila zvucima harfe" odgovorih Horacijevim stihom...
Dlanovi neba padaju sve niže
i mrtva ljubav u osvit novog dana
a sve su, sve su jači zagrljaji kiše
i stara pjesma starih oceana...
Na delti ljepote,
Tamo gdje želje razbijaju tišinu
Neka zalutala barka
Spusti jedra na pješčanom žalu vjerovanja.
Ruke mjesećine raspletoše kose
Anđeoskog sjaja.
U Neptunovom hramu
Sirena dotaknu gitaru
I prosu plimu sreće.
Dva galeba poletješe u nebo
Krila punih tek naćetih snova.
Na pijesku u kapi oceana
Ostadoše tragovi jedne uspomene...
Bio je to naš dijalog o poeziju kapi... Voda osjeća, ona čuje, možda vidi, ali sigurno pamti i sjeća se, tvrdi nam današnja znanost.
Oćutimo moć vode, titraje kristala u sebi, osjetimo njeno djelovanje, to je jedan od oblika samoizlječenja, voda je lijek koji mi sami u sebi svojim sudjelovanjem u poeziji vode stvaramo.
Ispričat ću ti jednu davnu priču
u tom će mi pomoći moja muza
kol'ko se može kad se nekog voli
i čudna kako je poezija suza.
Niz tvoje lice sada teku rijeke
za nečim dragim što bez traga ode
a oči boje meda kriju lijepu tugu
i neku čudnu poeziju vode
Od mene samo sjećanje ti osta
i jedna rijeka za ljubavi što vapi
i nešto malo izmrvljena bola
i čudna, čudna poezija kapi.
Dlanovi neba padaju sve niže
i mrtva ljubav u osvit novog dana
a sve su, sve su jači zagrljaji kiše
i stara pjesma starih oceana
Da ja sam umro i više me nema
na mome grobu tek trubadur piše
u tvojoj kosi tuga vjetra spava
i čudna, čudna poezija kiše.
Zdenko Jelčić
Voda osjeća, ona čuje, možda vidi, ali sigurno pamti i sjeća se, tvrdi nam današnja znanost. Ispitivanjem kristala vode, znanstvenci su zaključili da kristali vode mjenjaju svoj oblik pri "slušanju" glazbe.
Pri jednom od eksperimenata je primjećeno da Bethoven- ova 9- ta. simfonija navodi kristale vode da se oblikuju u jedinstveni devetokraki kristal.
Kako voda zna da je to bila baš 9- ta simfonija?
Voda sama zatvara krug svog postojanja, iz mora odlazi u oblake, iz oblaka kao suze neba kaplje u rijeke, iz rijeka se vraća čovjeku, a iz čovjeka odlazi ponovo u rijeke, oceane, oblake. Protiće nezaustavljiva između prepreka na putu. Bat tuđih koraka je ne može smrskati, niti je bodež može probosti. Najmoćniji mač na svijetu ne može ostaviti ožiljka na njoj.
Čovjek izrasata u plodnoj vodi, u njoj oživi, u njoj se razvija do trenutka ulaska u svijet svijetlosti i zraka. Voda je energija, živo biće, jedinka na nivou molekule, energija koja mijenja svoje oblike, ali nikada ne nestaje. Voda osjeća, razumije, pamti. Prolaskom kroz čovjeka, ponovo se vraća u prirodu, susreće sa drugim molekulama pa tako širi i izmejnjuje podatke zapamćene u vremenu kada je bila u čovjeku.
Ovo je moje slobodno razmišljanje o memoriji vode. Tako si objašnjavam kako voda pamti tonove, kako sazna i osjeti, čuje 7 ili 9- tu Bethovenov- u simfoniju. Kasnije ih ponovo prepozna i razlikuje te po njihovom ritmu i tonovima svoje kristale oblikuje u sedmero ili devetokraki kristal.
Tek kada nastane suša, kada ožednimo osjetimo njenu važnost. Kada kiše ne prestaju, kada se rijeke razliju tada osjetimo njenu moć.
Voda pamti i naša duševna stanja, osjeća ono što mi osjećamo pri slušanju glazbe. Iskoristimo ta nova saznanja. Poslušajmo glazbu koja u nama budi ljepotu i lakoću postojanja, probudimo uspavane kristaliće vode u sebi.
Osjetimo njeno djelovanje, to je jedan od oblika samoizlječenja, voda je život.
