dinajina sjećanja

utorak, 17.01.2017.

Zlatni rez...



Duboko u meni postoji mjesto koje osjećam tek slijedeći, iz zakona zlatnog reza iznjedrenu, titrajuću spiralu. Misaono stižem do početka vremena, do trenutka u kojem je nevidljiva ruka zlatnim srpom požnjela snop tmine i prosula sjeme života iz kojeg se rodio svemir. Ta mala zrnca svjetlosti, postadoše sunca koja će rađati život u galaksijama kojih su majka i čije su sjeme. Na jednom malom nevažnom zrncu prašine, u zabačenom kutku svemira, zače se klica iz koje će nići biće koje će postati njegova svijest. Svjetlost uranja u misaoni režanj, na zaslonu svijesti praznina, u kutu nutarnjeg svemira bljesak, titraj zlaćane zavojnice, božja iskra, lux primus, oči duše.

Labirint je rodnica duše, put traženja samoga sebe. Zlatna nit titra koridorima tmine, razotkriva misao o početku
vremena i ljudi. Tišinu vječnosti para urlik utrobe kozma, u baršunu tame prazvuk kaosa, iskreća vizija iskona,
izrastanje božanskih omjera, zagrljaj simetrije i asimetrije prostora.

Vrijeme tihuje, iz ničega, iz zakona tišine izranja život tako jednostavn i lijep. Iza nas mrkla noć, vrijeme usnulih breza i jecaja tužnih vrba. U rodnici duše sjaj božjeg oka, u romoru vjetra šapat tvog imena.

U ekliptici sunca muk, bonaca bijele svjetlosti, misterija njenog izvorišta i njena moć. U prizmi svjesti se prelama u boje,
u prostranstvima duše spektar grli spoznaju, ćutim porod prve istine. Bjela golubica zoblje zvjezde, objavljuje zoru vremena, zagrljaj pjeska i pjene, porodilište ljubavi.

Ruka kojom pišem je produžetak sreće, naboj energije, vječni ples atoma najdubljeg osjećaja. Oči duše vide dolinu zelene rijeke i magloviti oblak nepredviđene stvarnosti. Zrcali se u srcu. Tu u spektru prekrasnih boja nema granica ni mjerljivih ni dokazivih procesa.





U odaji ogledala i odjeka danas boje govore mjenama, iscrtavaju snagu doživljaja i ljepotu osjećanja osjećaja ljubav.

Dijana Jelčić


Zlatni rez

Oznake: zlatni rez, spiralna dinamika

- 08:18 - Komentari (28) - Isprintaj - #

petak, 18.03.2016.

Vrtlog svijesti...



Uvjereni smo da sami, svijesno donosimo odluke i da onda dosljedno njima djelujemo u svakodnevnom životu. To je za nas samo po sebi razumljivo. Rijetko tko dolazi na ideju da mi ne radimo uvijek ono što smo odlučili, nego se svjesno odlučujemo za ono što već činimo.
Neurofiziolog Benjamin Libet je ispitivajući različite akcione potencijale u mozgu došao do zaključka, ipak postoji Freudovo podsvjesno " Ono", koje komunicira s mozgom prije čovjekove svijesne odluke
.




Pogledajte sliku i recite sami sebi koga vidite na njoj. Vidite li na njoj mladu lijepu ženu ili staricu?

Zagledajte se dobro i vidjet ćete da osoba na slici mijenja izgled. Sa slike vas pozdravljaju i mlada žena i starica. U vašoj glavi se upravo odvija revolucija vaše svjesne spoznaje.



"Oni koji proučavaju neurofiziologiju čovjekovog intelekta nalik su ljudima koji stoje na podnožju planine i pokušavaju dokučiti kako izgleda njen vrh skriven u maglovitim oblacima."
Penfield


U beskraju mogućnosti koje nam mozak svojim neprekidnim radom nudi, leži i tajna onoga što mi nazivamo ljudskom naravi, karakterom, duhovnošću. Iz spiralne dinamika neurona izranjaju naše osobnosti, naše želje, naša stvaralačka snaga, naši osjećaji i naša misao o svemu tome.

U glavi nastaje ljubav, mržnja, sjećanje, tu nastaju tuge i strahovi, pamćenje, spoznaja i doživljaj, kaže nova znanost o mozgu i potiče me na razumjevanje te izjave. Postavljam si pitanja da bih na njih pronašla odgovore.
Gdje je vjetar što mi mrsi kosu, vani ili u mojoj glavi?
Šta mi to osjećamo kada milujemo dragu nam osobu, svoje dlanove ili je to pak njegova koža?
Šta osjećamo kada nam se usne spoje?






Jedna zvijezda padom
dotaknu tišinu
Tvoje usne dio mene,
ruke u klupku neznanja
zapletoše stvarnost u
klupko snova.
Kao ljetna kiša
kapala su milovanja
tvoje usne
ozon sreće
a nebom je klizila ponoć
šireći miris
navlažene svile.



Poezija izrasta iz osjećaja koje ne znamo i ne možemo opisati. Mozak pri tome radi, stvara nove sveze kojima pretvara krv u šampanjac u našim žilama, ali ja još uvijek ne znam osjećam li ja moje dotaknute usne ili tvoje?
Gdje se nalazi okus čokolade?
U čokoladi samoj ili u mojoj glavi?
Zašto ja ne volim čokoladu?
Zbog njenog okusa ili zbog nekog novog sklopa nastalog okusom čokolade u mojoj glavi?


Noćas je vjetar
odsvirao requem
ugasio zadnji lumin
na oltaru želja
i odnio pepeo strahova
Noćas sahranih boli
na groblju bezimenih
na horizintu vrisnu zora
slaveći Fenixov let.


Poezijom već godinama pričam priču o revoluciji u mojoj glavi, revoluciji izazvanoj riječima koje šampanjac u mojim venama pretvaraju zamrzlu rijeku punu strahova.

Što se događa u mojoj glavi kada sam tužna?
Što je to što moje misli pretvara u poeziju suza?
Zašto prestajem plakati kada mi njegov osmijeh dotakne obraz?



"On osmjehom obrisa suze
s moga obraza
i reče mi
ja sam tu ali
ja sam umoran
budi kraj mene
budi tu
dozvoli mi
da budem kraj tebe
da ne budem sam"


Pišući poeziju, osjećam istinitost tvrdnje... naš mozak i misaono- osjetilno- osjećajno u nama djeluju zajedno, tu u univerzumu uma iz trenutka u trenutak se događa revolucija, vječni i neprekidni rat svijetova.


"Zatvorih njegov šapat među dlanove
i podignuh ruke ka izlazećem suncu
i vidjeh dva srca sjedinjena
u ovom velikom svjetskom ratu."


Da, rat svijetova, ta tajanstvena revolucija se događa u našim glavama, tu na vrhu svijeta u maglovitom oblaku snova se odvija cijeli naš život.

„Odakle dolazi ljepota“ Dijana Jelčić- Starčević, zagreb, 1987
„Umijeće svakodnevnog pokreta“ Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006


revolucija

Oznake: spiralna dinamika

- 08:08 - Komentari (22) - Isprintaj - #

utorak, 15.12.2015.

Spirala vremena...



Dobih knjigu na dar... poglavlje u njoj posvećeno meni... što reći nego hvala vam dragi prijatelju... usrećilo me vaše poimanje moga pisanja... destljećima... štiva koje tek 2007 poslah u eter... i vrednovanja onog davno napisanog i sačuvanog na već požutjelim papirima u škrinji uspomena... utjelovi ste ih ovim osvrtom... divno je zrcaljenje prijateljstva koje se ne gasi razdaljinama... zakon zlatnog reza... to je To...

Nema nikakve sumnje da Kozmologija nebeskoga vretena predstavlja novost suvremene hrvatske filozofije. I po toj novosti kao i po poetičnosti izraza ona predstavlja vrhunce literarne riječi na hrvatskom jeziku i ja osobno mislim da je Jure Kaštelan bio u pravu kada je za gospođu Dijanu Jelčić rekao da njena poezija jest njena ''pokora''. Tako bih i ja rekao da je njena kozmologija ''proviđenje'' koje nas cijeli život vodi nepoznatim putovima realnosti.

djelić iz knjige "Kozmologija zlatnog prstena"

Napisao:Zlatan Gavrilović Kovač u Adelaideu 31. 8. 2012.







U spirali vremena
čekah
skitnicu,
ludu
trenutka,
kralja bez
krune.

Tebe
usječenog
u pamćenje,
uklesanog
u sjećanje.

Susret i
rastanak
pod suncem.

U plavim
daljinama
nagnuće
sudbine,
u načelu
vremena
ritam
vjerovanja.

U tvojim
očima
san i
obećanje.

Pamtim.

Voda je
dolazila
iz zemlje,
u zraku oganj
ljeta
i naslućujuća
peta
esencija.

Zbrajah
godine.

U vjetru
osluškivah
glas Salomona,
odgovarah
srcem
zaručnice,
zavoljeh
miris smirne,
oazu
Judejske
pustinje
i grozdove
njene.

Sanjah kuću
od cedra
i svodovlje
od čempresa.

Razgovarah sa
srnama i
košutama,
zaklinjah
mjesečinu
za
blagost
njegova sna.

Bio si
strast,
bila sam
žudnja
dosanjane
budućnosti.

Dijana Jelčić...




slike... Salim Ljuma

spiralna dinamika

Roko Dobra

kozmologija nebeskog vretena

Oznake: spiralna dinamika, zakon zlatnog reza, kozmologija nebeskog vretena

- 12:12 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>