dinajina sjećanja

četvrtak, 20.04.2017.

Nježna je moć pamćenja...



Vrtloženje svijesti u misaonom krugu,
u imaginaciji koridora
zagubilišta.


Sjećam se sebe djeteta,
uzdrhtalog u traganju
za nedodirljivom istinom,
izgubljenog u slijepim
prolazima između
ulaza i izlaza,
između početka i kraja
lutanja.

Osjećah strah, spas je bila nevidljiva ruka stvaraoca umnoženih privida i njegova prevara. Nježna je moć pamćenja.

Sada u koridorima razlomljenih zrcala
vidim lice Dore Maar,
pitam se kako izgledam
gledana tvojim očima.

Top s Griča je davno prepolovio dan, Poslijepodne se kotrlja ka sutonu.
Još uvijek sam znatiželjna.

Zidna ura otkucava vrijeme,
gluho doba postojanja,
bezuvjetno trajanje
u tišini obićnog
poslijepodneva.

Javljaju se dvoumljenja, izazovi, odluke, sudjelovanje u nedokazivom bitku vremena. U otisku tišine vizija davnog zagubilišta prizemljuje. Uranjam u imago mundi, u sliku odsanjanog svijeta... u uzletu maštanja vidjeh siluete Prospera, moćnika nad prirodnim silama i duh Ariela u vjetru… ostvarivanje i sažimanje tajanstvenih ulomka beskonačnosti… kao predstava iznjedrena iz Oluje… dok je nad nama bjesnila oluja obavijale su nas niti snovitost… bio si Fernando… bila sam Miranda… osluhnuh glas vjetra… začuh tvoj glas u šapatu iz davnina…

Svako blago, svaka čast
Život dug i svaku slast
Sreću koja vječno traje
Sve vam to Junona daje…


Bila sam izgubljena u strahovima i pronađena u fascinaciji novoga. Dotaknuo me dašak nečeg bezimenog, kao blagoslov polja, ostvarenje obećanja i kraj iščekivanja, kraj bezvremenog putovanja vremenom.

Labirint ogledala je zrcalio inicijaciju u više sfere...

Nježna je moć pamćenja...
usrećuje...

Dijana Jelčić





Oznake: labirint zrcala, pamćenje

- 08:18 - Komentari (36) - Isprintaj - #

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se