Mailaj me NA KLIK

Mandarine i listopad

srijeda, 23.06.2010.

Društvo je odlazilo s tuluma, mnoštvo poznatih i nepoznatih, nije im svima ni pamtila imena, ionako su to bila lica nevažna, dostatna tek da se popuni kvota jedne zabavne večeri, još jednog vikenda koji će završiti u suživotu s praznom polovicom kreveta.

On je ostao među zadnjima cuclajući čašicu Jegera koja mu je ispala u trenu kad se je ošamario posred lica.
- Prokleti komarac... - promrmljao je kao neku ljutu poluispriku prikrivajući svoju neugodu izazvanu pogledom na svoje vlažno međunožje na svjetloplavim trapericama koje su mu stajale kao Nicku Kamenu iz prastare reklame. Pjevuckala si je u sebi " I promised myself " istog tog Nicka dok je po deseti puta proučavala to lice, markantnog muškarca kojeg nije mogla usporediti s nijednim poznatim niti manje poznatim glumcem, lice koje je bilo novo ali zanimljivo, lice koje je krasilo tijelo očuvano, trenirano, prilično rijetko za čovjeka u četvrtom desetljeću života. Pripisivala je to činjenici da se nije ženio pa je vjerovatno još uvijek pazio na svoj izgled kako bi imao uspjeha u svojoj, vjerovatno bogatoj karijeri lovca na avanture.

Pitala se s koliko je žena spavao, kako im se davao, da li je grub, nježan, bi li je ošamario dok ju nabija onako tvrd, velik.. Da li je velik, tvrd, svršava li prerano? Umalo se ošamarila i ona samo da prestane s nebulozama, odlučila je da će ga zaboraviti jer ne želi biti jedna od onih koju će spominjati na poslu uz kavu svom najboljem prijatelju ili još gore, cijelom uredu u stilu " Kako sam ju kresnuo ", " Ima sisu do jaja, izjebu sam ju ko kravu ", " E, kako mi je pušila... " i Bog te pitaj kojim sličnim izrazima.
Ispratila ih je jednog po jednog, sve tulumaše, posljednji je otišao on, sirovo " Bok, bilo je ok. " i stisak ruke koji ju je skoro presavio u struku.
Vidjevši da je pretjerao, opet je nešto promrmljao u stilu " izvini, baš sam brbljkalamburbur ", nije ga baš najbolje razumjela.

Zalupila je vrata za njim puna nekog bijesa koji joj je baš u tom trenu eruptirao ničim izazvan. Začula je čudan udarac i jauk izvana.
Otvorila je i vidjela njega kako se drži za čelo, bolnog izraza na licu.
- Htio sam se vratiti po mobitel, ostao mi na stolu, vrata su me spriječila... - razumjela ga je sve mada je sada mrmljao bolno. Opet mu je zalupila vratima pred nosom i otišla po njegov mobitel kojeg je očito namjerno zaboravio, jebala ga prozirna taktika. Bila je ljuta jer je bio neoriginalan. Odlučila je da će ga odjebat' i to opako.
Otvorila je vrata da mu pruži mobitel ali njega nije bilo.
- A kretena, ne vjerujem... - pričala je sebi u bradu dok se ogledavala po stubištu.

Zatvorila je vrata, odšetala do boravka i sjela. Gledala je u taj mobitel kao u Pandorinu kutiju. Odlučila je da ju neće otvoriti, odložila ga je i krenula se otuširati.
Oslonila se rukama na ljubičaste pločice prošarane nekim apstraktnim reljefima koji su stvarali slike svaki puta drugačije, ovisno o tome što zamisliš, podsjećalo ju je to na priču o poznatom slikaru koji je stvarao svoje umjetnine gledajući u pukotine na drvenim stropovima, stijenama, zemlji... Vruća voda ju je prala, bijes, umor i tuga su nestajali, prisjećala se njegovog lica i onog jednog pogleda koji bi htjela vidjeti dok je iza nje, u trenu kad ju nabija i govori posjednički: " Moja si... Samo moja... ", njegove ruke su na njenim bokovima, jedna se diže da ju pljesne po guzi...

Ruka joj je skliznula na trbuh, prošla je po bokovima i skliznula niže prstom, tamo gdje voli...
U tom trenu je osjetila nečiju ruku na leđima, htjela je vrisnuti ali nije mogla, ukočila se je od straha misleći kako će ju vjerovatno ujutro naći mrtvu i postati će vijest u novinama koju nitko neće čitati jer se igra svjetsko prvenstvo. Ruka joj je mahinalno poletjela prema slavini i tad se udarila, jako. Okrenula se je i ugledala njega. Ostala je ukočena.
Uzeo joj je bolnu ruku, pogledao je, podigao i poljubio s toliko nježnosti da se u tom trenu osjetila najsretnijom bebom na svijetu. Željela je da ju taj snažan muškarac ljubi, milimetar po milimetar, sve na njoj, da je grli, da joj tepa, da ju voli, ljubi joj i kosu, vlas po vlas i da taj tren traje zauvijek. Čula je i pjesmu " Take my breath away " u daljini, sve je bilo kao kadar iz nekog pičkastog filma osamdesetih, ali opet, prelijepo. Rasplakala se od sreće a on je usnama skidao suze s njenog lica i razmještao ih po njenom tijelu dok je stajala tako, nemoćna pod laganim mlazom toplih kapljica a on, tek je sada primijetila, obučen, mokar i dominantan, siguran u ono što radi. Bilo ju je baš briga što će pričati sutra na poslu. Zapravo i neće sutra, danas je subota - sjetila se je u toj bujici kaotičnih misli, osjećaja i nemoći, sreće, svega što je trenutno osjećala. Mislila je da je janje. On je papao njen but.
Skinuo se je spretno i brzo, htjela ga je, ali ne u sebi, nego samo da ga dira ali nije se mogla pomaknuti. On ju je pogledao primio za obraze i poljubio u usta. Opet onako, nježno. Neobjašnjivo toplo. " Tko kaže da mi žene ne volimo nježnost, oca mu jebem? " - mislila je u tom trenu punom emocija dok je i dalje plakala, sretna, ispunjena.
Prao ju je i ljubio neprestano, jedini dio koji nije dirao je bio onaj koji je htjela da dira, ali on se i dalje držao ramena, vrata, bokova, leđa, rebara, koljena... Sklopila je oči i osjećala...
Znala je da ju je podigao, onako mokru, nosio kroz hodnik u spavaću sobu, polegao na krevet. Ljubio joj je mali prst na nozi, pa onaj do njega, sve ostale, krenuo je prema gore, na koljeno, prema bokovima... Cijelu ju je izljubio, osušio, navlažio kao nikada nitko prije.
Zalijepio joj je šamar. Pasala joj je ta bol dok je ulazio u nju i ispunio ju cijelu, odjednom, tvrd i velik, taman njen broj. Istovremeno ju je ljubio, grizao, tukao ju lagano i posjedovao ju.
U tom trenu potpisala bi na zauvijek. Okrenuo ju je na trbuh i ispunio onaj san od prije.



Došao je na tulum.

Primijetio je da nikog ne poznaje pa je nazvao Marina da ga pita gdje je. Uskoro je shvatio da je promašio zgradu zato mu se i činilo čudnim da tulum nije na trećem, nego na prvom katu. Mislio je otići ali mu je Marin rekao da ne mora dolaziti, vlasnica stana u kojem je tulum se gadno porezala dok je pravila sendviče te ju je vozio na hitnu. Pozdravio je prijatelja i rekao mu da se javi kad bude gotov pa da se vide. Odložio je mobitel na stolić.
Snimio je nju, prelijepu i poželio ju, ali samo u trenu. Razmišljao je kako ne vjeruje u ljubav nakon svoje bivše koja ga je prevarila sa njegovom prijateljicom. Sjetio se Jerryja Springera i počeo vjerovati da ono nije samo show. U posljednje vrijeme je samo zavodio, nije još bio spreman za nešto više. Popričao je s par lijepih žena ali je zajednički jezik našao tek s jednim momkom koji se bavio dizajnom interijera, pričali su o bojama. Kasnije su se nekako razišli jer je mladić otišao bariti jednu od onih zgodnih žena. Vratio je sjesti, uživao u muzici i čekao da se Marin javi, vrijeme je prolazilo a njemu je postalo svejedno. U jednom momentu je osjetio komarca na licu i automatski se je maznuo, pošteno, muški, pritom mu je ispala čaša i prolio se Jeger po trapericama.
" A u materinu, sad sve i da hoću, ne mogu nigdje... " - mislio si je i ostao sjediti dok nisu svi otišli. Ustao je i on, posljednji, bilo mu neugodno zbog mrlje na trapericama pa se samo brzo pozdravio s njom skoro joj slomivši šaku. Htio joj se ispričati ali je zablokirao pa se samo okrenuo i krenuo prema stubištu. U tom trenu se sjetio mobitela i okrenuo se da joj kaže ali su ga vrata pozdravila direktno u čelo.
Ona je ponovo otvorila, izjasnio se i opet dobio vrata.
Skočio je dolje pogledati auto ali ga je usput legitimirao policajac tupog pogleda. Sjeo je u auto ali se opet sjetio mobitela pa se vratio gore. Kucao je, no ona nije otvarala.
Probao je kvaku i vrata su se otvorila. Ušao je kroz hodnik u boravak zazivajući je ali nije se javljala. Ugledao je mobitel na stolu i čuo šum vode u kupaoni. Mislio je da li da joj se javi glasno, ali je vidio kavez koji prije nije primijetio. Kroz prozor male kućice ugledao je hrčka kako spava ( čudno da spava noću - pomislio je ) te je odlučio da neće vikati. Pustio je muziku na CD -u, misleći kako će ju to nagnati da ga primijeti.
Vrata kupaonice su bila otvorena, ona je bila prizor iz filma.
- Jebeno - promrmljao je gledajući ju kako se mazi i dira. Odlučio je participirati u tom događaju pod svaku cijenu.

Marin je tupo gledao u mobitel.
- Ne javlja se. Tko zna di je zabrijao pijan. - reče i okrene se prema novoj djevojci ljubeći joj ruku. Kad ju je te večeri upoznao, odlučio je da ne želi svog prijatelja na tom tulumu. Uvijek je on bio taj koji je zaveo a Marin bi išao kući sam.

Muzika je prestala svirati, čuli su se samo zvuci nekih udaljenih koraka, ljudi koji nedjeljom idu na posao.




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se