Pogledala je u smjeru istoka i pitala se zašto je boli glava. Nitko joj nije znao reći istinu i odlučila je da je pronađe u snovima. Malo je prilegla i zaspala..

Sanjala je kako lebdi nad plavim prostranstvima Nepoznatog i prestiže letjelice koje su bile brže od nje, ali kao da su je puštale..Tu je odjednom naišla na zid i sad ju je još više boljela glava, a henrik s malim h joj je dao ledeno piće da se osvježi..Naišao je tu i pokojni Maršal, onako bez noge joj je izgledao savršeno stabilan, i dakako šarmantan.. Mislila ga je pitati jel istina sve o Bleiburgu, ali odustala je, ipak joj je ulijevao preveliko strahopoštovanje.. Ivica je bio uz njega kao i uvijek, e taj čovjek joj je odmah bio simpatičan, nije se mogla oteti dojmu da ga je već negdje vidjela..

Probudila se svježa i odmorna.
Ali u bolničkoj sobi.
Na aparatima.
nemojte voziti umorni.
Mogli bi se i ne probuditi.

Plakao je kao kišna godina kad je vidio da mu je mali mlohav. Svi su mu govorili da će to s vremenom proći, ali on je gubio nadu iz dana u dan. Ugleda on tako pčelu na zidu jedne stare seoske vodenice dok je bio na izletu u Versailles, sagne se i progovori:
-Alo, pčelo, imaš li kakav recept za mene?
Pčela se u taj čas pretvori u prekrasnu oblu i sisatu plavušu i njemu mali više ne bi mlihav, pardon, mlohav. Radio je satima kao veliki, ostvario mu se san.
San iz kojega se probudio.
Tad se zapitao što ljudi vide u plavušama i shvatio je da to njemu nije važno. Uto uletiše policajci u njegovu sobu, predvođeni samim Ministrom I.K. koji prozbori:
-U ime zakona kontinenta Hrvatske pisanog od druge strane ljudi kao i običnih tako i suda koji će vas suditi, na temelju naših izvida i sumnji radi uočeni ste za hapšenje kao pogodan da se pobunite, zato vas molim da se ne opirete snagama mira i reda koje će vas sada,ovaj čas istog trena privesti.
Uze on nato pištolj i opali sebi posred čela, prije nego što je Ministar stigao uzviknuti SEPRAJZZ prigodom uručivanja čeka na milijun Eura koji je dobio od pokojnog rodjaka oporukom u kojoj je izričito zamolio svog prijatelja Ministra da mu kroz malo akcije uruči ček.
Ovaj put policija je bila na mjestu događaja na vrijeme i bez sumnje su riješili slučaj.

Suze

ponedjeljak, 21.05.2007.

Prolazio je kraj prozora na kojem je plakala mlada žena.
-Zašto plačeš, ljepotice?
-Ne plačem, kretenu, režem luk..Gdje si vidio da žene danas plaču, zar misliš da je bilo tko toga vrijedan?
-Oprosti na smetnji, samo sam htio pomoći.
-Boli me ona stvar što si ti htio, loš ti je ulet.
-Ma koji ulet, glupa kravo, vi žene ste stvarno kokoši i guske, što je muškarac bolji prema vama, vi ste gore, pa koji vam je kurac?!
-Onaj kojeg nemamo, konju jedan i majmune, kad smo već kod zoologije, samo vrijeđati znate,a nemate pojma kak je to kad svaki mjesec krvariš po sedam dana,a nedaj Bog da vas prisile da rodite,makar i malog miša...Aj odjebi od mog prozora!
-E baš neću, ovo je javna površina. Kaj je,pere te sms?
-Nije sms, nego pms, idiote neuki, aj se goni više, nisam raspoložena za edukaciju nedozrelih dječaraca..
-Vidjela bi ti ko je dječarac, kad bi te ja dohvatio..
-Da, tipično muški, samo bi hvatali i prijetili..Pas koji laje ne grize.
-Je, je, a vi ženke bi samo lajale i trošile našu lovu.
-Za tvoju informaciju, ja sama zaradjujem za život.
-I zakaj si onda plakala?
-Rezala sam luk, idijote dvostruki. Eto dokaza da vi muškarci ne slušate kad vam žene nešto govore..
-Eto dokaza da vi ženke nemate smisla za humor.-reče on i otključa daljinskim svog Ferrarija na drugoj strani ulice.
-Ej, čekaj, pa nismo se ni upoznali!!-zavapi ona.
-Imala si priliku.-odvrati on i nagazi na gas.

Prave prilike se rijetko dogadjaju i jako ih je teško prepoznati.
Treba uvijek biti ljubazan prema kulturnom neznancu. To se može dobrim vratiti.