Promatrao je labudove kako plutaju umjetnim jezerom. Oni ga nisu bili svjesni ili to nisu htjeli pokazati. Zamišljao je kako ih tjera kamenjem,ali mu to i nije bila neka ideja,radije će odrasti u miru. Godinama kasnije sjedio je na obali i promatrao te iste labudove ili možda njihove potomke kako plutaju,ali i prilaze mu kao da žele s njime pričati. "Sve se mijenja..."-pomislio je nakon nekog vremena.
Skinuo je odjeću i skočio u hladno jezero uopće ne mareći za iznenadjene ptice koje su u panici kružile oko njega ne znajući da li da bježe ili da ga napadnu. Nakon nekog vremena plivale su uz njega,čak se i utrkivale do obale.
Zaboravio je gdje je ostavio odjeću. Možda i nije zaboravio,ali je nije bilo tamo gdje je mislio da treba biti.
"Možda su je labudovi sakrili..."-pomisli i nasmije se.
Čovjek ponekad ispadne sam sebi glup,makar na sekundu.
Raširio je ruke i lebdio na vodi,okružen ništavilom tišine,mira i lakoće koja ga je obuzimala,kao pred san.
Sanjao je predivnu ženu kako mu ljubi prste na nogama,koljena,trbuh,odvukla ga je na obalu i tamo besramno ljubila cijelog,Labudovi su se pravili da imaju drugog posla,kornjača je odselila u dubine,a škorpion je čekao manju žrtvu..Ugrizla ga je nježno za usnu,liznula mu vrat,mokrom ga kosom dražila po trbuhu,međunožju. Uhvatio ju je za ramena i bacio pokraj sebe na pijesak,okrenuo na leđa i ušao u nju,gledajući je u predivne zelenoplavosive oči koje su opisivale užitak. Izrovali su plažu,a on se bojao trena kad će se probuditi...
Zaspali su izmoreni i žedni,ali sretni.
Buđenje mu nije prijalo,bila je već noć,prohladna proljetna i pomalo vjetrovita,a on gol.
Sam.
Prisjećao se sna i potražio odjeću.
Nije je bilo.Samo grudnjak.Crveni.
Život piše nevjerovatne priče,a on je stavio grudnjak i odšetao u noć.
Hod mu je bio mekan,sexy.
Odjeća ne čini čovjeka.