Nije pratio tragove niti je želio loviti. Nije ni imao pušku,niti je bio u šumi. Nije ni bio obučen za lov. Živio je u šumi događanja koja su se ispreplitala jedno u drugo bez početka i kraja,bez datuma i naslova,bez strasti koju pokreće ljubav. Nije živio.
U tom trenutku shvatio je da ga iz sna budi potres. Nije potres. Tresao se auto za čijim je volanom zaspao. Od umora. Monotonije. Loših metafora. Svjetla su se ugasila i on je jurio izmedju drveća kroz tamu i granje sve dublje u provaliju. Kroz misli mu nisu polazile slike života,samo mrak i tišina,kočnica koja ne radi,pojas koji ne može otkačiti,svijest o nečemu neizbježnom,a u trenutku je razmišljao i kako je to zapravo zanimljivo,možda je to misao koja dolazi u svijest svakome tko doživljava taj trenutak,saznanje da će možda već sljedeći trenutak umrijeti. Saznanje o nepoznatom,nikada dovoljno istraženom. Tako se je i lakše oprostiti od života. Ionako je,izuzev nekih trenutaka za koje vrijedi živjeti,sve ostalo samo nada...
Udarac je bio presnažan. U tom trenu izletio je kroz vjetrobran i izgubio svijest.
Snovi su bili mutni,nije mu bilo jasan njegov status,živ ili mrtav jer je osjećao da lebdi,ali na tuđim rukama,nježnim,možda dlakavim,malim,velikim,mirisi su se miješali od jakih,životinjskih,divljih,do skoro ili možda ljudskih,jak miris,težak,ali privlačan na neki životinjski način. Možda se ponovo rađao kao životinja.
Netko ga je lizao po licu,erotičan užitak.Naporom je razmaknuo kapke i ugledao čeličnosive oči. Na glavi vuka. Htio se nasmijati,ali nije znao zašto. Bio je sretan,mada nije bio siguran u pitanje o životu i smrti. Odnekud se čulo zavijanje i vuk je mašući repom napustio pećinu,ostavljajući ga da se iznenadjuje ili pribere,da shvati. Podigao je ruku da opipa lice,imao je bradu,možda tjednima staru,glava mu je bila zavijena nekom krpom,vlažnom i toplom,netko se brinuo za njega. Divan,još nepoznat osjećaj. U pokušaju da se pridigne,pao je od vrtoglavice,ali je ipak,polagano uspio stati,ne baš najsigurnije. Pećina je bila prostrana i topla,obučena u tkanine i vezeno drvo,vatra u kutu,zapravo žar,grijali su taj prostor i davali mu čari iskona. Odlučio je ispuzati prema izlazu,bio je znatiželjan,bez straha..
Ispod pećine je bio puteljak jedva metar širok,strm,utaban snijeg,koji se spuštao do nevelike udoline koju su sa svih strana okružile visoke stijene u čijim su podnožjima bile načičkane rupe koje su vodile u unutrašnjost i iz kojih su mirno izlazili vukovi svih veličina,oni mali,preslatki skoro psići i oni veliki,sa sjajem u očima,ponos je bio ta slika koju su stvarale. Poredali su se ukrug oko veličanstvenog prizora:

Plesala je u tišini,obasjana punim mjesecom,predivna.Crna joj je kosa vijorila nestvarno,a njeni su pokreti hipnotizirali,stvarala je glazbu tišinom. Bila je skladno,preskladno,ženstveno građena,pune grudi su nadopunjavale njenu ženstvenost,usne su bile rođene za poljupce,struk za zagrljaj,a rame za ugriz.
Završila je s plesom,a životinje su zavijale na mjesec koju sekundu i pokupile se svaka u svoju pećinu,prvo najveći,a za njima i ženke i potomci. Vjerovao je tada da je ipak mrtav. Ona je,u pratnji vjerovatno vođe čopora krenula prema njegovoj(ili možda njenoj)pećini.
Nije znao što reći,kako i zašto se zahvaliti,nije znao više ni tko je. Ona je prišla bez riječi i gledala ga duboko u oči. Vuk je zarežao,ljut,bijesan,ljubomoran,ali nespreman na borbu,jer rat ne donosi ništa dobro,čak ni rat za ljubav. Jer ona ne bira pobjednike,nego srodne.
Uzela ga je za ruku i povela u dubinu pećine. Plesali su oko vatre,goli,bez riječi,bez uvjeravanja,bez laži,bez pitanja,bez opterećenja,bez svjedoka. Nije postojala prošlost,ni budućnost,samo čarolija sadašnjosti. Pomislio je kako je ovo najljepši Badnjak,bez obzira na to je li živ ili mrtav,jer osjećao se kao u raju...Ako je sanjao,nije se želio probuditi. Znao je da i ona isto osjeća,jer bili su jedno.

Pozdraf svima.Znate da je Dino uvijek okruzen lijepim zenama pa vas ovim putem pozivam u petak na druzenje s najljepsim plesacicama u Hrvatskoj koje ce dati sve od sebe da pobijede odnosno da pokazu sto znaju glede plesa ili kako to mi narodski kazemo GO GO-a...:))).Event se dogadja ovaj petak,15.12. u caffe baru Tantra,Gajeva 2 s pocetkom u 21 sat.Karte mozete rezervirati i kod mene s popustom za sve blogere jos danas i sutra,a brojchek moba je 091 1778 448.Daklem,ne razmisljajte previse,jer ko prvi,njegova karta...:)