Javila si se nepozvana.Impresionirao sam te svojom nezainteresiranošću.Dodji,rekao sam.Donijela si pjenušac koji sam prolio po tebi.I s tebe ga pio.Skinuo sam te prebrzo da bi odbila.Bilo mi je dosta čekanja.Bila si preplašena srna koja se pretvarala u opasnu zečicu.Imaš divno tijelo.Liz po koljenu dok prodirem u tebe.Ruka na bedru,grudima.Moje grudi dodiruješ.Voliš što sam čvrst.Izvijaš se pod mojom žestinom.Sve to ima smisla jer smo prijatelji.Postajemo ljubavnici.To je zabranjena ljubav.Zato će opstati.Kao i tvoja sreća u mom čvrstom zagrljaju koji traje satima.Ujutro ću ti donijeti kavu u krevet.Pripremit ću ti kupku od ruža.
A ti operi prozore.

Dirala si moju kožu,
ja sam te gledao
kako s ekrana života šapćeš
proste riječi..
Uzeo sam tvoje bedro
i razdvojio noge
da okusim
koliko si sretna.
Pauk je pleo mrežu
u kutu sobe
a ja sam kopirao njegove linije
jezikom po tvojoj koži.
I nisam se žurio.
Svirao je Barry..
Izvijala si se pod ugodom
a ja sam ti bio tako
sexy...
Zaboravio sam ti ime.

Klecala su joj koljena kad ga je konačno vidjela.Bio je to najljepši primjerak noža ikad zabijen nekome u ledja.Znala je da nije vrijeme za osvetu,ali je osjećala da će u konačnici ipak pasti snijeg.Izborila se za to svojom toplinom koju je nesebično davala krivome čovjeku.Ljudi su prolazili pokraj njegova mrtva tijela nezainteresirani.Razmišljala je zašto su muškarci tako slatkorječivi. Tražila je jednoga koji će se naoružati istinom.Ali takvi su sagradili zidine oko sebe.Svijet je pun opozita.Vratila se je u svoj stan i upalila televizor.Slike nije bilo...samo snijeg.
Svatko ima pravo na izbor,zato smijete dovršiti ovu bajku...

Mislila je da je pametna.Ali su joj misli bile daleko.Družila se s isto toliko pametnim prijateljicama.Imala je bogatog muža.Nije joj pružao dobar sex,a ni razgovor.Nisu imali ništa zajedničkog.Ali imala je svoj Mercedes,svoju kolekciju skupih cipela i torbica,svoj apartman na moru.I svoju kolekciju ljubavnika.Srela ga je u banci dok je tukao nes(p)retnog pljačkaša po bubrezima.Vratio joj je njenu 'Furla' torbicu i nezainteresirano otišao dati iskaz na policiju.Tamo su se ponovno sreli.Osjećala je njegovu golemu energiju,ali ju je intrigirala njegova nezainteresiranost za nju,atraktivnu brinetu u skupoj obleci.Pratila ga je do parkirališta i nespretno ga lupila branikom u blatobran.
-Koji ti je vrag?!-bijesno joj se unio u lice-Ne znaš se odlijepiti od mene?Cijeli dan me pratiš.Odjebi.
Ostala je bez riječi dok se on nervoznim korakom udaljavao mlatarajući rukama prisjećajući se svih svetaca prošlog tisućljeća.Dala je gas i još jednom ga naguzila.Ovaj put jače.Dao je gas i preko crvanog skrenuo u Ozaljsku.Pratila ga je cijelim gradom,sve do Vrbana gdje je izašao iz auta i sjeo u njen.
-Vozi.-rekao je tiho.
-Kuda?-upitala je.
-Kod tebe.
Čim je zaključala vrata stana počeo je trgati odjeću s nje.Lizao joj je vrat i bacio je na pod.Ušao je u nju i žestoko je nabijao dok nije počela vrištati od zadovoljstva.Prekinuo je i okrenuo je.Uzeo ju je više puta.Kad se obukao,otvorio joj je torbicu,izvadio lisnicu i uzeo svu gotovinu.
-To je za branik?-upita ona.
-Ne,to je za sex.Za branik ću te prijaviti muriji.
Zapisao je njene podatke s osobne i zalupio vratima.

Jedva je čekala da je pozovu na procjenu štete.
Imala je novaca.

Očekivala si da ćeš se razočarati.Skoro si zapjevala kad si ga prvi put vidjela.Njegov miris te je privukao kao i njegov pogled,samouvjereno držanje.Cjelokupna pojava je odavala muškarca koji se ničega ne boji a zna što hoće.I nudi.Zapjevala bi sad najtežu ariju samo da razbiješ tremu koja te obuzimala.On je učinio prvi korak i ponudio ti je zagrljaj.Za početak sigurnost.Bajka.Ili istina?Nije te više bilo briga jer uživala si u ovom momentu,sada,i nije te bilo briga za sutra.
Skinuo te je polako,ljubeći svaki novootkriveni dio vrelim usnama a tebe je to opuštalo i vlažilo to osjećaje.Nježno je masirao tvoja bedra dok je klizio usnama preko glatke,napete kože izazivajući mišiće da se napnu na tim stazama.Htjela si ga dolje,ali on je namjerno polako silazio do nje,grijući tvoju želju do vrhunca,pokazujući tako da on vodi igru.Tako i treba biti.Parala si zidove svojim uzdisajima dok je ulazio u tebe.Nosio te na rukama do sobe u kojoj si bila njegova..Bila si spremna na vjecnu igru.Možda ti se ostvari.On je putnik.Budi njegov cilj.Sruši sve mostove na njegovom putu.Budi žena.

Trazila si utjehu u necijem sigurnom zagrljaju.Izgubila si se u moru ponuda maskiranih dusa koje su lebdjele oko tebe nudeci lazne predstave za tvoju ulogu u zivotu.Poklonila si sve svoje materijalno i krenula ispocetka.Nisi se nadala nicemu.Sve do tog podneva.
Na tvoj oglas on je jedini odgovorio ugodnim glasom,ne nudeci apsolutno nista nego samo harmoniju razumijevanja i utjehu.Shvatila si da je cvrst,nepokolebljiv,ali ti nije bilo jasno zasto je tako savrsen.Predlozio ti je susret i nisi ga odbila,vodjena instinktom koji je govorio da neces pogrijesiti.Ovo je istinita prica.Sreli ste se u kaficu na Prisavlju i tea time je protekao u savrsenom nadopunjavanju dvije duse.On bio je i atraktivan ,mislila si da sanjas.Ponudila si mu prijevoz,on je odbio.Otisao je u Movie pub i osjetila si da ti nedostaje.Njegova poruka stigla je brzo.Odustao je od izlaska i ti si ga odvezla u stan.Popili ste nes i nadopunili se.Tvoj zivot nije ti dozvolio da ga uzmes zauvijek.Znala si da bi zivot s njim bio bajka,ali ti si,kao i sve zene mazohista u dusi.Volis patiti uz bezlicne,celave muskarce koji se voze u crnim jeep-ovima i stavljaju zlatne poluge oko vrata te vas pokazuju kao trofeje pokusavajuci tako prikriti vlastiti osjecaj nesigurnosti.Koji papci.Jos vas i tuku.A kad dodje princ,uplasite se...Ipak,ostat cete prijatelji.Ipak se savrseno razumijete.Sretno ti bilo,prijateljice.Popit cemo caj.Opet.I,mama,sretan ti rodjendan.Ti si imala snage pobjeci i pronaci savrsenog muskarca.I zato te cijenim neizmjerno.Voli te tvoj sin.

Pričala si mi satima. O svemu. Klimao sam glavom, divio se tvojoj sposobnosti da me zaokupiš pričom. Svijeće su dogorijevale, muzika je bila lagana, grad je zamuknuo.
Tražili smo igračke u glavi, gledali se, tvoje noge su mi bile savršene, patim na lijepa koljena. Stavila si zamišljeno prst u usta i pogled ti je usnuo. Nisam želio da zaspiš. Svirao je Barry. Mjesečina je zamijenila posljednju svijeću, bilo je toplo.
Pružio sam ti ruku, nisi je prihvatila, igrala si se. Ustao sam od stola i otišao u kupaonicu. Nisam palio svjetlo. Napunio sam kadu vodom i legao u nju.
Ušuljala si se tiho, privila se uz mene i plakala, bio sam lud od neznanja, prao sam ti leđa i ljubio kosu. Bili smo stranci, ime ti nisam zapamtio, ali miris je bio neuhvatljiv i nije se gubio. Bezobrazno sam se predstavljao među tvojim preponama i nije mi bilo neugodno. Osjetila si da je trenutak za povlačenje, ali ga nisi iskoristila. Primila si me u sebe, svijet je opet izgubio cijenu, a voda je bježala. Tvoji jecaji su me tjerali na smijeh, bio sam uznemiren. Jer znao sam da sutra ne ponavlja danas. I da se vrijednost trenutka ne može vratiti. I da ti nikada neću saznati ime. Biti ćeš moja jednokratna inspiracija. Stranci u noći. Skratili smo si čekanje neizbježnog.
Neizbježnim.
Hvala i zbogom.
Ostavila si tragove ruža na čaši. Sve to miriše neuhvatljivo.
Kao ova mjesečina.

Krvarim, bačen u jamu od Zaključka, kojemu je Sumnja rekla da ja nisam ja, da sam samo trag nečijeg postojanja, lažan i neopravdano prisutan u nečijem životu.
Ponos, uspravan kao i uvijek, odbija svaku moju, teškom mukom iz smrtno ranjena srca, izrečenu pritužbu.
Polako umirem, osjećam kako život istječe iz moje želje za konačnim ishodom traganja kojemu sam ga posvetio.
Bez procesa, bez svjedoka, bez mogućnosti obrane, osuđen sam na smrt.
Umirem.
Plačeš na mome grobu.
Jecaš.
Prekasno.
Dala si me odstrijeliti na osnovu prerano donesenih zaključaka i bez pomnijeg istraživanja slučaja u kojemu sam optužen, osuđen, smaknut. Prekasno si shvatila da nisam zao duh, nego Život u svoj svojoj beskompromisnoj veličini i snazi koju si cijeli život tražila.
Strah.
Zbog straha si sumnjala.
Bilo je presavršeno za jednu istinu, prečisto za cestu do stanice sreće.
Zabluda.
Učiš živjeti na svojim pogreškama.
Ova ti je bila prevelika.
Tražila si savršenstvo. Došlo je. Nisi vjerovala.
Imala si sreću.

Plačeš na grobu. Suze ti peru prerano ostarjelo lice.


Ruže su uvenule.

Koračala si visoko podignute glave ne primjetivši da postoji svijet oko tebe. Zapravo, mislila si da se okreće oko tebe.
Pio sam prvu jutarnju, uživao u blaženom okusu Brazila, listao Dnevnik, maštao o nevoljama.
Nisam ni primijetio da si ušla. Tek trag mirisa koji te je identificirao kao skupu, naveo me da se osvrnem. Sjela si tri stola iza mene, vidio sam ti odraz u ogledalu. Divno je sjediti za šankom.
Pogledala si me kratko, bez osjećaja, jedva identificirajući moj lik i postojanje, već iduće sekunde zaboravljeno. Naravno, naručila si kratku s mlijekom, decilitar iscijeđene naranče, zapalila si Marlboro. Light. Zdravije su.

Konobar je prolio kavu po rukavu tvoje svilene košulje. Ispričavao se. Pozelenio. Ja sam se počeo glasno smijati. Pogledala si me ubojstvom. Prezirao sam te osmijehom. Mali od šanka ti je donio drugu kavu. Popila si je i otišla. Rekla si malome da ja plaćam.
1:0 za tebe.

Sljedeće jutro opet si mirisala. Nisi me ni pogledala. Osjetio sam se dužnim da naručim dva dupla martella i odem.
1:1

Stigla si me na zelenom valu, prošla i vozila ispred mene. Slijedio sam te.
Bez riječi sam ušao za tobom u predvorje hotela, lift, apartman. Vrata su se bešumno zatvorila za nama. Nismo govorili. Skidali smo se zubima, nokti su ti dodavali nove ožiljke na moj vrat, leđa, ramena. Ljubio sam ti oči.
Bilo nas je na podu, razvaljivao sam te na stolu, pod tušem smo se prali jezicima, krevet smo polomili. . .

Vezala si me i ljubila kao niko prije. . . Naučila da postoji i bolje od najboljeg, žešće od savršenog. A nisam ti ni ime znao. Nisam znao ni gdje je ključ od lisica.

Obukla si se i otišla. S ključem.

Račun za tri dana hotela.

2:1 za tebe.

Srest ćemo se opet.