Angels&rain part IV

Između ostalog špeceraja,kupio sam i Vuf-u posudicu za hranu,Pedigree pal i još stopedeset kojekakvih gluposti za psa,shvaćajući da nije jeftino održavat ovakvu životinju,a sutra moramo i kod veterinara da ga pregledaju,a po potrebi registriraju i cijepe jer nigdje nisam vidio ni ogrlicu,ni medaljon s imenom.Uopće mi nije bilo jasno kako sam bez ikakvog premišljanja prihvatio ovu smiješnu životinju u svoj svijet,rezerviran samo za povremene ljubavnice,par dobrih prijatelja i moje pisanje.Neka ga,pomislih,možda mi baš to treba,obveza.
Narezao sam luk i češnjak na sitno,ubacio u tavicu na sloj vrućeg ulja i malo prodinstao,dodao sam piletinu narezanu na kockice koju sam lagano zapekao sa svih strana,te zatim dodao dvije čaše vode i pustio da se lagano krčka.Posolio sam,dodao malo bibera,mješanog talijanskog začina,jednu žlicu vegete,malo estragona,peršina i muškatnog oraščića,te kad je došlo vrijeme dodao zapršku i tako stvorio svoj savršeni saft s piletinom koji sam prozvao"ROYAL CHICKEN",a koji obično serviram uz tricolore tjesteninu,ili pire krompir .Ovaj put odlučio sam se za pire u koji sam dodao kocku maslaca i kiselo vrhnje.Salata je bila narezana rajčica,luk i veliki bijeli grah,sve začinjeno s malo crnog ulja i par kapi vinskog octa.Uživam u malim stvarima.Dok sam ja jeo,Vuf je drijemao kraj televizora.Schummi je,naravno ispao i ja sam još uvijek sumnjao da je sve to neka igra talijanskog diva jer formula je u posljednjih godina stvarno bila nezanimljiva kraj tolike dominacije Ferarrija.
Probudila me zvonjava mobitela.
-Hmh..-javio sam se neandertalskim pozdravom
-Nisi li me trebao nazvati?-pitao je organizirani Željko,dok sam ja pokušavao shvatiti gdje sam i kako sam zaspao i tko je zaboga onaj pas kraj tv-a
-Joj,oprosti,zaspao sam-progunđah skrušenim tonom-imao sam burnu noć.
-Opet neka ljepotica iz tvojih priča?-šeretski je priupitao,stalno me koreći zbog mojih avanturica.Nije mogao shvatiti da još nije naišla ona koja će me zadržati,a meni se nije dalo više objašnjavati zašto tako živim.
-Actually,ne,budem ti pričao,nago,trebam uslugu...-počeo sam,svjestan da će me ispilati svojom radoznalošću,no ja sam se pripremio i za to.
-Mogu doć do tebe?
-Možeš,al dođi sad u roku sat,dva,jer navečer idem s Ines i djecom u kino.
-OK,za dva'est minuta sam kod tebe,dolazim s pesom kuhaj kavu-referirao sam mu nabrzinu
-Kome kavu,pesu?-imao je smisla za humor.
-Je,pesu-isplazio sam mu jezik preko slušalice i prekinuo vezu.
Vuf je prihvatio vodilicu bez prigovora i veselo krenuo sa mnom,kao da je konačno našao svoj mir u osjećaju pripadnosti jednom primatu.Ja još nisam pripadao nikome,pa stoga vjerovatno i nisam spoznao mir.
Djeca su se veselila pesu više nego meni,Ines me je zagrlila,Željko me nije zagrlio,ali mi je skuhao fantastičan Nes,čiju tajnu mućkanja znaju samo odabrani.Među njima prednjače vojnici,policajci i zatvorenici.
Nakon što su djeca izvela Vufa u šetnju,a nas troje ostali sami,ispričao sam im sve o jučerašnjem događaju.
-I sad bi ti da ti ja saznam tko je vlasnik auta?-upita me željko,podižući obrvu,dajući izraz licu kao da mi radi uslugu pribavljanja dozvole za unos 400 kilograma kokaina u zemlju.
-Da-kratko sam mu odgovorio,svjestan da će mi pomoći kao što ni ja njega ne bih odbio sve i da moram biti jedan od branitelja policijske postaje broj 13.
Otišao je do svoje radne sobe i nakon tri minute mi donio listić papira s podacima koje sam tražio.
-A sad da čujem o Da Vincijevom kodu,čitao si naravno?-upita me,mada je znao odgovor.Ines je samo zavrtila glavom i nasmijala se,kao da smo djeca čiju igru nije razumjela.Često nas je zadirkivala da smo heretici i da će nas crkva spaliti na lomači.Ona je bila iz pobožne obitelji i svake je nedjelje išla u crkvu Sv. Marka Križevčanina,vodeći djecu,a i Željka kad god je bio slobodan i odmoran.
-Jesam.-nastavili smo raspravu još nekih pola sata,popili kavu,Ines je iznijela i slanu štrudlu od sira koju sam obožavao,te smo se dogovorili da neću ubiti lika koji me je udario,nego ga samo nagovoriti da prizna i prijavi se kod Željka u postaju.Dopustio mi je da ga sam pronađem,jer je znao koliko volim osobno rješavati neke stvari i da neću pritom pretjerati.Slagao se sa mnom u mišljenju da država ne preduzima potrebne mjere glede kažnjavanja nesavjesnih vozača,a i općenito nam je kazneni zakon preblag.Osobito glede nasilja u obitelji.Željko bi vjerovatno dogurao daleko više u svojoj karijeri da nije jednom u nastupu bijesa pri jednoj intervenciji slomio nos liku koji je istukao svoju ženu koja je bila upola manja od njega zato jer mu nije podgrijala večeru kad je došao s pijanke u tri ujutro.To mu je bila jedina mrlja u karijeri i otad ga više nisu slali na obiteljske obračune.
Vuf i djeca bili su blatni,ali sretni.Htjeli su ga prisvojiti,ali sam im uspio objasniti da ću im ga dati na čuvanje kad god budem išao na neki put,te smo postigli kompromis.Toplo sam se pozdravio s prijateljima,zahvalio na kavi i štrudli,te još jednom obećao Željku da ću se kontrolirati glede krivca za moj udes.
Došli smo doma,okupali Vufa,pa mene i krenuli na dejt.Vuf je s ponosom nosio svoju muževnu novu ogrlicu,a ja sam se obukao casually,trapke,majica i crni kožni proljetni sako,pošto temperatura i nije bila kao posljednjih par dana.Večer je više podsjećala na jesen,prkosilo joj je samo zelenilo na drveću.
Hera je bila prekrasan mješanac,uredna kao i njena gazdarica koja je bila odjevena u istu kombinaciju odjeće kao i ja,čemu smo se izdaleka počeli smijati.Psi su se mirisali i lizali,a isto sam poželio i njihovim najboljim prijateljima.
Vrijeme je za upoznavanje.