Mailaj me NA KLIK

Pozdrav svima:))

Putnik II

utorak, 08.03.2005.

Ispratio je Marjana do vrata,pošto ga je prethodno opskrbio disketom na kojoj su bili podaci o njegovim prijateljima i poruke koje im je namijenio.Čvrst stisak ruke,neizgovorene riječi i topao pogled bio je posljednje što su razmijenili.Spremio je svoje najdraže odijevne predmete u kovčeg i pozvao taxy.Prethodno je rezervirao sobu u Operi.Neće se više vraćati u stan.Još navečer će stupiti u kontakt s Fidelom,imao je sreću što je bio Titov rođak,znao je da će dobiti vizu za doživotni boravak.
"Koje li ironije"-pomisli glede doživotnog boravka.
Lijećnik mu je spomenuo mogućnost operacije,ali nije mogao garantirati da će preživjeti ili ostati normalan.Mozak je za znanost još uvijek bio velika nepoznanica,a tumor u njegovome bio je na opasnom mjestu.Želio je svjestan dočekati posljednji dan.A ako osjeti da počinju teže smetnje,sam će dovršiti svoj put na neki bezbolan način.Ako takav postoji.Često si je postavljao pitanje oko odlaska s ovog svijeta i da li je bolan.Ili oslobađa.Čitao je svjedočanstva onih koji su bili u kliničkoj smrti,ali je nekako osjećao da postoji onaj dio puta s kojeg se nitko nije vratio,a možda je uzrok tome taj što je tamo ljepše.Ili možda nema ničega.Samo tako-kraj.
"Ma ne,nemoguće..ne mogu samo tako nestati i izgubiti svijest o postojanju.Nečega mora biti poslije.Mora postojati razlog zašto sam ovdje i sada..."-bio je samo dio njegovih razmišljanja.Tek je sada,na pragu smrti počeo razmišljati o tematici razloga postojanja.
"Možda bi o tome ljudi trebali razmišljati za života"-nasmijao se svome zaključku,istovremeno shvaćajući da sada prvi puta njegov mozak,pod pritiskom tumora počinje davati čiste misli i kako prvi puta u životu analizira sam sebe,prisjećajući se svih svojih pogrešaka u životu,i razmišljajući o tome kako ih je trebao prije izbjegavati.Svaka analiza završavala je zaključkom da su znanstvenici trebali izumiti vremeplov.Vjerovatno bi se skupo prodavala putovanja u prošlost.Ali,ne bi li svi željeli nešto promijeniti u prošlosti?Ne bi li se onda dogodio efekt možda suprotan onome koji bi željeli?Jer,jedan postupak uvjetuje drugačiji tijek događaja,ako se on promijeni,mijenja se cijeli život.
Shvatio je da je prekasno za filozofiju i odlučio je da mu je dosta odluka i razmišljanja za jedan dan.Sutra će riješavati stvari s Kubom.Odlučio je sići do Casina.
Nije bila gužva,osim oko ruleta.Uzeo je žetona za 5000 kuna,novac mu nije više ništa značio,ionako ga je imao previše,čak i kada se odrekao milijuna u dobrotvorne svrhe.Marijan je dobio upute kako da podijeli svaku kunu.Želio je ostati anoniman.
Slobodno mjesto za ruletom našao je kraj prekrasne vitke brinete zelenih očiju.Zamišljao je kako joj trga naramenice i grize to predivno preplanulo rame.Podiže je na stol i zavlači ruku u među njena bedra,ona mu liže vrat i otkopčava remen,stavlja mu bradavice svojih predivnih,čvrstih trojki naizmjence u usta,on siše i grize...
Kimnuo joj je glavom,diskretno podižući svoju desnu obrvu.Hladno ga je pogledala,ni dobro večer,ni good evening ni odjebi...Samo se okrenula od stola i krenula prema blagajni s nekoliko krupnih žetona.Promatrao je kako se njena vitka linija skladno ocrtava ispod pripijene svilene haljine boje njenih očiju.
"Vjerovatno je puno izgubila,pa je loš volje.A imam dobar parfem.Cavalli je zakon.Ah,žene,neka vam je sretan današnji dan..."-pomislio je i stavio na 29.
Bio je to broj njegovih godina.Posljednji koji će brojati.
***************************KRAJ DRUGOG DIJELA********************************

Putnik.

nedjelja, 06.03.2005.

Lijećnici su mu dali još šest mjeseci.Iste večeri je dobio glavni zgoditak na lotu.Brisao je suze novčanicama i opijao se u svom stanu nekoliko dana.Nikome nije rekao za dobitak,a lutrija je poštovala njegovu želju za anonimnošću.Jedno jutro probudio se kraj wc školjke,glava ga je boljela i smrdio je sam sebi.Napunio je kadu i dugo razmišljao o svome životu.Nije se mogao požaliti,imao je dobra primanja,nekoliko dobrih prijatelja,bio je u kontaktu s obitelji i nije imao neprijatelja.Mogao je imati svaku ženu koju je poželio.Njegove avanture bile su kratke,burne,pune žestokih obračuna u krevetu,bio je predan sexu i težio je tome da zadovolji žene,volio je kada su opuštene u ulozi pladnja uživale dok se hranio slasticama koje je poredao po njihovim tijelima.Volio ih je zaskočiti kada su se najmanje nadale,a zahvaljujući njegovom samopouzdanju i govoru tijela koji nije zaostajao za njegovom britkom riječitošću imao je velikog uspjeha čak i kod onih koje su slovile za "neosvojive".Čak je i naučio da je lakše s njima ako im ne obećaje ništa,ono neizgovoreno bio je uvijek izazov za njima urođenu radoznalost.Tog jutra u kadi shvatio je da je imao lijep život,san svakog muškarca.U tom trenu javila mu se nova misao u glavi,njegova percepcija života mijenjala se s tom novom spoznajom koja ga je kopkala po dubini duše gdje je davno spremio svoje djetinje želje i tim činom pobjegao od istine.Sada u ovom trenu spoznaje,shvatio je da nema nikoga uz sebe.Pokušao se tješiti činjenicom da to ne bi ni bilo fer,jer da ima obitelj,oni bi sada tugovali,ali postavio si je pitanje:"Da li bi možda sve bilo drugačije?".
Možda,da je bio manje promiskuitetan,i da je prihvatio ulogu muškarca u nečijem životu,odnosno poštenije bi bilo reći da je prihvatio dijeliti svoj život sa samo jednom ženom,možda se ne bi razbolio,možda bi živio drugačijim životom...Toliko možda..
-A možda su u šumi..-reče i nasmije se sam sebi.Shvatio je da ima gomilu novaca i još malo života.Sad je kasno za ženidbu.Kasno je za kajanje.Nazvao je svog odvjetnika i zadao mu upute.
To jutro iskoristio je za planiranje ostatka svog života...
Oko 16 sati oglasilo se zvono na vratima.Otvorio je i ušao je njegov odvjetnik sa dva velika kofera.
-Sve je tu?-upitao ga je podižući desnu obrvu,što je bio njegov zaštitni znak i davalo je pečat njegovoj osebujnoj mimici lica.
Apsolutno sve,i velike koverte,baš kako si naručio-odgovori mu prerano očelavjeli postariji fiškal koji je bio odvjetnik i njegovom ocu,pa ga je dobio u nasljeđe,kao i gomilu mirisnih pisama od očevih bivših ljubavnica.Jabuka ne pada daleko od stabla.Danas imamo mailove i sms-ove.
Hvala ti,Marjane-nasmijao mu se-Sigurno ti nije ni nakraj pameti kaj ću s tim novcima,jel'da?
-Ha,gle,to je tvoja stvar,nije da me nije briga,ali...?-neizgovoreno pitanje ostalo je lebdjeti u zraku,poput isparavanja tamjana u crkvi.
-Jedan kofer za rodbinu,pravedno podijeli onima kojima treba daj više,sve ih lijepo pozdravi i reci da sam ja otišao s nekom Ruskinjom živjeti u Sibir,kratko i jasno.Sebi uzmeš 100000,tak da ti platim i za ovo kaj me gubiš,i nemoj me više ništa pitati.Danas gasim sve svoje brojeve moba i odlazim.Znaš me dobro,više ti neću ništa reći.-Završio je odlučnim tonom.
Natočio je Walkera u čaše,jednu pružio Marjanu i nazdravio:
-Za Novi život!
Zvuk kuckanja veselo je odzvanjao u prostoriji.


*********************KRAJ PRVOG DIJELA**********************

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se