Vrelina.

Prošla si kao uragan.Nisam te slijedio jer je bilo kasno,rane su me boljele.Zamislio sam te kad si otišla i ponovo si postala neodoljiva.Obukao sam se i pošao za tvojim tragovima jer sam nagovijestio tako.Samome sebi.Nisi htjela otvoriti vrata,pa sam provalio u tvoju samoću i polomio sve na putu.Skutrena u kutu čekala si da te opet uzmem.Nisi plakala.Smijala si mi se u lice,izazivajući da te rastrgam strašću koju posjedujem za tebe...Skočio sam na kraj sobe i promatrao te s visine.Kad si me očekivala,zubima sam spalio tvoju požudu i stisnuvši te svojim tijelom na podu sisao sam tvoje sokove,lizao tvoje tabane i proučavao mekoću bokova...Grudi su bile tvrde,napete,slinom sam ih hranio...Volim gristi vrat,rame posebno,to si i željela,strast,ne mekoću,željela si mene životinju,ne čovjeka,ne mekušca,samo zvijer.Uživam u otimanju i vrisku koji razbija noć.Duboko u tebi uživam.Trgam te.Ponudila si me cigaretom.Hvala,ne pušim više.Zapalit ću tebe.Opet,u zoru.Neću pitati za dopuštenje.Nikad i nisam.