|
3.
* * *
Nije dugo trebala čekati da se pojavi poznato škljocanje u bravi. Taj zveket ključa otrgnuo ju je iz sna o slatkim okusima trešanja, koje je prethodne večeri usnula. Zadrhtala je od mučnine i onoga što je očekuje još jedno večer u nizu večeri u kojima se stari gad iživljavao i naslađivao njezinim tijelom. Zamrzila je sve što je vezano za seks i mrzila je sve muškarce. Ovaj gad se dobro potrudio da nikada više ne zavoli čari seksa.
- Hajde mrdni malo, još uvijek si tu zamotana u tom krevetu kao da će te netko pojesti. Hajde brzo skidaj se jer nemam puno vremena na raspolaganju ! - derao se gad stari. Smrdio je po vinu kojeg je dobro potegao za šankom. Gadio joj se i nije više mogla podnijeti ovaj njegov način seksualnog iskorištavanja.
Legao je na nju čim se oslobodila ono malo krpica koje je imala na sebi. Njegovu težinu na sebi nije mogla nositi jer je bila krhka i sitna a on debela stara svinja Legao bi na nju svom težinom dok je svoj mlohavi Ud pokušavao ugurati u nju. Ljutio se svaki put kada bi promašio jer mu je bio tako ljigavo mlohav da ga nije mogao niti staviti unutra. Pri tom je ležao na njoj svom svojom težinom. Osjetila bi njegov vonj ustajalog znoja pomiješanog sa cigaretama i vinom kojeg je znao u obilatim količinama ispijati. Nakon nekog vremena dahtanja nekako bi uspio svršiti i onda bi se sručio svom težinom, ali ovog puta doslovno mlohavo kraj nje na krevetu. Nije mogla ništa poduzeti da to promijeni već bi se predala šutke svemu jer, samo je tako situacija bila lakša.
- Sutra ideš s jednim mojim prijateljem na put, treba mu jedna usluga i nadam se da ćeš biti poslušna i napraviti ono što od tebe traži - rekao je.
Nije mogla znati o kakvoj se usluzi radi, ali sama pomisao na to da će se maknuti iz ove rupe malo joj je ulilo nadu.
Nakon što je izašao i za sobom zaključao vrata, bacila se umorno na krevet i dugo u noć jecala. Isplakala je sve suze koje su bile u njoj tog trenutka. Očajnički je smišljala plan bijega ali ništa pametno nije smilila. Ponadala se da bi sutrašnji dan bio idealan za provedbu ovakvog plana.
U ranim jutarnjim satima gazda ju je budio urlajući na vratima da se požuri jer nitko nema vremena čekati nju da se razvlači. Na brzinu je nabacala nešto robe na sebe. Nije imala zimsku jaknu već je bila u vunenoj majčici jedinu koju je imala i koju joj je baka jednom davno uplela. Draga stara baka koja je čitav svoj život dala za svoju djecu a kasnije i za nju. Stara i pred kraj života uspjela joj je biti u blizini dok je završila ono osnovno od škole. Nakon toga, polako je predavala svoju dušu Bogu i ostavila ju je da se sama bori sa svim nedaćama ovog okrutnog svijeta. Roditelje nikada nije vidjela. Čula je ponešto o njima u šaputanjima susjeda dok su raspredali svoje ulične priče i to je bilo sve. Majka je negdje pronašla svoj novi život s nekim drugim a otac se odao piću. Nikada se nisu sjetili da negdje postoji jedno napušteno i usamljeno dijete.
- Ulazi, brzo, žurim se - rekao je nervozni glas čovjeka koji je sjedio za volanom automobila.
Sjela je na suvozačevo mjesto i krenuli su. Nije znala kuda ide i što treba napraviti. Nije bila sposobna razmišljati o situaciji u kojoj se nalazi. Sve ovo ju je zbunjivalo.
Putovali su bez riječi. Nije se usudila pogledati na njegovu stranu. Bojala se da ne napravi neki krivi potez i tako ispadne da ga izaziva na seks. Gledala je negdje u daljinu i smišljala plan kako bi najbolje iskoristila situaciju i pobjegla.
- Koliko dugo si kod gazda Mate ? - prekinuo je njezine misli.
- Mjesec dana - rekla je tako tiho da ju je jedva čuo.
Pri tom je po prvi put pogledala u njegovom smjeru. Imao je oštre crte lica i strogi izraz. Ledeni pogled koji je ozbiljno gledao ispred sebe na cestu. Bio je to muškarac u srednjim godinama. Za pojasom je imao pištolj. Krv joj se sledila u žilama od tog prizora. Naglim trzajem je skrenula pogled natrag na cestu ispred sebe. Ako je i postojala bilo kakva nada za bijeg ovo što je upravo vidjela nije joj bilo simpatično. Što li smjera s njom, panično je razmišljala. Nije se više usudila razmišljati o tome. Molila je Boga da sve prođe što bezbolnije, ako već mora umrijeti. Život joj i tako nije imao smisla i nije imala za što živjeti.
- Odjednom je cesta po kojoj su vozili ostala iza njih a on je vozio po nekakvom puteljku koji vodi u šumu. Sve više su se udaljavali od glavne ceste. Pomisao da je to kraj njezinoj patnji polako ju je smirivao. Napokon je smiraj preuzeo njezino napaćeno tijelo i dušu. Kraj se bliži. Zvuk motora je utihnuo. Hoće li tako utihnuti i njezino mlado srce, pitala se u sebi.
- Skidaj se - strogim i zapovjedničkim glasom je naredio - Ovdje je najbolje mjesto da ti ga malo stavim.
Zadrhtala je kao šiba na vjetru, strah i na neki način olakšanje da ipak ima nade preživjeti. Brzinom svijetlosti uključila je mozak da nešto smisli kako bi se izvukla. Nikada nije uključila svoju žensku intuiciju da bi malo olakšala situaciju. Ova napeta atmosfera i strah od smrti natjerala ju je da brzo smisli plan za spas.
- Mislim da nije problem to što ćeš ti sada spavati sa mnom - bojažljivo je rekla kroz šapat - Ali, čini mi se da imam neku zaraznu bolest dole i da bi možda mogao da se zaraziš - ostala je ustrajna u toj tvrdnji.
Njegov izraz lica se promijenio, odjednom je izgledao kao da ga je netko udario s mokrom krpom po licu. Grč na njegovom licu odavao je strah i gađenje.
- U redu onda ako je tako, ništa od svega, jer ne želim da se zarazim, imam obitelj - rekao je još brže.
- Ali, ako si mislila da ćeš nekako pobjeći onda se varaš, obećao sam gazdi Mati da ću te vratiti i pokušaš li nešto neću se ustručavati upotrijebiti pištolj koji imam - zvučao je strogo i ozbiljno.
Sva nada da će ovaj dan biti u njezinu korist pala je u vodu. Pokorno je sjela natrag u svoje sjedalo i još dublje utonula u njega ne bi li na taj način bila što manje primjetna.
Kasno navečer vratili su se u restoran odakle su krenuli i ona se teškim koracima uputila u svoju sobu. U tu tamnicu iz koje nikada neće uspjeti pobjeći. Razmišljala je o tome da negdje dograbi neki oštri predmet i tako si oduzme život. Ništa tako nije mogla naći, zato jer je svaka takva stvar bila strogo pod njegovim nadzorom. Nije htio nepredviđenu situaciju kada bi se moglo dogoditi da sebi oduzme život i na taj način njemu natovari policiju na vrat. Povratak u sobu i još jedna besana noć. Hoće li nekada svemu ovome biti kraj, pitala se u sebi i tiho zajecala.
* * *
|
