L' enfant Terible američkog filma i noćna mora republikanaca Michael Moore napravio novi film o američkom health care sistemu. O kvaki 22 obveznog zdravstvenog osiguranja (misliš da na nešto imaš pravo a zapravo nemaš), o PTSP-u, odbačenih od svih, 9/11 Amera koje odveo na rehabilitaciju na Cubu ….. i to sve u državi s najvećih BDP-om po, toj istoj, glavi.
Sounds familiar? Rings a bell?
O filmu će se još puno čuti ali ono što je meni zanimljivo je da je Moore skupio vojsku ljudi koje je animirao da ispričaju svoju health care story dakle pokušao individualnim pristupom doći do istine o pravom stanju stvari u američkom sustavu zdravstvene zaštite (usluga a ne business) za razliku od onog proklamiranog. Ironiju Moore nalazi osobito u činjenici da je američko društvo s pojedincem kao osi društva a ne društvom iznad pojedinca. E pa ti i takvi pojedinci, na vlastitoj koži uče značenje pojedinac u tom kontekstu – pojedinac da, ali u prvom redu bogati, utjecajni pojedinac. I dođe Moore do Cannesa s tom pričom, a na taj način i do svih nas po sistemu dobar glas se daleko čuje a loš još dalje.
I pitam se ja što je tu čudno i je li uopće čudno. Od kad je svijeta i vijeka lova caruje. Bilo da je u rukama primata s najviše bobica u rukama, muškarca iz Altamire s najvećim kapitalcem preko ramena, pape, kralja, cara, aristokracije ili tehnokracije. A lova, ruku na srce, ne ide uvijek ruku pod ruku s dobrotom, humanizmom, pravednošću. Tako da tamo gdje ima love i zdravstvo funkcionira barem za neke, tamo gdje je nema caruje politika. Tamo gdje love ima ona se plodi geometrijskom progresijom u džepovima istih onih iz kojih dolazi, tamo gdje je nema uzima se lova iz polupraznih džepova poreznih obveznika. Komplicirano je to do zla boga. A bi li moglo drugačije i kako? Na to pitanje mi u Hrvatskoj ćemo dobiti odgovor malo morgen. A kako bi ga i dobili kad nam se umne glave još nisu dogovorile o statusu Domovinskog rata a mi bi da nam riješe krizu u zdravstvu.
Kad apstrahiramo novce (nije u novcima sve nešto je i u nekretninama) kojih malo ima pa nema i politiku koja je malo ovakva malo onakva, Hipokratovu zakletvu… ostaje, glede zdravstva, onaj odnos liječnik-pacijent. Taj odnos, po mom dubokom uvjerenju, nema puno veze s lovom a još manje s politikom. Ili jesi liječnik bez granica ili nisi. I sad zamislite hrvatskog Moorea u liku Gorana Milića (iako bi trebao još poraditi na težini) koji vrbuje napaćenu rijeku ljudi o koji se zdravstvo ogriješilo. Pa zatrpalo bi ga najmanje 4.000.000,00 pisama jer nema tog osiguranika koji ne bi imao što za reći na tu temu. Čovjeka bi zatrpali pismima da ni sam ne bi znao otkud krenuti.
Pa evo samo nekoliko primjera iz 1. ruke.
- davanje mita – i na kuću i u ambulanti – jer drugačije nije išlo a ne da imam viška novaca.
- Nakon poroda na ginekološkom pregledu liječnik koji je pacijentici vodio trudnoću pita: «ajme majko kako ćete vi roditi tako uski» - srećom već je rodila pa se nije prepala inače sigurno ne bi imala djece.
- Prijateljica od 38 godina trudna a on neće da je pošalje na amniocentezu jer joj kao ne treba.
- Mojoj pok.baki, starici od 78 godina, koja tvrdi da joj ne daju lijekove za srce (žena je malo dezorijentirana) med.sestra kaže pred svima nama LAŽEŠ. Ja je zamolim da se pristojno ponaša prema starijem od sebe, a da ne kažem pacijentu, a ona dovede dr. security koji me zamoli da napustim bolnicu.
- Mom pok.djedu koji je umirao od karcinoma pluća započnu s morfinskom terapijom usljed čega ima stravične halucinacije, ostave ga bez nadzora a čovjek se skoro ubije.
- Mom bratu pri rođenju daju injekcije u kuk – posljedica 3 cm kraća noga usljed TBC kostiju kuka – medicinski potvrđeno, sudski nikad odrađeno. Nogu mu spasio, moram ga spomenuti, dr. Metz.
- Mom bratu koji želi produžiti nogu u svojoj 20-oj godini liječnik ortoped s ortopedskom cipelom kaže da je to estetika i ne da mu uputnicu (kičma mu je ugrožena zbog toga). Snalazimo se na druge načine i noga je produžena.
- Baka koja umire u kući u nemogućnosti da sama uzima hranu i tekućinu. Zovemo hitnu a doktorica kaže da joj je bolje kući jer ljubav bližnjih je važnija od kruha i vode. Ona umire dan kasnije.
- Mene u visokoj trudnoću zove liječnica da hitno dođem jer mi nalazi krvi nisu u redu, da se spremim za bolnicu jer su najvjerojatnije bubrezi u pitanju. Onako tresući se dolazim u bolnicu a dežurni ginekolog mi kaže: «koja budala vas je poslala pa krvna slika trudnice nije mjerodavna »
Ova lista mogla bi ići u nedogled. Kao i ona dobra lista s dobrim liječnicima. Ali ona nije tako zanimljiva kao ova. No ova moja lista je nebitna jer to je samo solipsizam jednog osiguranika i kao takvo vrlo bi se lako pobilo na sudu.
E sad povratak na gore rečeno. Goran Milić dobija ova pisma i što radi. Napravi film naslova Hladno pivo u Četvrtkovcu. Što radi da radi nikada neće doći do Cannesa. Jer Punk is dead – osim u Americi.
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
mail
dayafter229@gmail.com