ponedjeljak, 17.12.2007.

Veliko slavlje i 10. poglavlje

oLLa!!
Došla vam ja s novim postom. 10. dio, čovječe!!!
Znam da su neki već prešli dvadeset i više ali da vi samo znate koliko sam ja puta u ovih deset dijelova poželjela stati, dosta, basta game over, ali nisam!!!
Još sam tu, vesela, nasmješena, i spremna za još deset dijelova.
Kako mi u statistikama piše da prosječno pišem kratke postove(????) odlučila sam malo popravit taj prosjek. Bit će malo duži post, ali i malo više zabave na kraju.
Na samom kraju vam je otvorena moja humanitarna udruga, pa vidite o čem se radi.
No, da idemo jedan po jedan dio. Najprije post pa onda ono drugo::::


- Onda, danas popodne idemo do WTC-a? –upita B.B. dok smo išle prema izlazu iz škole
- Mislila sam da ti ne ideš na bal? –reče Aly
- To ne znači da se ne mogu zabaviti –odvrati joj B.B. skupljajući oči
- Ja ću otići do Alyne stanice da idemo skupa na bus –rečem
- Odlično –usklikne Catherine- Ja i Emina ćemo vas čekati dvije stanice niže
- Hm, Cath! –nakašlje se Emina- Jesam li ti lijepo rekla kako me trebaš zvati
- Odlično! –opet usklikne Catherine prevrčući očima- Ja i Em ćemo vas čekati dvije stanice niže
Nasmijale smo se. Catherine nekada namjerno provocira Eminu iako zna da ona mrzi da je zovu punim imenom. Nikada mi nije rekla zašto, a niti druge cure ne znaju.
- Onda Celine, nisi nam rekla kako je bilo na poslu ovaj tjedan –obrati mi se Alison
- Da, nisi nam ništa pričala o negodovštinama koje si doživjela –unese se B.B.
- Jesi li upoznala kojeg zgodnog dečka –previše zainteresirano upita Catherine
- Jedna po jedna –rečem uzmičući jer su im oči od znatiželje nabubrile nekoliko puta- Dakle, prvo da se zahvalim Em, jer mi je pomogla da nađem posao, Hanna je stvarno super... –
- Tko je Hanna? –dječački upita Catherine
- Hanna je veterinarka kod koje Celine radi, pusti je da završi –prekriženih ruku i pomalo iznervirano joj odgovori Emina
- Dakle, opet, Hanna je puna razumjevanja, kada sam joj rekla da danas idem kupiti haljinu dala mi je još 20$, možete li vjerovati? –rečem uz prenaglaenu mimiku
- Baš je super! I, koliko si zaradila u ova dva tjedna? –upita Emina
- Preko 50$, a dodaj k tome i ovih 20, plus mamin doprinos od 10$... –odgovorim
- Rađe nam ti reci točan broj, matematika mi nikad nije bila jača strana –prekine me Catherine
- Danas si nešto živahna –primjeti B.B. a mi ostale smo kimnule potvrđujući
- Pa zar nemam razloga za to? –istim tonom odgovori
Sve smo se složile jer smo jedva čekale 19 sati da napokon krenemo u nabavu.
***
Polako hodajući išla sam do stanice ispred Alyne kuće. Krenula sam poprilično ranije jer nisam htjela zakasniti. No kada sam pogledala na sat na mobitelu vidjela sam da sam stigla 15 minuta prije dogovorenog. Glasno sam izdahnula, sama ću čekati na stanici 15 minuta. Grozno. Još se nisam privikla na ovaj grad, pa će mi biti malo neugodno sama stajati na stanici. No, kada sam stigla vidjela sam da je Aly već bila na stanici.
- Ej –pozdravi me
- Ej! –odzdravim- Nisam mislila da ćeš doći tako rano –
- Vidjela sam da ćeš TI doći ranije, pa sam pomislila da će ti biti neugodno stajati sama na stanici –odgovori
- Vidjela? – mašući glavom je upitno pogledam. Ona mi isto tako uputi upitni pogled.
- Ooooo, kako sam mogla zaboraviti –tresnem se po glavi
- Da –kimne Alison
- Hoćeš li vidjeti da li ću naći lijepu haljinu? –molećivo je upitam
- Svoju sposobnost koristim isključivo u korisne svrhe –odgovori mimikrjući kažiprstom –A osim toga, zar ti ne bi bilo draže da uživaš? –
- U pravu si –kimnem
- Nego, je li te Michaell već pozvao na ples? –upita me
Bijesno je pogledam.
- Ne. Zar je trebao? –
- Naravno da je trebao –odgovori ushićeno- Cijeli se tjedan ponaša čudno u tvojoj blizini, očito to želi ali ga je sram –zaključi
- Ako me i ne pozove neće se dogoditi ništa strašno, na kraju krajeva, Em, Cahterine i ja smo se dogovorile da idemo kao grupica, a i ti nam se možeš pridružiti. Koliko znam ni ti još nemaš pratioca –ponosno joj odvratim
- To nije moj problem, ja čekam da me netko pozove –
- Oooooo. Možeš li mi reći ime sretnika –bocnem ju u rame
- To je samo moja želja ništa više –
- Ma nemoj –
- Ma moj. A osim toga, zar nisi čula da se Em ponudio Tahir Wood iz C razreda? –upita me
- Tahir? –iznenađeno razogorčim oči- Ta budala! –
- Da. Ali Em je žarko željela sa nekim otići, pa je prihvatila –
- Čudna biljka –rečem joj okrenuvši glavu baš u pravi čas da vidim nadolazeći autobus
Kada smo ušle vidjela sam da u drugom redu sjedi Lucas, super dečko iz paralelnog razreda. Iako sam još uvijek svježa upoznala sam se s njime i ustanovila da je jedan od najboljih dečkiju kojega sam ikada upoznala.
- Bok, Luc! –pozdravim ga- Di ćeš?
- Ma moram nešto sredit u gradu, a vi? –
- Isto tako –odgovorim sa zagonetnim smješkom
- O Aly, možeš li ostat da te pitam nešto nasamo –porumenjevši je upita
- Ja te čekam u predzadnjem redu –rečem Aly pokazujući joj prstom na dva prazna mjesta odostraga
Morala sam se čvrsto držati na putu do stolica jer je vozač vozio jako brzo non stop drsajući autobus. Napokon sam stigla. Vidjela sam Aly kako mi se približava s neviđenim smješkom. Sačekala sam da sjedne a onda sam navalila:
- I? –upitam ju naslučujući odgovor
- Nikada nećeš pogoditi što me pitao –euforično mi objavi
- Što? –
- Pozvao me na ples!!!! –istim ushićenim tonom mi saopći
- O, šteta što si ga morala odbiti. Ti već imaš nekoga čiji poziv priželjkuješ –našalim se
- Naravno da sam pristala!! Bolje to nego čekati onog drugog. Moja mama kaže uvijek se uhvati prve prilike jer izbirljivost nije najpametnija stvar na svijetu –odgovori pomalo ljutim tonom
- O, još mudrosti s tvoje strane –sarkastično primjetim
- Samo si ljubomorna –
- Na što? –
- Pa, ja imam pratioca, a tebe Michaell još uvijek nije pozvao –reče prekriživši noge
- A tko kaže da će me baš on pozvati –
- Izbirljivost se ne isplati –reče mašući kažiprstom
Na sreću, razgovor nije morao potrajati, jer su u autobus ušle B.B., Em i Cath. Na toj je stanici izašao Lucas mahnuvši Aly. Upitni pogledi gladnih cura rezultirali su histerijom koja je ispunila autobus. Sve su vidljivo bile sretne zbog Aly iako niti jedna od nas nije još dobila pratioca za ples...

Evo, završila priča. Kako ne biste imale puuuuno toga za čitati ja sam naš provod stavila u slajdiće. Ako vam se da pogledajte ako ne, ne morate. Njima sam vam odlučila približiti naš život ali i život naših sugrađana. Na kraju je jedna vrsta humanitarne organizacije koju sam odlučila otvoriti pa ću tako što je češće pokušavati pomagati napuštenim životinjama za koje saznam. O tome na kraju, a sada se zabavljajte.

Evo prije svega da vam malo približim naš život u školi i izvan nje..

petak, 07.12.2007.

Nostradamusovo prokletstvo-9.dio

Evo dogurala ja i do 9. djela. Samo da vam kažem da za 10 pripremam veliko iznenađanja.
Eto sada sam vas lijepo zainteresirala (((hAhAhAaa))).
No da ja vas ne zezam prijeđimo na ono zbog čega smo ovdje....


Brzo sam odvratila pogled. Nisam htjela niti pomišljati da se s njom sad sukobim. Ali zanimalo me zašto se petlja u moje stvari. Napregla sam se što sam više mogla kako bih joj pročitala misli. Nije išlo. Zablokirala je um, a to ne može svatko. Okomila sam se na opaku curu, ili se ona okomila na mene. Odustala sam. Nije gledala u mene ali mogla sam naslutiti da se zlobno smješka.
Zvonilo je. Dobra polovica razreda počela je negodovati. Naravno, nitko od njih nije napisao ni prvi zadatak, što je bilo po mome mišljenju dosta sramotno. Kako smo imali još jedan sat matematike, skoro svi su učenici odjurili van. Polako sam se ustala. Michaell je sjedio s vanjske strane pa sam ga morala zamoliti da se pomakne. Zombijevski je privukao stolicu još uvijek držeći glavu na rukama. Jadan.
Otišla sam do Alison i njene klupe oko koje su stajale Emina i Chaterin. B.B. je izašla van. Kada sam došla prestale su s raspravom a kako sam ja ciljano išla do Alison nisam obraćala pažnju.
- Kako se zove ona cura koja u prvoj klupi sjedi s Dushem? –upitam ih
- Regina. Zašto? –upita me Alison nakon što je pogledala u upitanom smjeru
- Ma, nekako mi se čini tajanstvena. S njom se jedino nisam upoznala –
- Ma, ni ne pokušavaj. Dosta je čudna. Uvijek je sama. Nema niti jedne prijateljice, rađe stoji sama na hodnicima i zlobno mjerka ostale cure. Misi da je najlijepša od svih, i gotovo su svi dečki zatreskani u nju –reče Alison
- A znaš što je najgore? –umješa se Chaterine- To što je lijepa. Po meni, najljepša cura u školi. Zato je i najviše mrzim –
- Koga to? –upita B.B. koja je doskakutala do nas
- Pričamo o Regini. Što ti misliš o njoj? –upitam je
Cure su se pogledale. B.B. je progutala knedlu.
- To joj je bolna točka Celine, bolje da promjenimo temu –reče Emina, ali me time još više zainteresirala
- Zašto? Što se dogodilo? –glupavo i krajnje djetinjasto upitam neprestano gledajući od jedne do druge
- Ovoga, vezano je za prošlogodišnji bal povodom Noći vještica –započne tiho B.B.
- Pusti B.B., ja ću nastaviti –umješa se Chaterine
- Dakle –kaže Chaterine i pročisti si grlo –Svake godine na balu biramo curu koja je najlijepša. E pa prošle godine u finale su ušle B.B. i Regina. Da si samo vidjela B.B. bila je prekrasna. Takvu svjetlozelenu haljinu nisam u životu vidjela. Nešto veličanstveno –uzdisala je Chaterine
Pogledala sam u B.B. Tajanstveni smješak joj je ukrasio lice. No brzo je iščeznuo kada je Chaterine nastavila.
- Uglavnom. Na samom izboru, kada su B.B. i Regina stajale na pozornici i čekale proglašenje Regina je pod svaku cijenu željela pobijediti pa je B.B. govorila tako ružne stvari, tako ju je opsovala, i nju i cijelu njenu obitelj da je B.B. puknula, rasplakala se i odjurila sa pozornice. Svi su je gledali i izgubila je na natjecanju –
- Grozno –prošapćem- Mora da ti je govorila grozne stvari kada si otrčala s pozornice –okrenem se B.B.
- I je –nadoveže se Alison- Da si samo čula što joj je govorila. Ja bi se isto rasplakala –
- A šećer na kraju je bilo i to što je na kraju uplakana ušla u dvoranu da vidi kako njen tadašnji dečko Jack ljubi Reginu –reče Chaterine
B.B. je naglim trzajem otišla od stola. Uplakana je sjela za svoju klupu i prekrila oči rukama. Jadna. Ako joj mama nije pustila da ide na bal, sada će i osobno odustati. Zvonilo je pa sam se uputila k svojoj klupi. Michaellu je bilo bolje. Nije baš niti blistao od sreće ali barem nije zombijevski promatrao svih u učionici. Odlučila sam da ću mu se na kraju sata ponuditi da zajedno učimo.
***
U hodniku se osjetio miris sredstva za čišćenje podova. Bio je zadnji sat i čistačice su već uredile školu. Alison, Emina, Chaterine i ja smo hodale prema izlaznim vratima i razgvarale o balu.
- Hoćemo skupa ići kupovati haljine? –upita Alison
- Ja se nadam. Ne pada mi napamet da idem s mamom kao i prošle godine –cinično odvrati Emina
- Ja se bojim da neću moći –sramežljivo nadodam. Sve su me upitno pogledale
- Tek smo se doselile i mama mi uz sve troškove sigurno neće htjeti kupiti novu haljinu, a doma imam samo jednu koja mi je već prekratka –objasnim im
- Ništa nije prekratko za Noć vještica –pobjedonosno zaključi Chaterine
- Pa nađi neki posao. Možeš zaraditi dosta do bala. Imaš još dva tjedna –odvrati Emina
- Ne hvala –odgovorim- U Londonu sam radila u nekom kafiću u kojega su zalazili samo grubijani. Niti jedno dobro iskustvo nisam od tamo ponjela –
- Pa ne oraš raditi u kafiću. Ima hrpu drugih mjesta na kojima možeš raditi i u kojima traže nekog za pomoć –reče Alison
- Ja imam ideju! –veselo posklikne Emina
- Da?????????? –sve je zainteresirano pogledamo
- Ja sam prošle godine radila u jednoj veerinarskoj stanici. Ondje je radno vrijeme super, jedan sat prije i jedan poslije škole i to sve za odličnu cijenu, a koliko ja znam , ti obožavaš životinje pa bi to za tebe bilo super –odvrati Emina
Nekoliko smo trenutaka provele u tišini. Sve su čekale moj odgovor.
- U redu –naposlijetku rečem
- Odlično. Evo ti broj telefona pa nazovi traži gospođicu Ninnu –reče mi Emina i na ruku zapiše broj


Eto. Nadam se da je ok. Došli su i neki novi likovi i nadam se da nikoga nisam previše zapostavila.
boKKić do 10. djela (nema ga do 100 komentara).

subota, 01.12.2007.

Nostradamusovo prokletstvo-8. dio

Evo me ljudi. Nisam dugo pisala post jer sam radila na forumu i tako to, ali sada me evo!!!
Ovaj dizajn mi se jakoooo sviđa, probajte vidit sve šta piše iako je dosta teško ja uspjela. Evo i osmog dijela, radnja sada stvarno postaje zanimljiva i nadam se da ćete svi ostat na broju.....


Ostala sam stajati onako ko metlom ošinuta nekoliko trenutaka. Nekoliko sam puta progutala knedlu i zagrizla donju usnu. Onda se FoCo okrenuo i prekrižio ruke:
- Dakle, Celine... –
- Profesore dopustite da objasnim! –pokušam se izvući
- Nema se tu što objasniti, stvarno si me iznadila! –
Pognula sam glavu. Da sam iz nekog drugog razloga pred ismotrom svi bi se učenici valali od smijeha, ali budući da nitko od njih to još nije doživio svi su ko ošinuti gledali u mene. Aly, Em, Chatrine i B.B. su se udaljile i međusobno razgovarale mislima. Znala sam to jer to možemo ali bila sam zauzeta drugim stvarima pa ih nisam mogla "prisluškivati".
- Kako si se samo usudila otvoriti ulazna vrata nakon što sam ih ja zatvorio. Iako si nova znaš pravila – rekao je profesor, a u meni se pojavila nova nada
- On ne zna –prošaptala sam- On ništa nije vidio –
- Sada hoću čuti tvoje objašnjnje koje mora biti dobro da te spasi od jedne okrugle jedinice
- Profesore, još jednom vam se ispričavam –pokušala sam nešto smisliti- ali ja am se spustila i vrata su bila oključana pa sam mislila da još niste ušli –
- Jako dobro znaš da je zvonilo prije nekoliko minuta i isto tako znaš da ja nikada ne kasnim –
- Razumjem profesore, neće se ponoviti –
- Nadam se –reče i otvori imenik- sada ću ti zapisati samo naopravdani sat, ali drugi put nemoj očekivati da ću te poštediti, a sad izađi van! –
Htjela sam ga moliti da stanem jer sam jako dobro znala da su vrata zaključana i da ih neću moći otvoriti, ali odstala sam kada sam čula škljocaj brave. Okrenula sam se prema vratima i osjetila nečiju prisutnost s druge strane vrata. Polako sam se zaputila prema njima i otvorila ih. Bila su otključana. Netko ih je otključao. Ali nema nikoga na hodniku. Provirila sam u svlačione, otvorila vrata od hodnika ali sve je bilo mirno. Ali ja sam znala da je netko bio s druge strane...
***
Idući dan je sve bilo mirno. Ili barem malo. Kuda god bi prošla učenici bi šaptali međusobno. Neki bi se klinci iz mlađih razreda usudili viknuti za mnom:Veštice! Vještice!
Znala sam da iako profesor nije vidio moj ulazak, učenici jesu i uskoro je o tome brujala cijela škola. Naravno preko brda tračeva i došaptavanja. Cure nisu sa mnom pričale, a kada bi i pričale onda bi to bilo jer bi ih ja nešto pitala, a one bi odgovorile s da ili ne.
Ušli smo u učionicu iz matematike. Čim smo se smjestili profesorica je rekla da pišemo nenajavljeni test. Svi su počeli uzdisati, negodovati ili psovati. Profesorica je razmjestila neke učenike, a među njima i Michaella pa sam ostala sama. Ispit je bio veoma jednostavan jer sam ja u matematici bila u velikoj prednosti. Oni su naime bili u ogromnom zaostatku, tako da sam ja svo gradivo sa testa učila dvaput. I bez učenja sve mi je bilo jasno. S ispitom sam završila među prvima, a odmah nakon mene je i Alison. Budući da sam sjedla sama, sjela je sa mnom. Izvukla je blokić i napisala mi poruku:
Kako si napisala?
Odgovorila sam joj:
Svo sam gradivo već učila pa mi nije bilo eško. A ti?
Nasmiješila se i slegnula ramenima:
Još ne znam. Znat ću kada ispravi.
Kimnem. Onda mi napiše slijedeću:
Je li te Michaell pozvao na bal povodom noći vještica?
Bal? Na njega sam potpno zaboravila. A cijela škola već neko vrijeme bruji o tome. Svi već znaju s kim će i kako će, a ja sam zaboravila. Napisala sam joj:
Stidim se
Zašto?Odgovori ona
Potpuno sam zaboravila na njega.
Alison mi je šapnula da to nije ništa strašno, a onda mi pokazala jednog smeđokosog dečka iz prvog reda.
Zove se Dush. Mislim da ću ja njega pozvati na ples.
Prosiktala sam uz cerek. Kada sam vidjela kako me upitno gleda napisala sam joj:
On je Laurin dečko, znaš onu iz F razreda. Oni ti idu skupa.
Složila je facu. Vidljivo joj je bilo žao. Da mi se ne sviđa Michaell on bi mi se. Baš je sladak. Tamnokosi odlikaš, veoma sramežljiva karaktera, baš kao i ja. Iz sna me prenuo Michaell koji se ustao da preda test.
Idem ja sad.
Napiše Alison i krene prema svojoj klupi. Michaell sjedne pored mene. Naslonio je glavu na dlan s tužnim izrazom lica. Počitala sam mu misli. Loše je napisao test, zapravo ništa nije znao. Jadan. Jednom sam i ja bila u takvoj situaciji. Kada sam bila u prvom razredu stare škole bila sam među najgorim učenicima u školi. Onda mi je Adam počeo pomagati i došla sam dovdje, postala sam super odlikašica. Isti mjesec smo prohodali, ali je on bio tipični muškarac pa je istovremeno ljubio i još dvije cure.
Ponovno sam pogledala u Michaella. Koliko sam poznavala njegov školski život, on baš nije bio najbolji učenik, a ja bi mu mogla pomoći. To mi se činilo super, a onda mi je netko u mislima odvratio Učini to.
Razogorčila sam oči. Nitko od cura nije znao čitati misli. Ali netko mi je poruku poslao. Pogledom sam prešla preko cijelog razreda i u prvoj klupi pored Dasha ugledala jednu curu kako me zlokobno gleda.


...
A sada vezano za komentare: Bili ste jako dobri!!! 103 komentara!!!Vau!
Red bi bio da sada skupljam 150, 200 itd. ali primjetila sam da kada tako puno skupljam izgubim volju i dođem u krizu!
Tako da skupljajte koliko oćete, a meni kad se svidi pišem novi post.
No nemojte se brinuti, čekam da svi pročitaju pa tek onda objavljujem next dio.
Savjetujem vam da posjetite stranicu OVU. Cura je nova, još skuplja likove pa tko hoće...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.