oLLa!!
Došla vam ja s novim postom. 10. dio, čovječe!!!
Znam da su neki već prešli dvadeset i više ali da vi samo znate koliko sam ja puta u ovih deset dijelova poželjela stati, dosta, basta game over, ali nisam!!!
Još sam tu, vesela
, nasmješena
, i spremna za još deset dijelova
.
Kako mi u statistikama piše da prosječno pišem kratke postove(????) odlučila sam malo popravit taj prosjek. Bit će malo duži post, ali i malo više zabave na kraju.
Na samom kraju vam je otvorena moja humanitarna udruga, pa vidite o čem se radi.
No, da idemo jedan po jedan dio. Najprije post pa onda ono drugo::::
- Onda, danas popodne idemo do WTC-a? –upita B.B. dok smo išle prema izlazu iz škole
- Mislila sam da ti ne ideš na bal? –reče Aly
- To ne znači da se ne mogu zabaviti –odvrati joj B.B. skupljajući oči
- Ja ću otići do Alyne stanice da idemo skupa na bus –rečem
- Odlično –usklikne Catherine- Ja i Emina ćemo vas čekati dvije stanice niže
- Hm, Cath! –nakašlje se Emina- Jesam li ti lijepo rekla kako me trebaš zvati
- Odlično! –opet usklikne Catherine prevrčući očima- Ja i Em ćemo vas čekati dvije stanice niže
Nasmijale smo se. Catherine nekada namjerno provocira Eminu iako zna da ona mrzi da je zovu punim imenom. Nikada mi nije rekla zašto, a niti druge cure ne znaju.
- Onda Celine, nisi nam rekla kako je bilo na poslu ovaj tjedan –obrati mi se Alison
- Da, nisi nam ništa pričala o negodovštinama koje si doživjela –unese se B.B.
- Jesi li upoznala kojeg zgodnog dečka –previše zainteresirano upita Catherine
- Jedna po jedna –rečem uzmičući jer su im oči od znatiželje nabubrile nekoliko puta- Dakle, prvo da se zahvalim Em, jer mi je pomogla da nađem posao, Hanna je stvarno super... –
- Tko je Hanna? –dječački upita Catherine
- Hanna je veterinarka kod koje Celine radi, pusti je da završi –prekriženih ruku i pomalo iznervirano joj odgovori Emina
- Dakle, opet, Hanna je puna razumjevanja, kada sam joj rekla da danas idem kupiti haljinu dala mi je još 20$, možete li vjerovati? –rečem uz prenaglaenu mimiku
- Baš je super! I, koliko si zaradila u ova dva tjedna? –upita Emina
- Preko 50$, a dodaj k tome i ovih 20, plus mamin doprinos od 10$... –odgovorim
- Rađe nam ti reci točan broj, matematika mi nikad nije bila jača strana –prekine me Catherine
- Danas si nešto živahna –primjeti B.B. a mi ostale smo kimnule potvrđujući
- Pa zar nemam razloga za to? –istim tonom odgovori
Sve smo se složile jer smo jedva čekale 19 sati da napokon krenemo u nabavu.
***
Polako hodajući išla sam do stanice ispred Alyne kuće. Krenula sam poprilično ranije jer nisam htjela zakasniti. No kada sam pogledala na sat na mobitelu vidjela sam da sam stigla 15 minuta prije dogovorenog. Glasno sam izdahnula, sama ću čekati na stanici 15 minuta. Grozno. Još se nisam privikla na ovaj grad, pa će mi biti malo neugodno sama stajati na stanici. No, kada sam stigla vidjela sam da je Aly već bila na stanici.
- Ej –pozdravi me
- Ej! –odzdravim- Nisam mislila da ćeš doći tako rano –
- Vidjela sam da ćeš TI doći ranije, pa sam pomislila da će ti biti neugodno stajati sama na stanici –odgovori
- Vidjela? – mašući glavom je upitno pogledam. Ona mi isto tako uputi upitni pogled.
- Ooooo, kako sam mogla zaboraviti –tresnem se po glavi
- Da –kimne Alison
- Hoćeš li vidjeti da li ću naći lijepu haljinu? –molećivo je upitam
- Svoju sposobnost koristim isključivo u korisne svrhe –odgovori mimikrjući kažiprstom –A osim toga, zar ti ne bi bilo draže da uživaš? –
- U pravu si –kimnem
- Nego, je li te Michaell već pozvao na ples? –upita me
Bijesno je pogledam.
- Ne. Zar je trebao? –
- Naravno da je trebao –odgovori ushićeno- Cijeli se tjedan ponaša čudno u tvojoj blizini, očito to želi ali ga je sram –zaključi
- Ako me i ne pozove neće se dogoditi ništa strašno, na kraju krajeva, Em, Cahterine i ja smo se dogovorile da idemo kao grupica, a i ti nam se možeš pridružiti. Koliko znam ni ti još nemaš pratioca –ponosno joj odvratim
- To nije moj problem, ja čekam da me netko pozove –
- Oooooo. Možeš li mi reći ime sretnika –bocnem ju u rame
- To je samo moja želja ništa više –
- Ma nemoj –
- Ma moj. A osim toga, zar nisi čula da se Em ponudio Tahir Wood iz C razreda? –upita me
- Tahir? –iznenađeno razogorčim oči- Ta budala! –
- Da. Ali Em je žarko željela sa nekim otići, pa je prihvatila –
- Čudna biljka –rečem joj okrenuvši glavu baš u pravi čas da vidim nadolazeći autobus
Kada smo ušle vidjela sam da u drugom redu sjedi Lucas, super dečko iz paralelnog razreda. Iako sam još uvijek svježa upoznala sam se s njime i ustanovila da je jedan od najboljih dečkiju kojega sam ikada upoznala.
- Bok, Luc! –pozdravim ga- Di ćeš?
- Ma moram nešto sredit u gradu, a vi? –
- Isto tako –odgovorim sa zagonetnim smješkom
- O Aly, možeš li ostat da te pitam nešto nasamo –porumenjevši je upita
- Ja te čekam u predzadnjem redu –rečem Aly pokazujući joj prstom na dva prazna mjesta odostraga
Morala sam se čvrsto držati na putu do stolica jer je vozač vozio jako brzo non stop drsajući autobus. Napokon sam stigla. Vidjela sam Aly kako mi se približava s neviđenim smješkom. Sačekala sam da sjedne a onda sam navalila:
- I? –upitam ju naslučujući odgovor
- Nikada nećeš pogoditi što me pitao –euforično mi objavi
- Što? –
- Pozvao me na ples!!!! –istim ushićenim tonom mi saopći
- O, šteta što si ga morala odbiti. Ti već imaš nekoga čiji poziv priželjkuješ –našalim se
- Naravno da sam pristala!! Bolje to nego čekati onog drugog. Moja mama kaže uvijek se uhvati prve prilike jer izbirljivost nije najpametnija stvar na svijetu –odgovori pomalo ljutim tonom
- O, još mudrosti s tvoje strane –sarkastično primjetim
- Samo si ljubomorna –
- Na što? –
- Pa, ja imam pratioca, a tebe Michaell još uvijek nije pozvao –reče prekriživši noge
- A tko kaže da će me baš on pozvati –
- Izbirljivost se ne isplati –reče mašući kažiprstom
Na sreću, razgovor nije morao potrajati, jer su u autobus ušle B.B., Em i Cath. Na toj je stanici izašao Lucas mahnuvši Aly. Upitni pogledi gladnih cura rezultirali su histerijom koja je ispunila autobus. Sve su vidljivo bile sretne zbog Aly iako niti jedna od nas nije još dobila pratioca za ples...
Evo, završila priča. Kako ne biste imale puuuuno toga za čitati ja sam naš provod stavila u slajdiće. Ako vam se da pogledajte ako ne, ne morate. Njima sam vam odlučila približiti naš život ali i život naših sugrađana. Na kraju je jedna vrsta humanitarne organizacije koju sam odlučila otvoriti pa ću tako što je češće pokušavati pomagati napuštenim životinjama za koje saznam. O tome na kraju, a sada se zabavljajte.
Evo prije svega da vam malo približim naš život u školi i izvan nje..
















