borut
13.02.2010., subota
U Aku (Akra)
Nakon napornog cetrvrtka, petak nas je zatekao u Akri. S prozora su se vidjela svjetla Haife, a nakon duuuuuuuuuuuuugackog spavanja uz sum valova, ocekivao nas je pogled na zidine Akre,  kojima smo se uskoro priblizili s morske strane  i pronasli ulaz,  koji, kao i vecina u ovim krajevima, ne vodi direktno u unutrasnjost, nego treba skrenuti lijevo ili desno kako bi se smanjila slilina upada neprijatelja u slucaju da provali drvena vrata. No, ovaj ulaz ima jos jedan dodatak: nišu u kojoj je drvena greda o koju je nemilosrdni vladar vjesao sve svoje protumisljenike!  S unutrasnje strane smo se popeli na bedeme  kako bi osjetili njihovu snagu i shvatili da Napoleon nije slucajno ovdje zaustavljen na kraju 18. stoljeca (iako se tvrdi da je Bonaparte neuspjesno pokusavao osvojiti zidine koje su tek kasnije pojacane i sacuvane do danas).  Danas je to ugodno izletiste, a jedini vitezovi su mladi konjanici kojima ne trebaju sedla da bi uvjezbavali svoje konjice!  Unutar zida je i mali muzej svega i svacega, ..............  ali kako su se "heroji brzo umorili"  krenuli smo natrag kroz stari, natkriveni gradski šuk u kojem imena ulica pisu samo na arapskom jeziku, a kroz guzvu turista, njihovih vodica  i kupaca jedva da se moglo probiti,  sve pod nezainteresiranim lastavicama, koje ove zime, cini se, niti ne namjeravaju dalje ka jugu!  |
