Tiho mi zaplićeš prste u kosu
ti, sine Mjesečev,
u mirise pleteš nesanice
svjetlošću svojom ziđes tvrđe
bremenite tamnice srca;
šapatom zvijezda u nježnost pretvaraš
cvrkut ptica nad mojim trepavicama
i rasteš, i cvjetaš,
nevinošću akacija
u mojoj utrobi ukorijenjen;
izvireš, tečeš, razlijevaš se
obalama mojih sanja
ti, anđeoske krvi potomak,
u meni smrtnici
mojim dahom dišeš.
- Kako zauzdati mjesečevu raskoš i zvijezdama nametnuti
nespokoje dok gledaš me očima djetinje naivno istinitim?
U tebi snivaju sve moje želje smjerno sakupljene u
rukovet potočnica; mame nas ljepotom razigranih latica,
pozivaju da zakoračimo hrabro u opojni mir mirisnog jutra
s one strane prozora kroz koji udišemo nebo. -
UPDATE:
Jučerašnje nevrijeme "ubilo" je moj kompjuter
Zahvaljujem vam na prekrasnim komentarima;
svakoga od vas posjetiti ću ponaosob kada
ulovim malo više vremena i "ukradem" prijateljici
komp
Ostavljam vam zagrljaj i uzimam neželjenu stanku
na neodređeno vrijeme.
Pusa svima
Vaša Dream
|