U obrisima privida
istinom zapečaćene ljubavi,
u umišljaju vremena da
na rubovima tvojih usana
čujem svoj dah,
na razmeđi prošlog i budućeg
ćuteći beskonačne plovidbe;
i u visinama gdje šapat zvijezda slušaš
– jesam li.
Kako da oživim
ono što misao mi došaptava
kada ne znam čime bih
potvrdila svoje korake?
|