Riječi...
Razasute
na postelji od snova;
na svaku od njih naslanjam lice
udišući miris Tvoje blizine.
Zaogrnute
baršunastim velom želje;
u svakoj od njih čuvam misao
kojom Ti pripadam.
Riječi,
koje tek slutim
da izreći ću govoreći ljubav;
po svakoj od njih rasula sam
srebrni prah čarolije o trajanju.
Upletene
kao nemirni vjetar u tvoju kosu;
u svaku od njih utkala sam dio
onoga što za Tebe jesam.
Pronađene
na bistrim izvorima istine;
svakom od njih darujem ti slobodu
da u njoj zadržiš sebe.
Čudni su ti krivudavi, nepregledni puti kojima nas ljubav vodi.
Nitko im ne zna početka niti kraja, nitko osim našega srca.
U njemu ucrtana je karta toga puta;
na njoj su obilježena sva odmorišta na kojima trebalo bi zastati,
pomilovati pogledom kroz spuštene trepavice, smjerno i nježno,
na grudi privinuti ono što nam se kroz riječ daruje.
Jer riječ ponekad nije samo riječ.
Ona je misao koja te blagošću čuva, koja te svojom hrabrošću štiti
od sjena prošlosti koje uz put ljubavi stoje.
|