Tek jedan dodir usnuloga bića,
prolazna iskra u grotlu života,
trag istine odanošću upisan
na prazne stranice svakodnevnoga;
glas koji donosi Ti spokoj,
misao koja otvara vidike,
crtica u bilješkama postojanja
utisnuta duboko u pamćenje;
vjerovanje da postoji drugačije,
odgovor na postavljena pitanja,
Tvoja snaga,tiha pratilja,
svjetlo na stazama nespokoja,
druga polovica Tvoga bića;
bez imena,
ispisana nevidljivim riječima,
izgovorena nečujnim glasom,
zauvijek u sjeni,
neiskazana niti mrljom na papiru;
bezvremenska nježnost,
pristajući živjeti samo u Tebi,
samo za Tebe,
bezimena postojanost,
nepokolebljiva hrabrost ljubavi.
Možda je jednoga dana
prepoznaš u sebi
i uprkos svojim idealima
otvarajući vrata svog srca
nazoveš njezinim imenom.
|